| lijaneja17. 09. 2026 11:54:44 |
Od mog uspona ovdje prošlo je već nekoliko desetljeća, krajnje je vrijeme bilo da ga ponovim. Kao u nedjelju na Kaninu, društvo mi je pravio Vito, s Jermance startamo četvrt prije sedam. Kod parkiranja vozila nakon nekoliko godina razveseli me susret s Matjažem, koji je s kolegom krenuo na Planjavu. Po opisu vidim da su turu sretno obavili.
Inače malo neobično, ali kao posljednjih godina idem na Mrzlu goru iz smjera Kamniške Bistrice, preko K. sedla i Okrešlja. U koči si priuštam čaj, peć nije ložena, pa majicu objesim van na konopac. Zanimljivo da uz mnoštvo parkiranih automobila gore i dolje ne nailazimo ni na jednog planinara, tek tijekom spusta na Okrešelj dvojica se penju prema sedlu. Priroda je opet pobrinula za promjenu trase malo prije spusta, jer je izgrizla tako dubok kanal da su markacisti morali premjestiti put. Odlično su napravili. Kod nove gradnje Noine arke ne zaustavljamo se, mimo bivaka GRS u šumu, gdje se stazica uskoro gubi, do trokutastog sipara nas više vodi instinkt. Najzahtjevniji je početni dio ulaska u stijenu, vjerojatno smo penjali u krivom smjeru, jer u blijedom mom sjećanju prije godina nismo imali nikakvih teškoća. Iz glatke stijene, gdje u mom dosegu nije bilo prikladnog i pouzdanog hvatišta, pomaže mi Vito, odatle dalje nikakvih teškoća više. Naprotiv. Baš smo uživali u obje jaruge i među klekovinom, ja sam se držao smjera, Vito cijelo vrijeme penje po grebenu, s njega je sišao tek na markiranu stazu koja dolazi iz Latvice. Odande pa do vrha gore staza je sva u željezu, cijelo vrijeme motrim za štapovima koje je nedavno odložio poznanik, pri povratku ih više nije našao, ali bez uspjeha. Na vrhu zadržavamo se u super vremenskim uvjetima nepun sat, u tom vremenu dolaze klasičnom smjeru gore još dvojica planinara. Upisna knjižica u izuzetno lošem stanju, zapakirana u poderanoj tankoj vrećici za smeće. Stavljam je u vrećicu od mojih krpa, koja također nije najprikladnija, pa molim eventualne posjetitelje za Ikeinu vrećicu koja se dobro zatvara.
Spust do Okrešlja trajao je sat i pol, znatiželja me vodi do koče, gdje užasnut primjećujem maćehinski odnos graditelja, zapravo odgovornih za taj objekt, jer na dvorištu sve unaokolo leži skupo plaćeni, helikopterom dopremljeni građevinski materijal koji na otvorenom naravno brzo propada. Bitange prose novac, kod 'normalnih vlasnika' dom bi trebao biti već odavno otvoren, izgovaraju se na nedostatak sredstava, od mene nikad ne dobiju ništa više. Nadam se da će zato netko i ODGOVARATI.
Lošeg raspoloženja opet uzbrdo, ispred koče se još samo domaći druže. Sunce je već nisko, pa i mi uskoro odlazimo dolje, gdje začuđujuće još uvijek ima nekoliko automobila...
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56
| (+9) |  | |
|
|