|
| Gost23. 09. 2007 10:56:03 |
pozdravljeni.
u zadnjih dvije godine sam bila prilično aktivna, što se pohodništva tiče (također višednevni i višesatni - 12h+ pohodi). na zadnja tri, i kraća i lakša uspona sam primijetila da imam probleme pri spustu, prije svega pate mi koljena, tako da se do podnožja dovučem posljednjim naporima. bojim se da to polako pokazuje kraj moje ljubavi prema planinama. zanima me kako ublažiti bol i kakav tretman preporučujete. koliko pomažu neoprenske opornice? molim za vaša iskustva. hvala.
|
|
|
|
| Gost23. 09. 2007 11:04:42 |
Prvenstveno je nužno važno da ne pretjeruješ s tako dugim turama kao što pišeš, ako imaš probleme...
|
|
|
|
| Gost23. 09. 2007 13:53:23 |
Zašto bi to bio kraj ljubavi prema planinama? Ljubav ostaje, iako ih gledaš iz daljine.
Imam vrlo sličan slučaj. Od ovog juna kad me počelo boljeti koljeno, još nisam bila "ozbiljno" u brdima, samo kakših 2-3 sata šetnje po srednjegorju - planinama. Prošla sam sve pretrage, lijekove, fizikalnu - rezultat nije baš ohrabrujući. Objašnjeno mi je da se treba polako pomiriti s tim, da će nekad biti bolje nekad gorše i da treba prilagoditi aktivnosti mogućnostima. Držim se toga, ljubav prema planinama ostaje!
|
|
|
|
| Gost23. 09. 2007 16:54:39 |
Vjerojatno ćeš morati barem privremeno smanjiti opterećenje koljena. Sama imam povremene probleme i s odmorom prolaze, istina je da radim najviše 1000 m visinske razlike dnevno.
Pomaže mi i vježba gdje sa ispruženim nogama, na "tvrdem" prelazim s pete na petu, pod mora biti ravan i tvrd.
Vježba prikladna za prokrvljenost koljena je i "vožnja bicikla" ležeći na podu, jer se tada koljenski zglobovi razgibavaju, ali nisu opterećeni.
Ne obupavaj, samo malo slušaj svoje tijelo i poslušaj ga!
|
|
|
|
| Obala23. 09. 2007 19:44:18 |
Ja sam imala stalne bolove u svim zglobovima. Čak po ravnom, a kamoli u brdima. I počela sam uzimati vitamin C, barem 1 gram dnevno. Bolovi su nestali nakon nekoliko tjedana. Sada, nakon godine ponovno su se pojavili, i ponovno sam počela s vitaminom. Isprobano i djeluje, i ne samo kod mene...ako nema trošenja hrskavice,...skratka, nema opipljivog uzroka.
Pokušaj, možda će ti pomoći.
Lp
|
|
|
|
| Kobra 123. 09. 2007 22:26:15 |
http://vitamini.finechance.com /glukozamin-ext.htm
Ovo uopće nije loša stvar. Isprobano pomaže, ako ozljeda ili trošenje nije već previše jako.
Za nas koji stalno opterećujemo zglobove nije ništa loše ako povremeno napravimo preventivnu terapiju, jer je stvar potpuno prirodna.
Siguran korak...
|
|
|
|
| Gost24. 09. 2007 10:59:43 |
A što glucosamin koji reklamiraju u "Žurnalu", malo se raspitajte kod svog liječnika i u ljekarni.
|
|
|
|
| Gost24. 09. 2007 11:44:50 |
Također sam prije nekoliko godina bio na tome da ću zbog bolova morati prestati hodati u planine. Na kraju se ispostavilo da su za bolove u koljenima kriva kondicijska spremnost. Uz redovitu hod, bolovi su prestali. Ali treba početi kraćim turama da se noge ojačaju. Uvijek nosim sa sobom koljenčnik, ali do sada nije bilo potrebno koristiti ga. Prije godinu dana sam čitao da nije dobro ići u planine u kratkim hlačama, jer se koljena hlade. Zato nije čudno da su preci išli u pumparicama. I s tom tvrdnjom se jako slažem i sigurno drži.
|
|
|
|
| Gost24. 09. 2007 12:10:06 |
Za početak bih preporučio bicikl koji ravnomjerno i ne pretjerano pripremi koljena i noge za veće napore bez stresa. Uz to možeš uzimati glukozamin - vrlo preporučljivo za hrskavicu, nije loša ni neka toplinska krpa, nastavi hodati po ravnom pa onda po lakšim brežuljcima, nabiraj kondiciju teško gore i dolje po najlakšoj puti....
