| j.18. 04. 2022 23:37:00 |
Jučer (nedjelja, 17. travnja) s Markove ravni lovskom stazom do planine Ovčarija. Na Mokricu, Kompotelu, vrh i planinu Košutna, dolje do Dedca i dalje do izlaznog mjesta.
Od Markove ravni vodi poprečna lovska staza, koja na posečenom podrivu malo nestane, pa samo idi. Susreće se s lovskom stazom koja vodi od kamenoloma stotinu visinskih metara prije stijene zapreke, gdje se ta staza račva. Otišao sam ljevom, strmijom varijantom. Jedva sam našao odcepljenje, jer tamo staza na mjestima potpuno nestane, na ostacima puno klizavog lišća i sitnih korijena. Od fiksne jeklenice dalje nema više problema.
Od lovske koče na oko 1410m do planine Ovčarija vode tri staze: Preko grebena (Debeli hrib), mimo Medvedje jame i donja staza. Ne znam zašto sam se odlučio za donju, koja se odcepi na prvom zavoju. Nekoliko odseka snijega sam uspješno prešao bez dereza (snijeg dolje zamrznut, preko nekoliko cm odleđenog, zlo). Tek s puta uz greben Mokrice vidio sam koliko je jako zasniježeno područje obje gornje staze. Pred Medvedovom jamom hrpa snijega visoka najmanje metar, ako ne više. Nekoliko stotina metara prečice strmog šume u nepouzdanom snijegu bila bi posebna priča, kojoj sam izbjegao samo srećom.
Stazica prema Mokrici jedva vidljiva, ali me je ugodno dovela na greben preko pretoplih i suhih trava. Na sjevernoj strani grebena između Kompotela i Mokrice potpuno druga slika. Zima, s rijetkim ružjem koje viri iz snijega. Na grebenu je puhao vjetar, neodređenih smjerova. Činilo mi se da jednom s sjevera, drugi put s juga. Prema Mokrici treba se malo spustiti, neko vrijeme sam lutao po granici između ružja i snijega, zatim sam obuo dereze.
Put na Kompotelu bio je u potpunosti zasniježen, među ružjem se često opasno probijalo. Na strmini pod vrhom urušio sam se do pasa u rupu između snijega i zemlje. Samo malo je falilo pa bi izgubio ravnotežu i ozlijedio se derezima.
Do vrha Košutne i dalje do planine Košutna snijeg južni, gotovo se nije urušavalo. Uostalom, na tom razgibanom, brežuljkastom planinskom svijetu ga je već dosta smanjilo. Planina sama dovoljno južno da je bila već gola, bez vjetra, topla i prijateljska. Prošli put kad sam bio tu, negdje sam vidio ploču u spomen 13-godišnjem dječaku kojeg je prije 60 godina pokopala lavina. Ovaj put nisam našao.
Kod zanimljive rampe gdje desno vodi prijelaz na planinu Koren sišao sam dolje stazom među ružjem. Nekoliko vremena ništa posebno, zatim stazica prelazi kratko ali jako strmu travnatu padinu. Nekoliko koraka dalje spusti se u grapu i zatim dolje gdje treba malo popeti preko kraćeg skoka (ništa strašno). Uz strmu padinu sa stepenastim travnim glavama pod skokom jedva vidljiva dovodi do sedla kod Dedca (1550 m). Tamo se susreće sa stazom koja dolazi od lovske koče pod Debelim brijegom.
Od Dedca do markirane staze još oko 10 minuta, dalje do auta na Markovoj ravni još pola sata. Ne bih filozofirao. Ali dereze, cepin, gamaše i krema protiv sunca su za turu u takvim uvjetima ovih dana sigurno imperativ. Neke slike više o uvjetima objavio sam na Modrini neba.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
| (+6) |  | |
|
|