Hribi.net
Hribi.net
Prijava
Prijava
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Još niste registrirani? Registracija.
Zaboravili ste lozinku?

Gonžarjeva peč

Ispis
JusAvgustin30. 05. 2011 16:48:38
turbo, potpisujem... nema boljeg od vrlo zahtevnog bezpotja nasmeh
sviđa mi se
stankoju30. 05. 2011 16:57:39
Andrej Mašera
Ekstremne ferate su tu
Prošlog rujna sam na ovom mjestu u uvodu Nevarna samoprevjera razmišljao o
značaju ekstremnih (sportskih, adrenalinskih) ferata koje su se razmnožile u Austriji i najavio
mogućnost da će se uskoro pojaviti i kod nas. Nije trebalo dugo čekati! Skupina
predanih feratara1 iz PD Vinska Gora blizu Velenja napravila je u obližnjoj stini Gonžarjeve peći
izuzetno zahtjevnu sportsku feratu austrijskog tipa. Plezalne staze su inače tema
mjeseca u ovom broju PV, problematika je osvijetljena s više različitih kutova.
Problem koji vidim u vezi s Gonžarjevom peći nije izgradnja takve ferate, nego leži
drugdje. Povodom otvaranja staze izdali su obavještenu naljepnicu na kojoj je nacrtana smjer staze,
dodane neke upozorenja koja su nažalost napisana u prilično nespretnoj slovenščini te dosta samovoljno
i nedosljedno prevedena u njemački i engleski. Na njoj također vidimo da je
pokroviteljstvo nad stazom preuzela PZS koja ju je uvrstila među svoje učne poligone.
Na naljepnici su u posebnom okviru i klasifikacije težine ferate, austrijska i u
usporedbi s njom još "naša". I – evo kuke! Austrijska klasifikacija označena velikim
slovima (A, B, C … F i dalje) izrazito je kalibrirana za sportske ferate jer praktički sve
klasične plezalne staze svrstava u grupe A i B. Stupanj C znači već ozbiljno plezanje u okomitoj
stini uglavnom samo uz jeklenicu, s malo skoba i/ili klinova. Ferate koje bi odgovarale austrijskim
ocjenama od D nadalje na području Slovenije uopće nemamo (naravno ako izuzmemo
Gonžarjevu peć koja je ocijenjena D/E)!
Paralelna slovenska klasifikacija na naljepnici označava ferate A kao "zahtjevne staze", B i C
kao "vrlo zahtjevne staze", D–F pak kao "ZAVAROVANE PLEZALNE STAZE". To je potpuno nešto
novo, nešto u potpunom proturječju s službenom klasifikacijom planinarskih staza koju PZS
u našim planinama dugo vremena provodi i u pisanim vodičima i na smjernim tablama.
Ako si brzo osvježimo sjećanje, klasifikacija PZS svrstava planinarske staze u lake, zahtjevne i
vrlo zahtjevne. Sve ferate bez obzira na težinu spadaju u vrlo zahtjevne staze. I upravo
zbog toga je službena klasifikacija PZS vrlo nedovoljna jer ne diferencira plezalnih staza
po težini nego ih sve stlači u jednu vreću. Uključivanje svih ferata među vrlo zahtjevne
staze ponekad dovodi do takve apsurdne situacije da je neka vrlo zahtjevna označena staza bez
osiguranja označena samo kao "zahtjevna", dobro osigurana inače nezahtjevna ferata puna
željeza kao "vrlo zahtjevna staza"! Graditelji ferate na Gonžarjevu peć nesumnjivo su bili svjesni
nedostataka trenutne službene klasifikacije planinarskih staza kod nas i uz austrijsku ponudili su i prijedlog nove slovenske klasifikacije. Pritom su nehotice izazvali potpunu zbunjenost jer su uz pogrešno svrstavanje zahtjevnih i vrlo zahtjevnih staza za najteže ferate uvele naziv "zavarovane plezalne staze" što je pojmovna tautologija; ime implicira da staze težine A do C zapravo nisu osigurane odnosno uopće ne plezalne.
Za plezalne staze (tako austrijske od A do F) osiguranja su osnovna značajka koja ih razlikuje
od drugih staza u planinama. Posebno naglašavati da su neke osigurane nema pravog smisla,
nego samo zbunjuje čovjeka.
Što se tiče austrijske klasifikacije ferata moramo utvrditi da je njezin glavni nedostatak
svrstavanje prevelike grupe plezalnih staza različite težine samo u dvije grupe (A, B). Za većinu plezalnih staza u našim planinama ta je klasifikacija objektivno neupotrebljiva.
Prije mnogo godina kada sam pisao prvo izdanje vodiča po slovenskim feratama upotrijebio sam
klasifikaciju u koju možemo svrstati sve plezalne staze po težini koja postupno i enakomjerno raste (PP 1, 2, 3…), s mogućim međustupnjevima. Prema njoj ima npr. ferata na Raduhi ocjenu PP 1 ili najviše 2, Kopiščarjeva staza na Prisojniku PP 4, nova ferata na Gonžarjevu peć PP 6 ili više. Razlike u težini jasne su na prvi pogled, svatko će se moći odlučiti za uspon po svom ukusu i mogućnostima.
sviđa mi se
turbo30. 05. 2011 19:07:12
Tako bi rekao. Ako gledamo po starom kad ekstremnih ferata još nismo poznavali. Kao primjer. Usred noći mrk pogled si otišao od kuće, po mraku si se "lomio" zadrega po ostacima snježnih polja i kad se dan razdne, bio si na ulazu Via della Vite na Vevnicu. Onda si više manje uživao zavijanje z očmi u steni, ponekad si se morao snaći, jer su osiguranja oštećena, ambijent takav "da ti oduzima dah" i unatoč dobroj pripremi bio si barem malo izmoren kad si izašao. Onda si se odvukao još na vrh Vevnice jer se tako valja, zatim si se spustio do bivaka na Zagačama. I pred tobom je bio samo još spust koji si obavio preko Mangarta mimo bivaka Nogara jer ti se činio najlakši i najbliži zmeden. Domov dolaziš tik pred mrak, unatoč tome što je ljeti dan duuug mežikanje

