Ovo pismo sam upravo primio.
DRAGI PREDSJEDNIČE VLADA, ZDRAVO –
hvala što si se sjetio mene, i to nakon što se nismo vidjeli već preko trideset godina! Ljepo što misliš na mene i na Bernardu, koja je također danas primila pismo, iskrena hvala i u njezino ime!
Moram odmah napomenuti da si još uvijek jedva malo manje površan nego u 1980-ima. U pismu Bernardi – pročitao sam ga da vidim ima li još nekih ženstvenih stvari, ali tekst je isti – vidim da je naslavljaš s _Poštovani_, ne _Poštovana_, kako bi pristajalo njezinoj časti. Posebno jer ste se poznavali, jer je radila na MikroAdi, pa si sigurno znao njezin spol! Nije dobro da se u pismo uvuče takva površnost.
To napominjem potpuno dobronamjerno. U tom pogledu sam tadašnjih dana stvarno bdio nad tobom – sigurno se sjećaš da sam ti popravljao gramatiku? Radio je o tvom pisanju o ravnopravnoj upotrebi slovenščine u JLA, koje smo ti Zlobec i ja objavili u Problemima. Moj suurednik ti je dao hrpu stilskih savjeta, ja sam ti popravio gramatiku.
Popravio sam ti dosta zarezâ, iako u prosjeku nije bilo ništa loše s njima: koliko ih je bilo previše na jednom mjestu, toliko ih je nedostajalo drugdje.
Sigurno se sjećaš toga, jer si sam u _Premicima_ o tome pisao (str. 20) ovako:
»U zatvoru i kasnije sam se puno pitao zašto su zatvorili baš mene. Istina je da sam više puta pisao i objavljivao stvari koje su drugi samo šaptali. Tako me npr. Jaša Zlobec 1986. uvjerio da napišem za časopis Problemi raspravu o ravnopravnosti slovenskog jezika u JLA, u kojoj sam tražio nacionalno homogene jedinice. Ljubazno mi je nabavio svu potrebnu literaturu i dao niz savjeta. Tek kad su me napadali sa svih strana i generali tražili kazneni progon, zapitao sam se kako to da Jaša, koji se mnogo bolje razumije u slovenščinu od mene, nije sam napisao taj članak.«
Zašto Jaša Zlobec nije sam napisao taj članak? Pa to ti mogu objasniti ja, koji sam bio cijelo vrijeme uz vas. Glavni razlog što ga nije pisao on je što si ti mnogo bolje poznavao Jugoslovensku narodnu armiju! Ti si diplomirao obramboslovlje, a tada si imao i odgovarajuću partijsku funkciju u Savezu socijalističke omladine Slovenije: bio si njezin sekretar za opći narodni otpor i društvenu samozaštitu! I inače bi bilo neprimjereno da o JLA piše Zlobec, koji kao i ja nikad nije služio vojsku zbog conscientious objection (i kritičari bi nas tako mogli opravdano odbiti kao nekvalificirane za pisanje o tim stvarima)!
I na kraju – ideja i želja bile su tvoje! Ti si došao nama, ne mi tebi! Tvoje podticanje (koje barem implicira da je Jaša kukavica, a ispod površine i da je bio udbaš) čini mi se udžbeničkim primjerom logike koja vidi zavjeru čak i u najneupitnijim djelima.
Toliko o tvojim zarezima i paranoji.
Moja druga napomena tiče se veličine slova u pismu. Ako ti stvarno ide o nas ranjivima, dakle starce i starice, onda znaš da ne možemo čitati sitan tisak. Stare oči su za to jednostavno preumorne. Zar ne shvaćaš da naprezanje očiju (i mozga) samo po sebi može pokrenuti Herxheimerjev vihor – bijesnu reakciju u kojoj obrambene T stanice napadnu plućno tkivo svog domaćina, što se onda pripisuje kovidu? Naravno pojav nije svakodnevan, ali kod dva milijuna pisama i 0,1 posto incidencija znači dvije tisuće (2000) mrtvih. Ljudi bi te mogli smatrati izravno odgovornim!
Razumijem zašto su slova sitna – imaš loše savjetnike. Netko ti je rekao da "više je bolje", pa si napisao tako dugo pismo kakvo sam ja, književnik, pisao najviše pokojnom ocu, također književniku. (Naravno to je bilo kad još nije bio pokojni.)
