| katty23. 10. 2012 21:52:44 |
Zaužiti dan tako lijep i čudovit kao današnji jednostavno neprocjenjivo. I škoda bi ga bilo propustiti oz. pustiti iz ruke .
Vremenska najava od kraja prošle sedmice sve do srede obećavala sunčano i toplo jesensko vrijeme, ravno pogodno za hribe . Jučer na brzinu pohitim do šefa , cimnu ga za rukav, može li odobriti dan dopusta, slijedi pozitivan odobrenje i već za par sati splaniram današnji dan .
Nakon svih mogućnosti koje su nama "ROJILE" po glavi, odlučile smo se na kraju za onu najvišu - barem po visini, ne pa najvišu na popisu želja - barem ne kod mene. Nakon lijepog "šetnje" na Babu nad Čemšenikom (lijep pogled na Grinto i Kočne) nedjelju nekako sinhrono odlučimo da je Grintovec taj "the one" kojeg obje želimo dosegnuti. Mojci nikad, meni od prošlog oktobra također ne.
Dakle, objava velkavrha od prije nekoliko mjeseci koja se tiče uspona do Cojzove koče, uvjerila me da se popnemo iz Suhadolnika preko Taška, silazak lakšom starom stazom. I kako smo dobro odabrala. Parkiralište dolje - više od najviše kmetije - imalo već jednog posjetitelja. Nije samo nas dvoje. Gore, malo niže od razvoda za Taško i staru stazu, samo još jedan jekleni konj, i to je to. Super, dakle bez gužve. Uskoro jutarnje sunce osvijetli meni još uvijek izmikajuće Kočne. "Poletiš" gore kad vidiš takve prizore. Strma staza u ključevima uz hudourničku grapu. Oklopke i kuke super i lijepo postavljene, gore oni koraci baš očaravaju. I popestravaju stazu. Lijepo. Polako se penjemo do koče. Staza do nje, barem za mene, prilično vuče, ali ništa "jamranje", samo noge pa će ići. Gore već jedan pohodnik. Prvi put gore. Mi se dobre sata predajemo sunčanim zrakama, jer je u zavjetrju stvarno toplo. Krava tu mnoštvo. Već skoro "udomaćene", jer bi si prisvojile cijeli ruksak, da im dopustimo. Pohodnika bilo nekoliko, većini cilj Grintovec, našlo se i nekih za Skutu . Tako smo polako uronjeno stupale prema vrhu i dosegle ga uz čudovite, što čudovite, božanske poglede nakon 2,5h. Bile bismo brže da se nismo neprestano osvrtale na Vrh Korena gdje je helikopter imao akciju - ne znam spasilačku ili kakvu. Nekoliko puta u dolinu, pa se uvijek vratio. Uz uspon ćaskanja sa silaznicima koji su odivijeli od stvarno lijepog vremena, kao i mi. Vrha dosegnulo i nekoliko pristupnika iz Jezerske smjerom. "Snijeg je, snijeg, zlopak je taj led, ga je mnogo više nego sam mislio", čujem od gospodina s kojim smo razgovarali pred kočom. Onemogućio mu uspon na obje Kočne. Par koji je bio s nama na vrhu rekao da snijeg ima ali se može izbjeći. Zavjetrje našle nekoliko metara ispod vrha. Topli jesenski sunčić bio tako ljubazan da nas grijao skoro cijeli put do auta. Nakon cca. 1,5h kod koče. Na brzinu popijemo pojemo, zatim brzo dolje da nas tama ne sustigne. S prijaznim i gostoljubivim gospodinom s kojim smo debatirali pred kočom, hodili dio puta zajedno, zatim svaka svojim. On preko Taška, mi starom stazom. Mokri drvećni korijeni i stijene uzrokovali povremeno i dodir stražnjice s tlom. Preko Taška moglo se lošije završiti da je netko kliznuo. Za kraj lijepog dana promatrale zalazak sunca koji je opet obojio okolne vrhove zlatno.
Za nama opet jedan od onih lijepih dana, zaužitih i NAUŽITIH velikom žlicom, namijenjen hribima. Takvih pogleda kao današnjih posljednje vrijeme nismo imale, pa sreća i radost neopisne, osmijeh na licu do ušiju, srce ugodno poskakuje, tijelo uživa i puni energiju za sljedeće radne dane.
Ta kapi na i još mi nedostaje: uspon na Grintovec u jesenjem vremenu preko Mlinarskog sedla, silazak Čez dolge stene. Nadam se, želja je ionako već sada, da uspjene sljedeće godine.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
| (+7) |  | |
|
|