@dprapr: današnja mladež je uglavnom razmažena i ako magare ne dobije odmah ono što hoće, već je ludo.
Molim, to je mišljenje struke danas! Roditelj koji hoće svog dijete odgojiti drugačije, s nekim ograničenjima, da mu se ne donese sve do rita, u sposobnog, odraslog čovjeka koji neće trebati mamice i tatice do srednjih godina, loš je roditelj! Zanemaruje dijete!
Čitao sam na netu ispovijest mame: na prvom roditeljskom već im je učiteljica udarala u glavu, da naj zajedno s djecom rade domaćice, uče s njima, provjeravaju je li sve dužnosti napravio,... Molim! Gdje je tu samostalnost, ako ti roditelj cijelu školu visi nad glavom i ako to čak promiču učitelji i struka.
Zatim imaju napraviti npr. plakat. Većini naravno pomažu (ili ga sami naprave) roditelji i oni imaju super duper proizvode. Izrada plakata je zadatak roditelja? Da i onaj kojem ne, onda automatski izgleda lošije, iako je njegov proizvod mnogo vrijedniji ako ga je napravio sam.
A naravno ne govorimo o roditeljima koji vaspitavaju super djecu koja nikad ne smiju doživjeti poraz i nikad se ne naučiti nečeg iz iskustava. Onda se čudimo koliko je među mladima kriminala, droga, samoubojstava,...
Što se tiče samog pozdravljanja: i ja imam takva i drugačija iskustva. Da, neću reći djeca mogu biti mnogo ljubaznija od odraslih i rijetko koji dijete može biti tako grub i neuljudan kao što zna biti mnogi odrasli i ako jest, vidi se očito svijetli primjer u obitelji.
S druge strane pak recimo, kamo je otišla baš osnovna uljudnost? Dok se s odraslima, recimo u našem bloku, više-manje pozdravljamo iako s nekim ne - oni sami znaju zašto - vrlo vrlo rijetko te pozdravi neko dijete. Mi kad smo bili mali uvijek smo se pozdravljali. Čak i kad smo bili još u LJ, prije nego smo se preselili u selo (gdje su se, barem tada, ionako svi pozdravljali). Tako su nam uvijek govorili i u školi i kod kuće, da se mora pozdravljati.
Što je danas? Praktički nijedno dijete te ne pozdravi na stepenicama ili pred blokom. Rijetke su iznimke.
Čuo sam od kolege da je njegova kći bila negdje na Hrvatskom u školi u prirodi, zajedno još s nekom skupinom hrvatskih djece. Hrvatska djeca su pozdravljala svoje učitelje kad su ih sreli, slovenska ne!