Misliš li stvarno da tvoji građani imaju toliko vremena da čitaju takav roman-fresku? Da si me pitao za savjet – a rado bih ti ga dao – rekao bih ti da ljudi danas moraju bar četiri sata dnevno posvećivati izvršavanju tvojih kovidarskih odluka – znaš, čekanje u redovima, pranje i peglanje zaštitnih maski, traženje testirnica i cijepljenja, biranje telefonskih brojeva zdravstvenih ustanova koje se ne javljaju, samopregled bulova i otvrdnjava jer su takve pretrage privremeno odgođene, samoosluškivanje jer su kardiološki odjeli zauzeti – tako da siromasima ostaje malo vremena za čitanje. Ja bih tvoje ovo nagovaranje sažeo u najviše petnaest redaka, uz boldiranje važnih točaka.
Onda sadržaj – i tu imam par napomena.
Jesi li zaboravio svoje bivše zasluge? To da si u olovnim vremenima prije pomaka "više puta pisao i objavljivao stvari koje su drugi samo šaptali"? To mi u ovom pismu od srca nedostaje! Zašto npr. kažeš da su se "očekivanja /o iskorjenjivanju virusa/ ... ostvarila, ali samo tamo gdje je cijepljena velika većina stanovništva", kad čak i vrabci na krovovima šapću da je stopa zaražavanja najveća upravo u najcijepljenijim zemljama – recimo u Ujedinjenom kraljevstvu, Izraelu, Austriji, Nizozemskoj – svuda gdje curi cepivo već ugrožava prirodni imunitet stanovništva.
Ej, cjepivo nije pecivo!
Da ne budem samo kritičan: jako mi se sviđa tvoje pozivanje na jedinstvo:
"Naš zajednički ... neprijatelj je virus koji ugrožava sve. Njega moramo pobijediti, i to možemo samo zajedno." Ove odlučne riječi pokazuju da si konačno ostavio podjele na "naše" i komunjare, nasljednika Karantenije i patuljka iz Murgela, čiste Slovence i migrante. Stvarno obećavajuća misao da ćemo uskoro živjeti u braćskoj slogi, mašući injekcijskim iglama u borbi protiv neprijatelja!
Tvoj argument da nas je "cijepljenih ... već milijardi ljudi na planetu i kod takve brojke ništa se ne može sakriti" mi također paše.
Sigurno si pozvan govoriti o tome, jer imaš dugogodišnje bogato političko iskustvo. Kad kažeš da kod milijardi ništa se ne može sakriti, time i vješto nagovještavaš da se puno toga može sakriti kad je riječ o samo dva milijuna stanovnika.
U pismu se posebno zahvaljuješ već cijepljenima, rekoš da su time "zaštitili ... i svoje najbliže, zajednicu, državu i konačno naš planet". Zaboravio si ih upozoriti da cjepivo ništa ne vrijedi – inače ne bi trebalo prodavati cijepljenima još "pojačivački doza", prvi u seriji koju ovdje proročki nazivam "Odavde do vječnosti".
Na kraju se vraćam svojoj profesionalnoj deformaciji, popravljanju gramatike. Vidim da pišeš "odlučit ćete se lakše". Budući da je riječ o prislovnoj upotrebi, a ne pridevniku, na mjestu je samo prislov, dakle "da ćete se lakše odlučiti". Istina je da komparativ "lakše" budi neugodne asocijacije, ali moraš to prihvatiti.
U budućnosti bih samo želio da više kažeš o necjepljenima. Možda nas i pohvališ jer se ponašamo odgovorno, jer ne širimo virus izvan granica naše segregacije, dok vi cijepljeni, kojima je ulaz svuda dopušten bez testa, imate obilje prilika za njegovo nekontrolirano rasipanje među masama. Ne bi bilo u redu da status (ne)cijepljenosti postane predmet podjela. Na kraju krajeva između necjepljenih i cijepljenih postoji samo jedna ozbiljna razlika: necjepljeni ne umiremo od misterioznih – i misteriozno zanemarenih – srčanih kap.
Iskoristio sam priliku i molim te da preneseš moje srdačne pozdrave i sadašnjoj supruzi. Dobro je imati u ovim vremenima liječničku pomoć uz sebe, čak i ako nije strogo kardiološka.
Uz potrebno poštovanje,
Branko Gradišnik,