Izvor: netko Tko se još sjeća?: "24. siječnja 2005. Julija Timošenko imenovana za premijerku Ukrajine. Parlament je 4. veljače potvrdio njeno imenovanje izuzetnom većinom od 373 glasa (potrebno 226). Timošenko, sitna plavuša s pletenicama iznad ušiju, uživala je najveće povjerenje među ukrajinskim stanovništvom koje je ikad imao bilo koji političar. Već u rujnu, kad je Timošenko službeno ispunila većinsku želju Ukrajinaca da se približi Rusiji, ali ne želi članstvo u zapadnim savezima (članstvo u NATO-u i EU), nenadano i neobjašnjivo počela je njena nemilost, koja se završila Juščenkovim otpuštanjem njene vlade. Predsjednik Juščenko zbog tog otkaza, koji nije odražavao volju većine stanovništva, izgubio je puno podrške. Na parlamentarnim izborima 30. rujna 2007. Timošenko je 18. prosinca 2007. ponovno prisegnula kao premijerka. Predsjednik Juščenko, koji je otvoreno koketirao sa Zapadom, podrivao je Timošenkovo vladu od početka. Odluka Timošenkove 2012. da će biti otvorena i prijateljska prema EU, ali će Rusiju i dalje tretirati kao bliskog partnera, bila je vjerojatno kap koja je prelila čašu. U nekoliko tjedana nakon te odluke u Ukrajini su nenadano i neobjašnjivo izbili jaki nemiri koji su s položaja skinuli već međunarodno jako oslabljenu Timošenkovo. Nekoliko dana kasnije uhitili su je i optužili iz vrlo upitnih razloga. Odsudili su je i zbog navodnog utjecaja na sudske postupke podmićivanjem/prijetnjama najvišjih sudaca. Međunarodni istražitelji proglasili su presudu potpunom sudskom greškom. Sljedeći postupak protiv nje bio je zbog utaje poreza, pranja novca itd.; i u tom slučaju osudili su je, iako su čak međunarodni sudski promatrači primijetili da takvi postupci, kakva je bila izrečena presuda, ne izdrže ni neutralni sudski nadzor. Politička presuda bila je dakle ona koja je Ukrajinu oslobodila politike koja se u skladu s željama svog naroda htjela bratski nakloniti Rusiji. Kad se Timošenko povukla s položaja, u Ukrajini počeo je potpuni kaos, koji su pratili sve veći nemiri koji su Ukrajinu zapravo sve više udaljavali od Rusije, prema NATO-u i EU. Režim su na kraju preuzeli nacisti i fašisti, odjeveni u uniforme sa svastikama i znakovima SS-a, koji su svoje jedinice nazvali po jedinicama Wehrmachta i vodili Ukrajinu od Rusije prema NATO-u. Stanovništvo samo jako pati od neonacista. Sve daljnje događaje u Ukrajini nakon Timošenkove možete pronaći na netu s nekoliko klikova. Činjenica je da je Ukrajina nakon što se Timošenko u skladu sa željama građana odlučila približiti Rusiji i donekle se udaljiti od Zapada, kliznula u unutarnji građanski rat.... Kakva slučajnost. SAD i NATO preplavili su zemlju oružjem, vojnicima i municijom. Taj spiralu provokacija protiv Rusije prekinuo je tek Trump, nakon njegovog odlaska nastavila se punom brzinom." U Ukrajini postoji 15 bioloških laboratorija u vlasništvu privatnih američkih tvrtki s ekstrateritorijalnim statusom!To znači da nisu podređeni ukrajinskim vlastima. Svi zaposlenici imaju diplomatske putovnice, ti objekti su zapravo američko područje. Tako je rekao Igor Nikulin, bivši član UN-ove komisije za biološko oružje. Na društvenim mrežama pojavljuju se nagađanja da Rusija u svojim vojnim operacijama u Ukrajini cilja i biološke laboratorije koje vode SAD. Rusija je ranije izrazila strah da bi SAD mogle razvijati biološko oružje u laboratorijima izvan svog teritorija. Činjenicu da SAD imaju laboratorije u Ukrajini može se potvrditi i pregledom stranice američke veleposlanstva u Ukrajini - iako na njoj piše da je "program smanjenja biološke prijetnje" namijenjen uglavnom konsolidaciji i "zaštiti" "patogena i toksina važnih za sigurnost".