Meni je uspjelo koljena dovesti k pameti kad sam i ja došao k njoj
|
|
|
|
| Gost24. 09. 2007 15:47:30 |
Zagrijavanje koljena prije i tijekom aktivnosti sigurno pomaže. Zato mnogi koriste opornicu koja istovremeno grije izloženo mjesto. Meni nažalost ne ide najbolje s takvom jer me smeta, jer mi se zabija otraga u savijanje. Neki srećom nemaju to iskustvo i koristi im, grije im koljeno čime je manje osjetljivo, istovremeno pruža potporu, podupire koljeno i tako ga rastereti. Pokušaj prije aktivnosti (i poslije) masirati koljena Pernaton gelom. I ne zaboravi istezne vježbe: ležiš na leđima, koljeno guraš uz podlogu, nogu ispraviš i prste vučeš prema sebi, peta se lagano podigne i pritiskaš nogu uz podlogu (ako osjetiš da na početku ispod koljena nemaš kontakta s podlogom namotaj ručnik ispod i samo to pritiskaj uz podlogu). Zadrži. Isto ponovi i s podignutom nogom (pazi da noga ostane ispružena), možeš s nogom tako pisati npr. slova abecede itd. Takve vježbe sam radila nakon operacije. I naravno kolo, kolo, kolo, ali bez opterećenja (klanac otpada, koristi samo vožnja po ravnom). Savjetuju i roleriranje. Važno je imati ojačane mišiće (što postižeš opisanim vježbama), da time štitiš samo koljeno.
|
|
|
|
| Gost24. 09. 2007 16:27:12 |
Također i ja imam povremene probleme s koljenom, najgore je to što nikad ne znam kad će se pojaviti. Ortoped mi je predložio rentgen i ultrazvok, nakon svih pregleda još uvijek ne znam što je krivo. Kad počne boljeti, ponekad već sat vremena nakon početka puta, ne mogu ni nastaviti turu.
Ali opornica mi jako pomaže, kupila sam jaču koja ima otvor otraga, bočno plastična pomična držala, tako da ne ometa pri hodu (Sanolabor). Kombinacija s pernaton gelom pa ide
Uz vježbe za koljeno.
Pa sretno!
|
|
|
|
| Gost26. 09. 2007 14:11:33 |
Obično treba znati uzrok boli. Ako se pojavi nakon napornog spusta, najčešće je problem što je stražnja stegnena mišić preslab. Za jačanje iste postoje vježbe kojima zatim postignemo veću snagu mišića i posljedično veću stabilnost koljena. U svakom slučaju, osim ako niste alergični na te stvari, može se napraviti ,,kura,, s glukozaminom koji ortopedima također preporučuju za regeneraciju hrskavice i sve grijuće i hladne kreme. I Levinov trak pomaže, ali po mojim iskustvima najbolja terapija je preventivna vježba snage za noge.
|
|
|
|
| Gost1. 10. 2007 11:46:56 |
Sličnim strahom da je kraj s mojim brežuljcima suočila sam se i ja prije nekoliko godina. Kad su mi neki rekli da je to znak oslabljenih koljenskih ligamenata koji treba jačati s nekim specifičnim vježbama koje navodno lako radiš i sjedeći u uredu ili pred televizijom. Nitko mi nije znao pokazati te vježbe. Zato sam počela redovito, gotovo svaki dan hoditi. Stanje se polako poboljšalo. Otada uvijek imam u ruksaku koljenčnike i Miosprej; vjerojatno mu je istekao rok, ali ništa od toga ne trebam. Mislim da je puno toga i u glavi i ako se bojiš da će te nešto početi boljeti, počne. Ako imaš sve potrebno pri ruci (u ruksaku), bez brige i sve je ok. Sad mogu hoditi bez problema. Ove godine sam medu ostalim bila i na Rombonu koji ima u jednom danu za prijeći jako puno visinske razlike, pa je prošlo bez problema. Važna je stalna kondicijska spremnost, ne svako toliko neka teška tura, onda je stvarno problem.
|
|
|
|
| Gost1. 10. 2007 13:19:21 |
Slažem se s razmišljanjem zadnjeg gosta. Sretno i još dugo veselo i sigurno po planinama i brežuljcima.
|
|
|
|
| dk66073. 09. 2008 15:20:08 |
Vidim da je već prošlo neko vrijeme otkako je ova tema otvorena, nadam se da će još netko ovo vidjeti.
I ja volim ići u brda, sicer ne tako dugačke staze (ispod 1000m visinske razlike), ali ipak s obzirom da idem 1 do 2 puta tjedno i to u tempu, nakon određenog vremena sam imao slične probleme s lijevim koljenom, ali samo pri hodu dolje (istinito da trčim).
