| jerque3. 07. 2025 16:41:29 |
Raport s jučerašnje ture na Dobrču po stazi "Po rubu" iz Brezija kod Tržiča (uz cestu prema Begunjama).
U vrućinskim valovima ovo je sasvim prikladna opcija, jer veći dio ide šumom i nema neke opasnosti da nas "prokuha" ili "zapali". S druge strane, uglavnom je prilično strmo, ali još uvijek bez nekih zahtjevnih elemenata. Onome kome je statistika važna, višinska razlika između izhodišta i vrha Dobrče malo fali do "tisućice" visinskih metara, taj deficit do "magičke granice" se da brzo nadoknaditi.
Jedna opcija parkiranja je kod crkve sv. Neže (koja djeluje kao da je novija) malo dalje od gostionice (koja vjerojatno "mamca" uglavnom "Dobrčane"), još bolje je nastaviti (iz smjera Tržiča) još nekoliko metara, na prvom raskrižju skrenuti desno i gore, odmah nakon prvog desnog zavoja i planinskih smjernokaza uz cestu ima dosta prostora. Posebno za vruće dane koristan savjet da se isplati parkirati odmah na početku desno, koja je veći dio dana u sjeni. Tako pri dolasku rano ujutro (po ljetnom vremenu) kao i odlasku bilo je još pribl. 5 do 6 vozila (povratkom sasvim drugačije nego dolasku), osim mog sve lokalne tablice i kako se čini, znali su dobro za sjenku, jer smo se svi nagurili baš na tom senovitom mjestu. Najzanimljivije da sam na cijeloj turi sreo samo štipku pohođnika, mislio sam da je ipak popularna destinacija.
Početni dio staze "Po rubu" (je rub možda neki vlastiti naziv i treba ga pisati velikim?) daleko je "najgori" po kamenju, korijenima itd. i najzoprniji, posebno nizbrdo. Možda je neki turist stvarno došao na Triglav u natikačama, ovdje bi sigurno ne otišao daleko. Taj zoparni dio ide do nekog betonskog korita, gdje je označen odvojak do "vidikovca". Do njega samo par minuta hoda, tu je klupa koju je po stihovima suditi Janez posvetio Sonji, da su vlasnici i zaštitnici prirode dopustili poseći neka stabla, mogao bi ukloniti i navodnike.
Odavde dalje staza mnogo ljepša, mi se je uspelo zaći, ali srećom sam pravovremeno primijetio da su markacije iznenada nestale, koje su do tada bile na gotovo svakom drvetu. Istini na počast, odvojak uhojene staze lijevo od šumske ceste jest markiran, ali markaciju skriva grm i ako nisi pažljiv... Možda bi markateri trebali dogovoriti s vlasnikom dobro vidnog drveta nekoliko metara ranije. I tako dolazimo do uzletne piste za zmajare, gdje je i klupa posvećena glumcu Poldetu Bibiču (je li Bibič stvarno imao veze s tim?). Kao što priliči uzletištu, tu je čistina (nek strm travnjak) s pogledima. Neka veća vas s crkvom točno ispod nas vjerojatno su Leše. Izhodišni Breziji se ne vidi, ali uvjeren sam da sam vidio mnogo poznatije romarske Brezje desno od viadukta Peračica. Dalekozorom se razlikuje i Jamnik (baš tamo mi je Dobrča prvi put pala "na radar") na drugoj strani Lj. kotline. Odavde dalje staza opet malo manje lijepa (ali u usporedbi s prvim dijelom još uvijek "poezija"), opet preko korijena, službeno cikcaka strmim obronkom, ali čini se da se te serpentinke dosta presječu. Tu negdje prvi put prelazimo balvan. Što znači da na jednom kraju možemo maknuti gornji dio (i naravno ga vratiti nakon prelaska), donji dio (kod jednog balvana mislim da je visok pribl. pola metra) treba prijeći. I onda stižemo do šumske ceste i istovremeno raskrižja više staza. I tu nam se otvara širok pogled, gdje uspio identificirati visokane u Tržiču (ili Bistrici), Šmarjetnu goru i Sv. Jošta kod Kranja i čak Šmarno goro.
