Kada se malo nagledaš svojih planina, radoznalost i dojmove drugih na kraju te dovedu u Zapadne Julijce. Vršaci s planine Pecol su za mnoge logično nastavak, ali što se krije iza širokog zida Montaža i kako moćna je njegova slika s druge strane, nad Dunjom, da je tako očarala pjesnika Kugyja?
Dobra uvodna u ovaj više manje samotni i jako divlji svijet nudi upravo planinski vrh Cuel de la Bareta odnosno Baretka i iako je na samom kraju Julijaca, može sa svojom visinom (1.522m), (ne)zahtjevnošću, lagodnim istraživanjem i postupnim upoznavanjem okoline značiti novi početak.
Na samom putu do Baretke se u dva mjeseca od zadnje objave i prethodnih nije mnogo promijenilo. Malog odmorišta uz cestu 2km prije Kluža i malo nakon mostića preko rijeke Bela nije teško pronaći, kad ga prijeđeš i skreneš desno uskoro se uputiš u obronak po označenoj i zgledno održavanoj stazi 619 u usku klisuru potoka Cadramazzo. Strma, divlja i prilično uska razumljivo u sjeni, ali po mulatjeri s pogledima na slikoviti potok i strme na drugoj strani brzo se penješ do raskrižja gdje desno skreće staza u selo Potok. Tu ćemo ići kružno natrag, do vrha je sicer još pola sata šire i blaže staze. Malo ispod vrha nas konačno miluje sunce, sam vrh s stolom, klupom i zanimljivim obeliskom uz ostatke žičare i topniške utvrde iskopane pod cijelim vršnim dijelom nudi stvarno čudovite poglede na sve četiri strane. U daljini vlada Montaž i već malo bolje razumijem Kugyja. Ali ne samo Montaž, desno oduševljen Strmom pećom, lijevo nad vedutom Naborjetskih planina, od vrha Dunje do Poldašnje špice, na drugoj strani Lopič te markantni Zuc dal Bor u Karnijcima, naposljetku najbliže obožavaš divlji i teško prohodni svijet Jovetov. U sunčanom i toplom vremenu sve zajedno idila, planovi dalje lakše iskovani.
Vratimo se do spajanja sa stazom 620 prema selu Potok (2h) i ako je nekad ovo bila trasa za gorske romantike i sanjare sada je više po mjeri avanturista. Prethodnici su dobro opisali situaciju, na većini dijelova prema selu dobro biti oprezan (osobito kod obrušaja pri prelasku potoka Fontanis), jer erozija uz pomoć požara među nekadašnjim moćnim borima brzo nagriza ravnu panoramsku stazu nad provalijama ispod Sflamburga. Bez obzira na to vrijedi napraviti krug nad dubokim ponorima i gdje se staza zarije u mnoge grape i grapice, osobito prema kraju zbog slikovitog Potoka, nad kojim se uzdiže lijepa crkva. Uzduž korita potoka Potok silazimo prema Reklanici, malo pred mostićem uz malo pažnje nalaziš taj odcep desno koji dosta skraćuje put natrag po biciklističkoj stazi. Taj dio staze je praćiv bez problema, tehnički bez posebnosti, u sredini dvije ojeklenice. Tko (izvan sezone) traži samoću i nešto novo bit će vjerojatno oduševljen čudovitom i mjesto mahom divljom turu u ovom odmaknutom svijetu.