Ove nove ekstremne nekako ovako: usred dopoldneva velik nasmeh odvezeš se turi na susret, parkiraš u hladu cool jer je već vruće, dođeš pod "sten u", malo sačekao ulaz jer gužva (momci vstopaju već treći put taj dan!) i onda odjurio gore po jeklenicama. Noge su lake jer u plezaljkama, leđa odmorena jer ne treba ruksak, samo ruke se ovdje tamo naljute jezen, što ćeš kad se mora vući gore. Spust obaviš mimogrede i u 13h za ručkom kod kuće naravno, pričati kako oh i super . . . bilo je nasmehzavijanje z očmi

Oba sam isprobao i nema boljeg od prvog slučaja. Dobra stara klasika. Duša stenje od užitka nakon takve ture, dok kod ekstremnih na kraju dana nešto fali. Postignuće da, postignuće, ali sve ostalo (flora, fauna, ambijent, pogledi, samoća,...)?!?
(+1)sviđa mi se
MANGRT30. 05. 2011 20:08:48
turbo,odličan opis, naše planine postaju jedna sama teretana s pomagalom.
NIŠTA NIJE BOLJE OD MRKOBILJE I KLASIKE,
1
sviđa mi se
Jany31. 05. 2011 08:34:29
A sad @Stanko u punom teoriziranju. Pitanje je sasvim jednostavno.
Je li vučenje po užadama kao što vidimo na njegovim slikama plezanje ferata ili nije?
Bez zlobe i LP
sviđa mi se
neph31. 05. 2011 12:33:38
@Jany

"Obični planinari" imaju sigurno premalo razvijenu plezalnu tehniku da bi takve ferate popeli bez vučenja po jeklenici. Plezalci bi možda mogli doći do takve ideje, ne vidim pak u tome posebnog smisla, jer time još više riskiramo opasne, skoro potpuno statične padove, ukoliko ne upotrijebimo dodatno zaštitu sa ekspresima.

Druga priča su neke ferate u inozemstvu gdje su jeklenice labave...

