| Rakar5. 08. 2008 09:27:22 |
Svaki put kad negdje napišem planinski savjet ili opis doživljaja pitam se gdje je granica … Granica moje odgovornosti. Odgovornosti za sigurnost čitatelja i za unaprijed razvrednotenje njegovog doživljaja, jer je s mojim opisom možda previše otkriveno. Jednoznačan odgovor je gotovo nemoguće pronaći, zato je opreznost na mjestu.
Na što ciljam? Na opis bezpotkog pristupa Pihavcu (kroz Luknju, mimo spominske ploče). Čini mi se da je ovaj put (za portal Hribi.net tako tipično) korak-po-korak opisivanje planinskih putova, potkrepljeno s fotoreportažu i po mogućnosti još s GPS-tragom, preko svih granica dobrog ukusa. Bezpotje ste fotografija za fotografijom označili crvenom linijom. Možda bih još razumio da ste usmjerenje puta nacrtali na globalnoj fotografiji snimljenoj izdaleka, recimo s Plemenica, ali ovako … Tog bezpotja više nema! Kraj je s njim! Zauvijek!
Pa dobro, OK, još jednom popuštam, ako bi se radilo o potpuno lakoj i nenavarnoj stvari. Ali ne, tu se pojavljuje žlijeb, do kojeg ste »za ruku« doveli mase … A taj je, kako kažete »…prilično strm i potrebno je dosta penjanja.« Zaboravljate reći da je u žlijebu, odmah »iza ugla« ulaznog skoka pripremljeno alpinističko osiguranje (zar ga niste primijetili?). To bi odmah nešto više reklo o težini, opremi i znanju potrebnom za sigurno napredovanje gore (a kamoli silazak istim putem, koji neukima ni riječju ne odvraćate).
Neću nastavljati, iako sam prave volje. Znam da je beznadno. Znam da ćete nastaviti s korak-po-korak opisivanjem i u vrlo zahtjevna bezpotja. Znam da ćete prilažiti GPS tragove. (Da se razumijemo, ničemu baš tako vrlo spornog ne vidim u takvom pristupu kod već označenih putova!). Znam da se nećete pitati, ako možda nosite neki mali komadić suodgovornosti, kad će recimo do Tinetove ploče postavljena još neka …
Radim nepravdu? Jesam li preoštar? Možda se ipak varam? Samo se mogu nadati!
Lp
| (+1) |  | |
|
|