Jedan od označenih smjerova vodi prema Koći na Dobrči, koja je vjerojatno i sinonim za Dobrču, ja ovaj put idem ravno prema vrhu. Izvorno je navodno staza išla lijevo od nekog vikendaša, što vlasniku očito nije bilo po volji, jer ga je okružio svježom drvenom ogradom i lobirao kod nadležnog PD da preusmjere stazu desno i dovoljno daleko. Kakogod, prvo stižemo do nekog vjerojatno nenazvanog vrha okruženog drvećem, s njega silazimo do novog raskrižja gdje nam se priključuje staza od koće, zatim umjeren uspon do samog vrha Dobrče. Na ovom dijelu se isplati biti pozoran, jer s određenih mjesta lijepo se vidi prema podljubeljskoj dolini (ili kako već zove) s jedne i Julijcima s Triglavom na čelu i Blejskim jezerom u "podnožju" s druge strane.
Sam službeni vrh Dobrče razočara, posebno jer su engleskim dodatkom "peak" na zadnjem putokazu još podigli očekivanja. Vrh je namreč okružen drvećem i stoga bez pogleda. Kutija za knjigu utiska bila prazna, pečat su lijepo pričvrstili na stijenu, tko tome analogno žigovanje znači nešto, neka donese i jastučić s bojom.
Za pogled treba produžiti malo dalje do Šentanskog vrha (i tu kutija potpuno prazna i nisam opazio ni pečata), do kojeg nas vodi nemarkirana koza staza koja se prvo malo spusti i odmah blago popne, po "uhojenosti" ne pokazuje znakove velikog prometa. Pogled definitivno vrijedi kratkog produženja. Osim prethodno spomenutih Begunjščica se pokaže u punoj veličini i baš potakne planove za daljnje osvajanja  . Lijevo od nje mislim da se vidi i Stol (ili možda Vrtača?).
Od Šentanskog vrha dalje ne može, pa povratak na Dobrču, od raskrižja ovaj put spust prema koći, do koje treba opet preko balvana, zatim slijedi za moje pojmove prilično idilična Podgorska planina (ako sam dobro pročitao natpis na jednoj kući). Koja pokazuje da je još živa. Životinja nije bilo vidjeti, ali se odnekud čuli kravljeg zvona. I još kratak uspon do koće, gdje sam očekivao više prometa nego samo dvije osobe za jednim stolom, ali vjerojatno zato što je u dolini tek bio običan vremenski za doručak.
Put natrag opet prelazi Podgorsku planinu malo dalje od kuća. Tko koća ne zanima, ovdje bi mogao skratiti; ako se ide po traktorskim kolnicama, vjerojatno nitko se ne bi bunio zbog nepoštivanja brojnih upozorenja da se držimo markiranih staza i ne "izmisljamo" nove. Ne znam jesam li ipak nenamjerno "zašao", jer uz dobro uhojenu stazu, također opet preko balvana, ne sjećam se nijedne markacije sve do poznatog raskrižja, gdje treba odlučiti idemo li opet mimo uzletišta ili preko još nekoliko planina (Bistriška). Budući da me ne veseli hodanje po navodno prilično rastegnutim cestama, biram prvu opciju istom stazom. Zanimljivo da dugo ne sretnem skoro nikoga, tek na posljednjem i zoprnijem dijelu sretnem tri.
Možda još ovo, bez uzimanja u obzir dužeg promatranja i slikanja na vidikovcima za direktnu stazu od Brezija do vrha Dobrče potrošio pribl. 2 h ili pola sata manje od službenog vremena na izhodištu, osim ako nisu uzeli u obzir "obilaznicu" mimo koće.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
| (+2) |  | |
|
|