Osobno mislim da je smisao ferata u korištenju pomagala koja su dostupna (bar jeklenicu). Neki uživaju u tome, ali se to nikako ne može usporediti s prostim penjanjem ni po jednom pitanju.
sviđa mi se
heinz31. 05. 2011 14:01:24
Činjenica je da je smisao ferate - zaštićene staze potpuno istrošen. Zaštite i pomagala su jednostavno postala isto. Kako je ovo posljednje pomiješano lijepo se vidi na primjeru Triglava: gdje su klinovi, nema jeklenica i obrnuto.
Pomislio bih da su za vučenje namijenjene uglavnom one vrvice koje su ukotvljene samo na vrhu, dolje slobodne. Praksa se stalno mijenja, što hoćemo.., za nas neke (ili mnoge) jedino pozitivno je to da na tak način možemo dostići mnoge vrhove koje inače u životu nikad ne bismo. Ali tu možda nije naći veći apsurd, taj se pojavljuje baš u slučajevima kad cilj postane samo savladavanje određenog izloženog dijela stiene, s namjerom kako je to dobar opisao prethodnik, da si čovjek zbog adrenalina koji ga je preplavio na kraju zamišlja kako strašnu stvar/peč je >popelo<.
Čak i takozvani adrenalinski parkovi u Sloveniji iz dana u dan postaju sve veći hit. I velik biznis za neke, u čemu naravno nema ništa spornog tražiti.
Mislim pak da se tri stvari kao što su: turizam, sport i planinarstvo kao ljubav prema prirodi, koje se po svojoj suštini prilično razlikuju, zbog poslovnih interesa sve više pokušavaju nekako previše ujediniti. Oni koji to promiču imaju posljednje vrijeme čak dosta uspjeha privlačenjem (nas) ljubitelja prirode.
sviđa mi se
geppo31. 05. 2011 15:13:08
30.5.2011 Što reć??? veliki osmijeh
opet se otvara beskrajna polemika..

Znao sam da će se razviti beskrajna polemika.
Zašto ferate? "beskrajno vučenje po hvataljkama" strah od previsa, uspravnice, traženje maloštevilnih skoba i još i još..
napisat ću za sebe..
Volim neputa (ne volim gužve), rad hodam po beskrajnim zelenim livadama, penjem se po stijenama, uspinjem po strminama šuma, grapama, pa još bi opisao..
Kad sin umori od penjanja i moj vrat od gledanja gore, popnem (u gojzerima) neku trojku/okusim četvorku i onda me spusti dol..
Kad sam prepleo (doslovno se provukao) prvu tešku ferratu bio sam izmoran, dlanovi puni krvavih žuljeva i razmišljao ..to...to??
Onda otvoritev ZZP u Vinskoj G. (Gonžarjeva peć). Otišao sam na otvoritev i put prepleo prije službenog plezaca PD Vinska Gora. Prepleo ili povukao (malo svakog) kao u transu. Vrlo brzo (dolje je bila gomila gledatelja).
OK za par dana ponovim. Stvarno je teška..
Sad, ponavljam polako i koliko mogu nogama (kad to više ne ide ostaje snaga ruku).
Ja sam blizu i jednom mi je dosta!!
Najradije u društvu i onda na vrhu procjenjujemo kako je tko iskoristio prirodno date mogućnosti za plezanje.
U nedjelju sam ponovio Željeznu Kaplu (Turšku glavu)
PENJALO nas je više (organizacija i vođenje PD Velenje). Uz to i članovi Mariborskih "Uličara"
Vodnici Mijo i Milan.
Na vrhu te ekstremne ferate bio sam još pun snage, bez ikakvog žulja i po svom i zadovoljan. Još uvijek pun energije..
Više iskustava, bez žurbe (vrijeme, kako brzo si preko NI VAŽNO !!!), maksimalno iskorištenje terena "patnje nogu, ne ruku", ako se da bez "vučenja po žici".
Nisam sad opsjednut ferratama... ali kad mi se prohtje, predvečer (pečina lijepo u sjeni) odvezem se u Vinsku Goru (ako slučajno ne trčim barem 10km po šumi ili na Goru Oljku) i popnem tu već obrekivanu ZZP. Sjednem na klupu na vrhu i uživam u vjetru koji obično puše i suši znoj na čelu (ta ZZP mi uvijek prouzroči par kapi znoja..) !!
što da kažemo ?..
hvala bogu različiti smo..

Ponekad me na vrhu dočeka sin (alpinistički pripravnik), koji se ne čudi što radi otac..1
sviđa mi se
Fifi31. 05. 2011 15:23:12
Sad sam pa napravio štetu hehe veliki osmijeh

Dobro je da su se bar planinari organizirali i iskoristili ovaj lijepi kutak za plezalnu stazu, čudno da to ne iskoriste velenjski alpinisti umjesto da dolaze nama škrobati stijeneveliki osmijeh
jer imaju tamo nevjerojatan potencijal(Kotečnik 2)
Sljedeći put dolazim s mašinicom heheveliki osmijeh

