| ppegan6. 02. 2026 10:18:30 |
Potpuno se slažem, neki stvarno uvijek žele imati pravo. Smiješno mi je kako si se obregnuo uz domaćine. Da, domaćini, poznavatelji tog područja i povijesti rekli su mi to i još mnoge zanimljivosti o Komni, mogu i stričevi ako je lakše razumjeti. I ti sumnjaš u to. Znaš, nisam bila samo prolazna posjetiteljica Koče pod Bogatinom, nego sam na Planini na Kraju 35 godina provodila ljetne praznike. U to vrijeme sam saznala puno toga što ne piše u nijednoj literaturi, poznavala sam sve oskrbnike koji naravno nisu bili samo domaćini (najbolje se sjećam Korošice Ani), Komnu i blizinu i dalje okolicu sam prohodala i istraživala u dužinu i širinu. Komna je bila moj drugi dom. Bila sam tako domaća da su me stavili na razglednicu, imala sam 11 godina, poziram s kobilom Olgom kojom su vozili robu lojtrnikom od Doma na Komni do Koče pod Bogatinom. Popodne sam je ja jahala jer sam bila luda za konje. Mislim da se je još uvijek može kupiti u koći 
Nekad kad nije bilo helikopterske opskrbe, tovorili su robu konjima od Doma na Komni do Koče kod Triglavskih jezera. Pokojni oskrbnik Janez, domaćin, puštao ih je da pasu na našu planinu gdje smo ih hvatale i jahale. Još se sjećam njihovih imena – najdraži mi je bio Dingo jer šekast, pa smireni Lisko i Dora koja je bila dosta divlja. Kad su bili konji slobodni par dana, Janez ih je vodio na Pl. Govnjač da pasu na tadobroj travi kako je on govorio. Uzeo je i nas malene sa sobom pa sam jahala Liska cijeli put do Govnjača. To je bilo doživljaj Putem nam je Janez objašnjavao cvijeće, pelin je posebno volio, rado ga i namakao  , i druge zanimljivosti. I da, puno sam ponijela jer mi je sve to bilo novo i zanimljivo. I gdje se iznad Pl. na Kraju nalaze dvije snježne jame – pazi da ne padneš unutra jer te živi bog ne nađe. I gdje su lijepo vidljivi ostaci mora (ljušture u stijeni), gdje je bila hladnja za meso za ratom, gdje ostaci cementa koji su nosili u vrećama, gdje se skrivaju zmije… Sve sam to sakupila u knjižicu tj. priču o smreki Špičku, starost na Pl. na Kraju, koju sam napisala za seminarski rad za VGN, mentoricom mi bila Marjeta Keršič Svetel. Knjižica je bila za djecu ali bi i odrasli sigurno novoga naučili o Komni, njezinim stanovnicima, povijesti, mitovima i legendama. Ako netko želi pošaljem mu u PDF-u, stvarno je zanimljivo čitanje.
Aja, da se dotaknem i naziva Turška vratca. Stričevi su mi rekli da se tako zovu jer su Turci navodno tamo bježali u Trento. Je li istina ne znam, stoga i uvjetnik  Čini mi se da je usmeno predanje vrlo lijep doprinos očuvanju povijesti. I jednako važno kao pisani izvori. Neka bude dovoljno. Lijep dan nastavak
P.S.: Na Komni zadnjih dana napadalo više od metra snijega pa turna smuka mami, naravno kad se snežne prilike stabiliziraju i neće biti više (take) opasnosti od lavina.
| (+13) |  | |
|
|