dakle, moram se oglasi na sve te negativne misli. Prošle godine, nekako u kolovozu odlučili smo posjetiti tu tako poznatu Kekčevu domaćiju. Kasno poslijepodne stigli smo, gladni, žedni... Nitko nas nije dočekao na vratima, pa smo malo provirili, dozvali. Pojavio se gospodar i kasnije gospoda. Dobili smo naravno dobar narezak, za djecu domaći sok, za nas mislim pivo. Sjeli su uz nas, malo promatrali i uskoro je potekao razgovor. Odlučili smo ići do izvora Soče i možda u dolinu. Gospodar nam rekao da se možemo vratiti autobusom, možda bolje da nas dočeka. Odlučili smo prespavati tamo. Za mene dovoljno do izvora, onda sam se lijepo vratila, ostali su otišli dalje do Trente, ali jer se već spuštala tama, vratili su se pješice. Bilo nas je pet - dvoje mlađe djece s mamom i mi dvojica..baba i djed. Po povratku nam je gospodar detaljno objasnio kako je došao do te domaćije, da je potpuno srušena i nova sagrađena i većinu poslova radio je sam. Pokazao nam svaki kutak i svaku zgradu. Pokazao gdje ćemo spavati... Mislim da to morate sami vidjeti. To nije koća, to nije skrbnik... to je domaćija s vlasnicima. Večera je bila kasno, divljačinski gulaš, polenta, predjed grilovani sir, paradajz polit olivnim uljem. Djeca dobila domaći grožđani sok, mi naručili domaću bocu bijelog vina. Za desert sladoled. Sve je bilo predobro, predivno posluženo. Ponavljam, ovo nije koća gdje dobiješ samo neku jednostavnu juhu... Ovdje je nešto drugo. U međuvremenu su se gospodari razgovarali s nama i malo šalila s djecom. Prespavali smo u prostorima na vrhu domaćije, sobe Rožle i Mojca... lijepo uređeno, čisto. Za doručak smo zaželjeli žgance i mlijeko, djeca jaja na domaćoj slanini, sireve. Naravno dobili još čaj, kavu, voće sok... Djeca su se nakon doručka još lepo poigravala, pomazila zeca i štенка, mi smo s vlasnicima još malo raspravljali i nismo skrivali oduševljenja od prve minute do kraja.
Rastali smo se i zaključak je bio-dobro se samo hvali, nije treba da se gospoda bacaju za tobom i tebi pušu dušu, recite još nekome neka dođe k nama.. I o cijeni bi nešto rekla... u dolini u Trenti pitali smo koliko bi koštala polupansion, ne mnogo manje, a o kvaliteti boravka, usluzi, hrani ne govorim. Dakle, mi ćemo još svratiti tamo, mnogim poznanicima i prijateljima savjetovali, mnogi su već bili tamo i nitko nije bio razočaran.