Budući da se problem pogoršavao, postao sam pozorniji na način hoda. Prvo sam primijetio da nisam imao ravnomjernih koraka, lijevu nogu sam više opterećivao od desne i to mi je djelomično pomoglo. Zatim sam shvatio da ako imam savijena koljena i malo više nagnem natrag, stvarno rasteretim koljena, istinito da su više opterećeni stegneni mišići. Ali bolje da su opterećeni mišići nego koljena, i s vremenom ojačaš mišiće i tako nestanu oba problema. I tako sad mogu bez problema ići nizbrdo, bez ikakvih bolova, čak i ako trčim.
|
|
|
|
| jprim3. 09. 2008 17:51:00 |
Potpuno se slažem s tim, jer ako se sjećam prošle godine, velike boli u koljenima, ove godine gotovo nema, jer su bedrene mišiće učvršćene i one imaju glavnu funkciju pri kočenju nizbrdo. Imam pak jedan drugi problem koji me jako opterećuje, ali ipak tu bol premagujem, to su đonovi, nakon oko dva sata hodanja dolazi pekuća bol u prednjem dijelu stopala, nakon duge ture - 9 do 10 sati, boli me već kost. Pokušala sam već s silikonskim jastučićima, posebnim ulošcima, kažu da imam premek đon, mijenjala cipele, ali bol je još uvijek tu. Možda mi netko od vas može pomoći s kakvim savjetom.
Lp!
|
|
|
|
| aljazek3. 09. 2008 20:33:08 |
Dovolj debele čarape (imam neke irske, vunene, i jako debele), cipela ne smije biti prevelika, premala ni. Stopala si prije hodanja dobro zagrij, razmigaj. Pokušaj raspodijeliti težinu na cijelo stopalo, ne samo prednji dio.
|
|
|
|
| andrej7674. 09. 2008 22:16:57 |
Vitamin C je jedan od pripravaka koji olakšavaju probleme posebno ako sadrži i bioflavonoide, dodatnu pomoć pružaju Glukozamin, Kondroitin i MSM. Posljednja tri osiguravaju dobro "podmazivanje" zglobova i obnavljanje hrskavice.
|
|
|
|
| lazicku20. 07. 2009 11:14:12 |
Skoro će već godinu dana od objave ove teme, ali svejedno sam se odlučio pitati za savjet?
Ove godine sam ozbiljnije počeo obiskovati brežuljke i već mi se dva puta dogodilo da su me boljela koljena. Moram naglasiti da sam dovoljno dobro pripremljen odnosno bio sam i u lošijoj kondiciji, pa me nikad ništa nije mučilo. Bol ne dolazi odmah, nego nakon otprilike sat i pol silaženja. Počinje boljeti vanjski dio lijevog koljena. Kad staza postane položna ili ravna, bol više nema. I sljedeći dan koljeno je u redu. Molim nekoga za savjet, unatoč brojnim odgovorima na ovu temu.
LP
|
|
|
|
| vampek20. 07. 2009 12:30:48 |
I moj dečko je imao probleme s bolovima u koljenu pri silaženju, tako da smo se morali i više puta zaustaviti da bol prođe. Ove godine je kupio nove planinarske cipele i otkad ima nove cipele bolova nema više, tako da možda možeš probati u tom smjeru, s novim cipelama
|
|
|
|
| igorfran20. 07. 2009 16:05:29 |
Ako je riječ o ozljedi ili bolestnoj napaci, naravno preporučujem prvo posjet liječniku i onda ravnanje po sustavu "poslušaj" svoje tijelo.
Ako je čovjek zdrav, onda samo par riječi iz vlastitog iskustva:
- prve godine (neka 1/4 stoljeća nazad) bolelo me koljena kao da imam nož (silaženje).
Rješenje je bilo sljedeće:
- Koljena moraju biti amortizeri a ne nositelji: nizbrdo s upognutim koljenima, svu težinu mora preuzeti mišić. Tako ne pati ni leđa. Po petama silazimo samo po šljunku ili glatkom terenu, na stepenicama (kamenje itd.) skačemo na prednji dio stopala - nikad na petu - i koljeno mora amortizirati kao opruga. Naravno uvjet je kondicija, toliko da mišići izdrže cijeli spust, inače ne pomaže nijedna oprema ni stimulans.
- I ne brini se za poglede "ljudi" ako malo čudno hodate, važan je rezultat.
(I sve te vitamine, čokoladice, rozine, "prisrčnice", vrlo dobro zamjenjuje lagana hrana, obična voda, i na kraju ture pošteno pivo.)
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.