Ekstremni gorski trkovi - alpinistički tek
|
| klm20. 09. 2010 20:40:03 |
Penjači, posebice alpinisti znaju kakvog je kova Steck. Heckmairova smjer, nazvana po jednom od prvopristupnika, još uvijek je relativno teška smjer, i zbog duljine (1800m) i zbog znatnih objektivnih opasnosti (uglavnom padajući kamenje, slapovi i led. Prvopristupnici su za nju trebali tri dana). Prije 20 godina ju je među ostalima solirao i Slavc Svetičič. Za nju je trebao 26 sati, ali je napravio prvi zimski solo po drugoj, malo zeznijoj...smjeru (pa znamo kakvog je kova bio Slavc). Knez ju je (istu Heckmairovu) 1982. presolirao u 6 h!?! Onda se pojavio Steck i postavio nedostižne vremene. Ono što radi pred kamerom zapravo radi više-manje kroz cijeli uspon. Al' u tome je tako dobar, tako prokleto dobar, da izgleda tako jednostavno kao da se ne penje po ledenom obronku koji je skoro ili okomito, i to na težinama V-VI (M5). Čak i konopac dvojice dobrih alpinista bi se tu lijepo jeb...
|
|
|
|
| skrajnik20. 09. 2010 20:45:04 |
Dan Osman trči po stijeni
|
|
|
|
| bridnk20. 09. 2010 20:47:22 |
prokleto dobar bio je i Humar i mnogo drugih, kamo su dogurali .....
|
|
|
|
| klm20. 09. 2010 20:57:53 |
sami su se tako odlučili...iako su se neki uvjeravali da su ih planine zvale...
|
|
|
|
| penzionist20. 09. 2010 21:03:26 |
.. došli su u povijest. Suditi o tome vredi li to ili ne... teško je vjerovati onima kojima svaki vrhunski dosežak izgleda glupost.
Ne znam zašto je potrebno uvijek tako gaditi drugačijim mislećima? Ako ima iznimki još toliko više. Osim... ako je time potrebno uvijek naglasiti koliko su svi drugi glupi, "mi" pa jedini dovolj pametni?
U svakom slučaju klm ima potpuno pravo, samo kod Slavca malo pomiješao sate. Slavc je klasičnu smjer na Eigeru 21.7.84 i za nju trebao 8 sati, Harlinovu pa penjao 14-15.1.90 i za nju stvarno potrošio 26 sati. Bila je to prva zimska ponavljanje. I da.. nažalost Slavca više nema među nama, pa će neki imati još više razloga za nešto reć.
|
|
|
|
| zippo21. 09. 2010 09:05:44 |
O uzrocima zašto neki počnu i procjena trećih je li smisleno i isplativo - o tome se stvarno ne vrijedi raspravljati, svatko gleda sa svog kuta.
I o tome zašto nekima svaki vrhunski dosežak izgleda budalaština.
Naš žuti tisak i nepoznavanje imaju velik dio, jer se sve stavi u jednu košaru i od svake budalaštine napravi vrhunski dosežak. Onda po TV gledamo Čolnika i Bernardu Jeklin koja se u studiju istovremeno dogovaraju s našim debelim čofotačem i nekim stvarno vrhunskim sportistom, koji zbog slabije samopromocijske retorike i kokodakanja umirovljene urednice ženske revije izgleda kao budala, čofotač pak supermen. Što misle gledatelji ili čitatelji, ionako nikome nije važno. 
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.