| Tomco10. 11. 2025 17:38:05 |
Brana preko Kaptanskog grebena, 9.11.2025 Prilažem izvješće o uvjetima s jučerašnje ture koju smo napravili s kolegom. Najprije da kažem da je tura fantazija. De facto ostvarenje snova za ambicioznog planinara kojeg privlači malo orijentacije i slobodnog penjanja. Bosova grapa je suha, čak i skokovi u sjenovitim dijelovima su potpuno suhi. Prvi skok je među težima. Kompliciran je, manjka oslonci. Još jedan sličan ide dalje, ruševina pomaže. Onda je uglavnom uživanje. Cijelo vrijeme se vidi gdje je išetana i ako znaš gdje je početni ulaz u grapu, nema većih problema s orijentacijom dalje. Ovdje moram posebno zahvaliti Saši na pisanim uputama za orijentaciju u grapi i GPX stazi koja bi bila backup u slučaju nesigurnosti. Bez te pripreme i gomile drugog pročitanog materijala ne bih se upustio u takvu turu. Na grebenu su prijelazi logični. Ako je ikamo sumnja, kao što je već rečeno, smjer pokazuje posečeno ruševje. Možića smo skoro ništa primijetili. Penjanje nije previše teško, uživačko je. Sad na loš dio. Svi južni pristupi i grebeni planina su danima bili potpuno suhi, bez ostataka snijega. Ni na terenu odozdo nije nič naznačavalo probleme. No, prema vrhu grebena u sjenovitim policama počeo se pojavljivati inače neproblematičan snijeg, ali nekamo već smrznut. Zimsku opremu smo naravno imali, ali ipak nije mirisalo na probleme. Sve OK do spusta s Kaptana na sedlo. Tamo nas je za uglom, u sjeni, čekalo zimsko iznenađenje – zasnježeno i smrznuto. Za spust na sedlo smo prvotno računali na istočni obilazak, ali u tim uvjetima bez osiguranja nije dolazio u obzir. Dakle bili smo primorani penjati se dolje onom direktnom strmom udolinom, što u tim uvjetima nije bilo nešto što smo htjeli raditi. "Spasile" su nas dereze i činjenica da su unatoč strmom spustu tamo vrlo dobri oslonci. U suštini je jedan sam (iako dugi) gib dolje tamo kompliciraniji. Odozdo se spustiš na ispust, tako da barem ne prijeti dubok pad prema dolini. Kako god, cijela situacija traženja prolaza nije bila ugodna, tada su se uvukle i crne misli o lebdećoj alternativi... Dodam da nismo bili prvi gore nakon posljednjeg snježenja. Bilo je tragova cipela u snijegu i prethodnik je pri spustu na istom mjestu vjerojatno koristio konopac (vidjeli smo sidrište). Dakle u trenutnim uvjetima konopac sa sobom, pa nema problema. Dalje do vrha Brane naravno opet ni traga snijegu. Ironično, za spust s Brane zbog kojeg smo imali zimsku opremu, ona nije bila potrebna. Nekoliko malo zalijeđenih bilo je gore među stenama, kasnije labav snijeg. Dobre cipele i polako, pa je. Vrh Brane doživio je nekoliko posjeta. Dakle da, iskustvo sa pomalo mješovitim osjećajima i lekcija za budućnost. Ako nisi 100,00% siguran što te može iznenaditi, tura treba imati mogućnost sigurnog povlačenja (…bravo, Einstein!… ). Svakome se ponekad dogodi greška, možda se previše samokritiziram, ne znam. Svi smo ljudi, srećom moja lekcija bila je besplatna.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
| (+12) |  | |
|
|