Svak ma svoje zadovoljstvo, i vjerujem da na koji god način ovaj uspon obavimo nas na vrhu obuzimaju isti osjećaji, iako ja sam više ovog mišljenja:
Čak i Messner je rekao da su ta osiguranja i pomagala, kojima bi uspon olakšali, ubojstvo nemogućeg!
sviđa mi se
fika31. 05. 2011 21:47:23
geppo
potpuno se slažem s tobom.
Svak prema svojim mogućnostima i što je najvažnije SVI ZA SVOJE ZADOVOLJSTVO jer svi uložimo prilično truda u bilo kakvo penjanje.

lp
sviđa mi se
penzionist1. 06. 2011 04:06:32
Iz SSKJ:
plézanje -a s (ẹ̑) glagolnik od plezati: penjanje opica; penjanje po drveću; priprema za penjanje / planinar se ozlijedio pri penjanju; penjanje po strmim stijenama; tehnika penjanja ♪

Hja, ako opice mogu penjati po drveću i planinari po strmim stijenama, onda stvarno ne znam zašto prevladavanje visine po feratama ne bi smjelo biti i penjanje.

Vjerojatno se nitko ovdje više ne sjeća kako su na početku prošlog stoljeća razni Ferdinandi i Klemni šetali čak i preko previsa naših stijen. Kasnije se uvukla "zlatna doba" alpinizma, veselo se kucalo i lojtralo i takav je bio alpinizam i PENJANJE do sredine osamdesetih. Tad se kod nas već dobro uveljavilo slobodno penjanje, lojtri otišli u zaborav, ali istovremeno počelo masovno bušiti. Na početku kratka plezališta, kasnije prave visoke stiene. I naravno i tamo se PENJE.

Sad smo kod nas dobili neki međuprostor, takozvane ekstremne ferate. I kao svaka nova stvar i ova doživljava nekakvo zgražanje i sažaljenje. Ali ne zaboraviti, zgražavali su se i nad klinovima, nad svedrovci, nad plezalištima, nad balvanima... i čak nad "štampanjem na osemtisućake". Ali možda zanimljivije pitanje: tko se najviše zgražava? Koliko poznajem dobre (čitaj vrhunske) alpiniste, nisam čuo nijednog kako se zgražava nad feratarima. Imaju svoj svijet, svoje izazove koji su potpuno drugdje od tih putova. Velika većina nema ništa protiv sići Bambergovom stazom kad dopre do ruba sfinge, ali opet istina da ta ista većina nikako ne bi podržala npr. feratu na Široku peć. Ali neki kompromis mora biti i dok je u nekim razumnim granicama vjerojatno najbolje rješenje.
A ako se dobri alpinisti ne zgražavaju, onda šodrovci? Zašto? Osjećaju ugroženost? Ili s tim omalovažavanjem drugih hoće pokazati samo svoj oh i ja sam super? To naglašeno pozivanje na zaštitu prirode su ionako bajke da je smiješno vjerovati.

Geppow opis je vrlo lijepo napisan i dižem obje ruke za njega. I ja volim lutati po šodri i među najljepše uspomene spadaju samotni šetnje po martuljškim i trentarskim tornjevima. I okusio sam led i veliku nadmorsku visinu, malo slasti prvenstvenih smjerova, turna lutanja, prekrasne spuste, tople plezališta i ne znam zašto bi me sad trebalo biti sram što idem i po kakvoj ferati. Nitko me ne tjera niкуда i nadam se da ni druge ne.

