Čak i povratak na uvijek isti kraj ima svoj šarm, zato sam se danas, kao prije dva dana, ponovno krenuo u Tamar. Traka prema Kotovom sedlu bila je još od prošli put prilično dobro očuvana do oko 1500 m. Od tamo dalje su nastavak vjerojatno jučer povukli dva turaša, ali se danes put gubio među manjim nanosima snijega koje vjetar goni po padinama. Prvo sam sam gazil, zatim me preskočio prokleto brz domaćin, zadnjih sto ili dvjesto visinskih metara do cilja - male glave na rubu sedla dva prijatna saputnika povukli su nakon jedva primjetne staze prethodnika ponovno, s kojima smo se sreli na putu.
Smukanje s vrha na oko 2210m bilo je vjerojatno najlepše ove zime! Iako je na osunčanim mjestima Kotovog sedla snijeg baš malo načet i tijekom uspona ovdje ondje nastajale cokle, ali to nije nimalo smetalo beskrajnoj smučarskoj radosti! Na zasjenjenim mjestima bio je potpuno suh i smučarski gotovo besprijekoran, samo u donjem dijelu žljeba oko 1800 m bilo je oko 100 metara područja s mekšom korom. Onda opet juhuu dolje skoro do šume, gdje je gaza baš pravilno nagnuta da sa nekoliko iznimaka smukanje prema kući u Tamaru polako teče.
Stvarno izuzetan dan, rijetko se doživi da je pri visinskoj razlici oko 1100 m snijeg skoro jednako smučljiv od vrha do dna.
Ali vrijedi spomenuti lavinsku opasnost. Sunce koje je danas pri visokim temperaturama na visinama imalo veliku snagu probudilo je prve plaviće s Vevnice, naročito sa Struga oko pola devet, baš kad smo prolazili mimo. Ništa ozbiljnog, jer se snijeg slivao uglavnom samo po ostenčicama. Kasnije se čulo bubnjanje češće, i plazovi postali obilniji. Malo nakon jedanaest s zatomljenim dahom promatrali smo posebno velikog, čiji oblak snijega razvukao se preko pola širine doline. Malo dalje od plazu, ali le jedva kakvih 100 metara stran, opazili smo četvoro turnih smučara koji su je dobro prošli. Na povratku našao sam na plazovini mrtvog kamzika, koga je sila snijega gurnula s tko zna koje visine.
Na Kotovom sedlu i u žlabu Malog kota, pod Šitama i Travnikom ništa nije plazilo. Kad smo bili na Kotovom sedlu, splazilo se u Jalovčevom ozebniku nekako do stijene kod ulaza. Zbog plazovine smukanje po ozebniku, dok se ne sredi, može biti prilično zlo. Oko podneva kad smo se vraćali pod Strugom intenzitet plazanja počeo je popuštati. Timing cijele ture bio je danas ključan, sutra će vjerojatno biti potpuno drugačije!