Kopiram:
Geert Vanden Bossche doktorirao je na Sveučilištu u Gentu u Belgiji a zatim iz virologije na Sveučilištu Hohenheim u Stuttgartu, Njemačka. Bio je zaposlen kao profesor na sveučilištima u Belgiji i Njemačkoj. Nakon završene akademske karijere pridružio se više tvrtki za proizvodnju cjepiva (GSK Biologicals, Novartis Vaccines, Solvay Biologicals) i obavljao različite funkcije na području istraživanja i razvoja cjepiva te kasnog razvoja cjepiva. Zatim se pridružio timu Global Health Discovery fondacije Billa i Melinde Gates u Seattlu (SAD) a zatim Globalnom savezu za cjepiva i cijepljenje (GAVI) u Ženevi kao viši voditelj programa za ebolu. Nakon rada za GAVI pridružio se Njemačkom centru za istraživanje infekcija u Kölnu kao voditelj ureda za razvoj cjepiva. U nastavku ovog zapisa objavljujem prijevod njegovog javnog poziva Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).* „kolege iz SZO, mislim da je došlo vrijeme za priznanje da je program masovnog cijepljenja koji ste predložili s ciljem završetka pandemije COVID-19 potpuno neuspješan. Na početku ove godine pozvao sam vas da započnete znanstvenu raspravu o mogućim rizicima masovnog cijepljenja ovim cjepivima – usred pandemije. Na taj zahtjev nisam dobio odgovor. Uskoro zatim mi je jedan od najpriznatijih vakcinologa na ovom planetu poslao e-mail u kojem je napisao; „cijepljenje ovim cjepivima samo bi uzgojilo nove varijante, ali nema smisla „plivati protiv struje“, jer me ionako nitko ne bi slušao. Nadam se da će cjepiva druge generacije riješiti problem.“ Zato sam vam htio javiti da si ne možete priuštiti zanemariti mišljenje ljudi koji imaju dugogodišnje stručno znanje i iskustvo s različitih relevantnih područja povezanih s ovom pandemijom: virologije, imunologije, vakcinologije, evolucijske biologije, epidemiologije, zoonoze i sl. Dok smo neki predviđali da će masovno cijepljenje ovim cjepivima usred pandemije neizbježno dovesti do širenja zaraznijih varijanti, vaši vodeći znanstvenici propovijedali su pojednostavljenu mantu da što više cjepimo, manje će se virus razmnožavati i manja će biti vjerojatnost pojave novih varijanti. Posljedice tih pojednostavljenih i pogrešnih stavova su da se danas suočavamo s prevladavajućom cirkulacijom virusa Omicron, najzaraznije varijante SARS-CoV-2 kojoj smo bili svjedoci dosad. S obzirom na to da imamo posla s brojnim sojevima koji cirkuliraju i brojnim njihovim podvarijantama, s obzirom na činjenicu da su stope zaraza vrlo visoke i da vjerojatno već imamo nekoliko životinjskih populacija koje služe kao rezervoar za virus, vjerojatnost da se virusne varijante sada rekombiniraju i stvaraju reasortimente unutar istog domaćina sve je vjerojatnija. To znači da će biti sve teže pratiti podrijetlo novih sojeva i još teže predvidjeti karakteristike tih novih sojeva u pogledu zaraznosti, virulencije, patogenosti i također u pogledu otpornosti na protutijela inducirana cjepivom ili cjepiva općenito. Jasno je da će te nove varijante morati biti zaraznije od npr. varijante Omicron ako žele preživjeti u okruženju s visokim imunološkim pritiskom na razini populacije. Međutim, varijanta Omicron nudi vrlo dobru priliku jer je stekla znatnu razinu otpornosti na protutijela inducirana cjepivom, što znači da je malo vjerojatno da će protutijela inducirana cjepivom nadvladati urođena protutijela, što je vrlo dobra vijest. Znamo naime da mogu urođena protutijela štititi od SARS-CoV-2. O tome su više puta izvještavali u znanstvenoj literaturi. Znamo i da se mogu stimulirati urođena protutijela, pa mogu čak poboljšati prepoznavanje i zaštitu od virusa. Urođena protutijela se mogu obučiti, baš kao što se mogu obučiti drugi urođeni imunološki efektori, ponovljenom izloženosti tako zvanim molekularnim obrascima povezanim s patogenima.