| turbo15. 10. 2011 18:00:55 |
UVOD:
Uglavnom sam namjeravao obaviti moju, skoro tradicionalnu jesensku turu  , kao svake godine dosad. To je prvo u Malu Pišnicu pa mimo lovske koće na vrh. Ali bila je već prva grapa neuporedivo više podrta nego prošle godine, prethodne, prije prethodne...  Čak i rušlje kojim sam se posljednji put pomagao je odnijelo... Da je ta grapa bila jedina, vjerojatno bih se još mučio, kratku uže i nešto opreme sam imao sa sobom, ali budući da joj slijede još neke koje su lani bile pomalo sitne, radije sam se ravnao po zdravom razumu. Obrnuo sam se i za manje od deset minuta skrenuo na rezervnu varijantu. 
JEZGRA:
Jutro je bilo svježe a nebo potpuno vedro kad sam izašao iz auta pred hotelom Lek. I tijekom vožnje do izlazne točke i tijekom hodanja prema Pišnici, bljesnulo mi je pitanje  , kakva će biti letos ta grapa? Odgovor sam dao u uvodu. Sve više razdrta, podrta  Rezervna varijanta bila je grebenska, ona kojom obično silazim. Preko Malog i Velikog Vratnika. Čudovita staza, dolje kroz šumu, više po i uz greben, po mekom lišću i podrastu. Sasvim dolje, negdje iznad Krivog plazu, treba malo pažnje jer se zbog lišća stazica teže prati, ne mnogo više postaje izraženija i lako se slijedi do vrha. Macesni nažalost još nemaju svoj "sjaj"  , ali s drugih vrsta drveća otpalo je toliko lišća da su pogledi mogli lutati i prema Razoru, Prisanku, grebenu od Mojstrovke do Šita i malo više na Jalovac, greben Ponca, Vevnicu... Predivno . Kad sam ugledao Dom na Vitrancu, učinilo mi se da čujem glazbu . I zaista, čim izađem iz šume na otvoreno vidim da je brunarica Vitranc otvorena, pa i žičara radi. Nešto takvo još ne, pomislim. Ni lani, ni prethodne, ni prije, na Vitrancu ništa od ničega. Sve zatvoreno i vrlo rijetko kakav gornik da se barem pozdravi. I odmah se sjetim kakvo vrijeme smo imali prošle jeseni i stvari mi postaju jasnije. Nije bilo do odmora pa sam produžio dalje i (gotovo) u trenu stajao na vrhu. Sve od A do Ž, uključujući strane slova, na najvišoj razini. Na vrhu sam uživao, pa još malo, pa još malo... no onda je bilo vrijeme natrag dolje U brunarici na Vitrancu sam još popio kavu i malo se sunčao, nevjerojatno toplo je sijalo sunce, zatim silazio u Kranjsku Goru. Silazak sam obavio gore po padini Vitranca, staza na mjestima podrta, na mjestima teže pratiti, na jednom mjestu i jeklenica (iznad prirodnog prozora), niže djelomično po smučištu i djelomično po šumskim stazicama.
ZAKLJUČAK:
ako na zemljovidima i vodičima ne piše Ciprnik, zvao bih ga Coprnik. Nije najviši, nije najteži, bez ferate i baš sa svake strane barem malo podrto. I očarao me, tko zna čime, i uvijek s veseljem se opet popnem na njega. U lijepom i manje lijepom vremenu, sam ili u društvu. S katere god strane. Nikad me ne razočara
| (+3) |  | |
|
|