Aha, da, istina je. Feratarstvo nije alpinizam, kao ni športsko penjanje nije alpinizam, turna smuka je svojstvo poglavlje, isto kao "hoja" na osemtisućake. Ali mora imati potpuno pomiješane pojmove onaj koji hoće sve to ubaciti u jedan lonac.
sviđa mi se
heinz1. 06. 2011 09:42:02
Jasno da svaki ima svoje zadovoljstvo, pa čak i u pojmu penjanja kao takvog nema ničeg nejasnog ili spornog.., samo adrenalinske športe treba znati odvojiti od planina. Inače zbog mene, ako se cijela Slovenija naenkrat navali na neki ekstremni feratu i hvali i opjeva na sav glas.. ako je zadovoljstvo, onda je sve ok, zar ne?
sviđa mi se
keber11. 06. 2011 14:52:09
>> samo adrenalinske športe treba znati odvojiti od planina.
Zašto? A adrenalin ne spada u planine? Što je onda bezputno lutanje po izloženim strminama?
sviđa mi se
turbo1. 06. 2011 15:15:08
Bezputno lutanje po izloženim strminama je oh i sploh balzam za dušu, užitak za oči i radost za srce. Kad pa za vrijeme bezputnog lutanja skoro stupim na zmiju ili me za neku rupu na metar dva udaljenosti iznenadi kamz i sl., tad ima malo adrenalina.mežikanje
sviđa mi se
jjasmin3. 06. 2011 04:50:40
Gonžarjeva peć je također opisana u novom vodiču 55 Zavarovanih Plezalnih Staza.
http://www.gore-ljudje.net/novosti/66348/
1
sviđa mi se
zippo3. 06. 2011 12:23:57
no krasno, dakle Gonžarca je ponovno dobila svoje priznanjenasmeh
sviđa mi se
šerpa5. 06. 2011 05:39:42
Bio jučer na Gonžarjevoj peći. Varovala sva ok, ali odsvjetujem "penjanje" dok ne prestane kišiti i stijena i obilazna staza se dobro ne osuši. Popeo sam je dva puta, pa obupao jer je zbog nanesenog blata puno klizalo. lp
sviđa mi se
panda5. 06. 2011 11:27:22
Nisam prepletao druge "ferate" osim Via Italiana na Mangrtu, pa teško dodati nešto "stručno" gore navedenima. Ipak: idem u planine samo da uživam ne žurim kao neki koji poredak vremena mijenjaju i hvale se. Ipak tu ima nečeg čudnog da želimo biti bolji od drugih. Pitati ćete što hoću reći? Jednostavno, moj primjer od prošle srijede. S kolegom mlađim 16 godina krenuli s prelaza Vrhe na Donačku goru preko Istočnog vrha, po grebenu na zapadni vrh i spust do Rudijevog doma. Vrijeme: za mene zavodljivo 1 sat 17 min (u međuvremenu tri pauze, jedna na putu, druga na istočnom treća na zapadnom - ukupno 15 min uključeno). Slijedio pivo, 10 min pauze pa 25 min po stazi "Do izvora Sotle" JZ oko Donačke do auta. Za mene ekspresno brzo da dokažem sebi i "mladom zelenču" mogu li ga "staviti u koš" unatoč godinama i njegovoj biciklističkoj kondiciji. Što sam imao od toga da sam mu dokazao da sam mu dorastao? Ništa, samo da smo bili na vrijeme na polazištu pred večernjom olujom i vrijeme za još jedno pivo i njegovu pohvalu da sam brz i zamorio ga. To je sve. Tako brzo više neću "juriti". I takve ferate za sat sat i pol ne vuče me prije ručka. To je samo moje mišljenje ne nametam. Ja jednostavno uživam u planinarenju ne želim se natjecati s vremenima u knjizi i navedenima. Lijep pozdrav svima koji vole planine. nasmeh
sviđa mi se
MANGRT31. 07. 2011 21:57:17
Danas sam bio na nedjeljskom izletu i obišao tu strašnu feratu. Domišljeno speljana (pohvala izvođačima), po odjeljcima primjereno zahtjevna ali kratka. Za vrijeme penjanja ne možeš izbjeći zemlju koja ti umrlja đonove. Ne preporučujem početnicima koji nisu vješti s kitom za samovarovanje.
sviđa mi se
neph30. 09. 2011 22:01:36
Ferata na Gonžarjevoj peći je kratka ali izuzetno zahtjevna. Dobiva zahtjevnost po mom mišljenju samo jer je opremljena samo klinovima kroz koje ide čelična, nema dodatnih skoba/klinova. Preko prve ploče treba (s običnim planinarskim cipelama ne plezalkama) puno vući rokama, prema vrhu čak korak samo na trenje ili male stope. Sljedeći "detalj" ~10m iznad knjižice, žica po mom previše nespretno provučena. Desno lako teren/dobre stope, lijevo velika plata - žica tako da je lijevo logičnije, inače čudan položaj, više snage, oprezan biti. Barem tako ja vidim, sigurno moguće bolje varijante nasmeh Plezalke bi gore/spodaj dobro došle, s njima težina pada ili manje curimo snagu u rukama. Ko je dorastao neće imati većih prob. Usporedba s hvaljenom Željeznom Kaplom, Gonžarjeva barem ravna ili teža u detaljima. U svakom slučaju apsolutno odvraćam planinarima bez iskustva s lakšim/sličnim feratama. Znam slučajeve gdje su vrvju trebali izvući iz stine. Traka s karabinom i maticom super korisna, posebno gužva ili nije 100% siguran za ceo put. To od mene nasmeh
sviđa mi se
Stranica:1234...678
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo registrirati.
         
Copyright © 2006-2026 Hribi.net, Uvjeti korištenja, Privatnost i kolačići