Popis foruma / Slovenija / Ziljske Alpe / Dobrač / Stranica 2

Dobrač

Ispis

Tadej3. 08. 2011 15:50:26

Danas sam se iz mjesta Rute / Hermsberg popao na Dobrač. Staza je lijepo održavana i prolazna bez posebnosti.
Još nekoliko slika.
Lp, Tadej

Pogled na zapadne Julijce, u sredini istočni dio Karnijskih Alpa, dolje Ziljska dolina, desno Ganges.

VanSims11. 09. 2011 11:45:29

Jučer sam se popao na Dobrač tehnički i kondicijski malo težim ALOISIASTEIG-om.

Parkiram u šumi kod Almwirtschaft Schüt (pristup iz Čajne(Nötsch) preko Čača(Saak), kod vatrogasnog doma desno gdje pokazuje i planinski smjerokaz). Pristup do Almwirtschafta autom uradno zabranjen. zavijanje z očmi

Od Almwirtschafta slijedio sam smjerokaz za Alpengarten. On jako zavarava jer je označen samo crvenom točkom (kondicijski srednje zahtjevno) pored njega nema upozorenja npr. "Nur für Geübte!" ili slično.

Prvo idem makadamom zatim se staza odvaja u šumu. Sprva slabije označena, od stijene s natpisom ALOISIASTEIG bolje, na početku nekakve knafelčeve markacije (sredina žuta), od spomen ploče (kod nje već prvi konkretan pogled na Julijce - oni postaju uz uspon uvijek ljepši) pa crvene točke. Nedaleko naprijed od te ploče počinje tehnički zahtjevni dio, ali nije predug. Lakše penjanje (na početku malo izloženo) traje oko 10-15 min zatim se stijena sve više poravna u samo još jako strmu stazu. Taka staza me dovede do klizališta. Tamo opet treba malo popeti uz njega (mnogo manje zahtjevno od prvog penjanja i ne izloženo) zatim - markacije nestale zmeden

Što sad?

Gore desno vidim neku žicu. Priđem joj, ali desno gdje vodi nema nikakve točke, lijevo je srušena. Ali od nje slučajno vidim na drugoj strani klizališta markaciju. Klizalište dakle uništilo dio staze. Nađem najstabilniji (skoro tvrda stijena) prijelaz preko njega tako da malo siđem natrag i pređem. Klizalište nije jako široko. Opet na markacijama. Odavde dalje su opet malo štedljivije ali se daju pronaći.

U nastavku susretnem neke nepotrebne žice (gdje su bile prije?!?) zatim pređem još dva klizališta (prvo trivijalno s već napravljenom stazom, drugo obilazim po vrhu i unatoč strahu odmah nađem markacije za dalje). Zatim mi stazu prekriži čopor srna i već sam kod Aloisiahütte. U stvari bivak.

Od njega nastavljam dalje. Do tu je staza bila jako uska, sad se malo proširi i konačno me dovede do žičane ograde i vršne visoravni. Zidovi tu završavaju, markacije također! Kamo sad? Intuitivno slijedim blijedi kolovoz malo se popnem i spustim i vidim u daljini gomile ljudi. Naravno na glavnoj stazi koja vodi od parkirališta na kraju ceste do vrha. Priključujem joj se i ja. Ljude lijepo pozdravljam po slovenski i dobijem i neke slovenske pozdrave natrag. mežikanje

Nakon šetnje vrhom i gledanja oba crkvišta, silazim u Čajnu i biciklom koji sam ostavio blizu odvezem se do auta, u Čajni si pak na povratku još nametnem pivo! velik nasmeh

ALOISIASTEIG:
ZAHTJEVNA OZNAČENA STAZA s dva odsjeka nezahtjevne lake penjalice.

Na spomenutom dijelu staze gdje je klizalište odnijelo stazu nastavljamo lijevo (markacija na stijeni koja se primijeti s druge strane ako dobro pogledamo). Klizalište oprezno prelazimo po skoro nepropusnom prijelazu malo ispod zadnje vidljive markacije! (stanje: rujan, 2011).

ČELADA OBVEZNA (nekoliko puta čuo otpuštanje stijena)!

LidijaJesih2. 10. 2011 20:35:17

Ovu planinu vidimo otud gdje god, što znači da smo danas s nje vidjeli sve nasmeh

Većina pomisli na ugodan šetnju s visoke izlazne točke, ali danas smo s PD Medvode Dobrač prvo pogledali iz žablje perspektive sasvim "s dna" i popeli se na njega njegovom južnom stranom, koja na ovim stranicama nije opisana. Start u gradu Jurklošter (Arnoldstein) je samo malo preko 500 m n.v., do tamo preko Korenskog sedla. U samom gradu kod velike samostanske zgrade skrenemo desno (smjerokaz za policiju je i tu zavijanje z očmi

