Lijep memorijal. Šteta što letos nisam posjetio njegovu stijen. Tomaž Humar još uvijek po srcu, prirodnoj spontanosti, poštenju, kao pokretaču fonda za pomoć siromašnima u Himalaji, neklonjoj vedrini, zdravom duhu i ulijevanju pozitivnog duha te poticaja, nama Slovenima velika podrška. Ono što bi svaki Slovenac trebao biti, on je izdvajanjem po pozitivnoj strani osobnosti. Bez obzira što su ga stariji alpinisti smatrali ekstremistom i čovjekom koji previše riskira, što su ga mediji vodili na posljednju prezahtjevnu rutu itd., on je upisan velikim slovom u slovenske korijene i ponos slovenskog naroda. Povezivanjem s njim još uvijek možemo osjetiti njega, njegov duh, samo ga ne vidimo.
Dodam još da je Tomaž po svom unutarnjem uvidu u istinu duha i zakone stvaranja te time potpuno drugačijem odnosu prema načinu života od ostalih, bio nešto posebno. U skladu svog duha pokušavao je uhvatiti beskrajnu vječnost trenutka postojanja i bio svjestan toga. Svjestan je bio polja ovog "kratnog" (u čistoj sadašnjosti trenutka koji traje) isječka vremena (njegove važnosti), koje majstori mudrosti zovu "jedinstvo", na istoku Turija, u Indiji Samadhi, na Japanu Zen (za Zen) i Kini Yin-Yang (Tao), kod nas crkveno Božje kraljevstvo. Odbacio je sav lažan, neautentičan, zavaravajući dolinski život i usmjerio se na srednji put svog duha. Samo taj poznaje put i dovodi nas u Božje polje svjetla, blaženstvo, ispunjenost. Sam vjerujem da je Tomaž tamo na onoj strani već blizu polja svjetla, gdje nema ni patnje, ni tuge, ni bolesti, ni ponovnih rođenja, nego samo vječna i beskrajna harmonija jedinstva, veselja, zadovoljstva, radosti u polju svjetla Boga stvoritelja. Kažu da tamo malo njih dolazi, jer tu vlada poseban red i time duhovna savršenost tražioca svjetla.