), zatim slijedimo dobre oznake za Almwirtschaft koje nas nakon cca. 3 km dovedu do rijeke Zilje. Tamo stoji elektrana i staza završava. Pješice nastavljamo prvo na drugu obalu, tamo lijevo i nakon oko 15 min dosegnemo gostić. Nastavljamo cestom još skoro pola sata, zatim ćemo desno primijetiti šumsku cestu sa zapornicom i znakom zabrane vožnje (jedina takva cesta tamo). Tu skrenemo desno, te se još slabo sat blago uspinjemo njome. Zatim nas velike strelice i kamenčić guraju strmo desno u brdo. Tu se orijentacijske poteškoće u potpunosti završavaju, počinju samo one s dahom, jer će nas prekrasna stazica vući cijelo vrijeme strmo po obroncima Dobrača, izmjenično među nevjerojatnim zelenim grebenima i pomolima te stjenovitim odjeljcima i slikovitim pogledima. Do samog vršnog dijela Dobrača malo ćete odmarati, strmina ne popušta dok na oko 2000 m ne stupimo na vršnu planotu. Tu se s desne priključuje i lovska stazica s parkirališta Trate. Nastavljamo lijevo po planoti i njezinom rubu dosegnemo prvo Austrijsku crkvić, malo dalje pa Slovensku i uz nju ostatke naše crkve koja je podignuta u spomen velikog potresa na Dobraču prije skoro 500 godina. Tu je i vrh s križem. S vrha silazimo nekoliko 10 metara dolje do tornja, tako karakterističnog za Dobrač. Tu je jasno zašto je vidljiv otud gdje god, jer je ogroman. Pored je i obnovljena koča koja nudi hranu i piće, ali je danes bila tako opkoljena da se većini nije dalo čekati u redu. Silazili smo cestom do t.n. Trat (Rosstratte), do kuda je moguće cestom autom ili autobusom (15€). Ako vas vozilo čeka u dolini, onda odavde dalje pješice cestom do mjesta gdje je Alpski vrt (Alpengarten) i razgledna platforma, cca 4 km, gdje možete pogledati Crvenu stijen, posljedicu spomenutog potresa. Malo za alpskim vrtom drveni smjerokaz će vas usmjeriti na pješačku stazu desno niza (strmo) i dovesti do Almwirtschafta, gostića, pored kojeg ste prošli na početku staze. Što reći o stazi? Mene je iznenadila svojom ljepotom i slikovitošću, nudi nam punih 5 sati i skoro 1700 visinskih metara konkretnog uspona, prekrasne poglede, a ako je vrijeme kao današnje, onda pripomba nema. Preporučujem nasmeh

Zjutro su se nad Ziljem vozile još nježne maglice. Trebamo ga prijeći preko brane na drugu stranu.

Na tom mjestu napuštamo šumsku cestu i počinje koljenogriz

Još je zeleno, ali ne više sve. Ljepši početak staze vodi prvo kroz šumu

Tako i kakvo melište usred, Tu se staza strmo digne jedan stupanj više

To bi mogla mirno odnijeti kući u atrij. Ali ne vjerujem da bi bilo tako lijepo...

...i (još) zelenim mocarinama i travama. Prva stabla već sijaju

s strmim stenama koje nude potpuno visokogorski osjećaj

Ovdje se otvara pogled na vrh Dobrača, pa je potrebna još dobra ura da smo na vrhu

Tornjica i planinarska kuća, sada već skoro s vrha

Vraćamo se cestom, pogled nazad nam pokazuje cijeli vrh

U satu slijeta cestom smo na parkiralištu Trate, do kojeg se ogroman broj ljudi doveze na nedjeljni izlet.

Takav pogled se nudi svuda okolo. Samo Mangart i Jalovec malo štrle, svi ostali su složeni u ravnu vrstu.

VanSims2. 10. 2011 22:24:44

Onda je stvarno zanimljiv taj smjerokaz kod Almwirtschafta. Aloisiasteiga gore uopće nema! Ali za Alpengarten. Vjerojatno se do njega dođe ako ideš dalje šumskom cestom, za Aloisiasteig se odvaja staza lijevo - markacije pokazuju tamo, ravno one nisam primijetio.

Uostalom Dobrač i meni tijekom ovog vikenda lutanja po Mokrinama, Ponci i Slemenovoj špici stalno skaču pred oči. velik nasmeh

Na vrhu Slemenove špice neki otac lijepo je objasnio sinu koja je koja planina, zatim ga sin pita: a ono velika planina tamo (gledao prema Dobraču). Na to otac nije znao odgovoriti! jezik

Znanje Slovenca, očito samo do granice! mežikanje

gorski potepuh5. 11. 2011 15:55:41

Nötsch - Hermsberg - Dobratsch - Hermsberg.

skorny5. 11. 2011 18:48:17

potepuh je pa car, lijep pohod si imao, ali nisi na našem linku, lp

Lj19. 12. 2011 19:34:46

MajaO, možda znaš čemu služe ograde na 8. slici? Možda zbog lavina? Lp, Ljubica

IgorZlodej19. 12. 2011 20:30:42

Od svega tog pisanja sad uopće ne znam gdje je u Beljaku odcep za Beljačku alpsku cestu prevrtanje očima

(+8)

@rekar19. 12. 2011 22:41:14

Lj Ta ograda nije zbog ljepote nego zbog vjetra, vjerojatno da ne odnese snijega, možda da im na drugom kraju ne pravi posla s nanosenim.

(+1)

sla20. 12. 2011 11:09:32

Ja još nisam dobila informacije kakve su na Dobraču razmere za skijati !?!?

@rekar20. 12. 2011 15:53:07

Tose moraš pitati austrijske turističke radnike, oni će ti sigurno objasniti kakve su tamo snježne razmere, ili ti savjetovati gdje možeš skijati

turbo20. 12. 2011 16:10:38

@sla

za skijati ima i nema namigivanje

Pješačka staza, zapravo cestić, bila je zratrakirana. Ogromno turnih skijaša, sankaša malo manje. Ali za smuk loše. Izvan zratrakiranog odmah na stijenama i travi, nema podloge. I na zratrakiranom neki zavoji već jako šljunčasti. Možda bi se dalo vijugati po staroj skijaškoj stazi prema Heiligengeistu, ali i tamo vjerojatno ne daleko i ne nisko.
Trebamo barem još jednu rundu, barem još jednu prevrtanje očima

tanja30720. 12. 2011 16:41:53

Kako je s parkiranjem zimi i gdje se ta cesta počinje? Hvala za info.

Flora120. 12. 2011 17:28:01

@Igor: probaj zemljovid. Ako dolaziš iz tvoje strane Italije ili s Korenskog sedla (cesta 83), vozi dalje po Kärnter Str. Malo dalje od odcepa Triglavstr., koji je desno, skrećeš desno i napisano i na tabli Villacher Alpenstraße. Skrećeš desno, ali nadvožnjak i cesta ide u stvari lijevo.

Kod crne točke je početak. Crveni krug je Innenstadt = gradsko središte.

(+1)

IgorZlodej20. 12. 2011 18:10:47

Hvala svima za trud i odgovore o cesti. Za sada mi je još uvijek draže s zapada iz sela Nötsch, bio sam jednom u jesen, samo bilo je maglovito nasmeh

Lj20. 12. 2011 19:11:38

@rekar, MajaO, hvala na informaciji. Uvijek sam imala odboj prema "tehnički oskvrnjenim" planinama, Dobrač mi se ipak jako prikupio unatoč ogromnim antenama i svim tim ogradama. Stvarno je jedna prijateljska, prostrana planina gdje svatko može naći svoju stazicu. nasmeh

GITA27. 12. 2011 23:01:09

Naše djevojčice kažu da za praznike se "ne pristoji" rano ustajati mežikanje

, zato smo i danas krenuli tek kasno dopoldne. Skladno tome odabrati cilj - kratki pristup, ali ipak lijep i razgleden i po njihovoj želji odmah iz auta na snijeg nasmeh

…S toliko vrhova smo ga gledali, na njem nismo bili i odluka jednoglasna – idemo na Dobrač. Uspjeli parkirati na prepunom zadnjem parkiralištu Beljaške alpske ceste i krenuli u brdo. Od kakve "katarze" u samoći i tišini naravno nije bilo riječi… puno ljudi, od "turaša", krpljaša, sankara pa do običnih pješaka, među koje smo spadali i mi… Turaši za spust nemaju drugog izbora osim puta uspona, dakle cestom, za sve ostalo snijega premalo… O razgledima na putu i s vrha nema riječi koje bi se gubile….ludo, predivno, veličanstveno, na sve strane do horizonta…Tako lijepo bilo da smo i mi uspjeli nekoliko sati lutati gore dolje, ovdje onamo…na kraju okrijep u prijateljskoj koći, onda baš vrijeme kad se sunce spušta spavati, otišli ga pogledati još jednom od kapele…onda u svjetlu mjeseca i zvijezda natrag na start…Opet smo od naših curica čuli ono što najviše volimo…«Vrlo, vrlo nam se svidjelo» mežikanje

...

Za zimske radosti smo si uzeli пуно vremena :-)))

Ovo mjesto za odmor je na pravom mjestu....s prekrasnim pogledom na Visoke Ture...

Najviša ležeća romarska crkva u Europi...

Sakupilo nas je kar nekoliko koji smo došli pogledati kako će sunce ići spavati :-)))

Čak znatiželjna kavka nam se pridružila :-)))

...mi pak uz svjetlo mjeseca i prvih zvijezda puni prekrasnih utisaka žurimo natrag na izlaznu točku :-)))

(+4)

Majdag25. 02. 2012 15:33:08

Staza laka, lijepa, prikladna za sve, i pasje drugove. Razgledi jedinstveni, zadnji dio staze preko grebenčića do križa dovolj širok. Bilo dosta posjetitelja, čak i onih na skijama, čav...