| navrhu3. 11. 2007 09:14:38 |
KRANJSKA REBER, 1435 metara VOŽNJA AUTOMOBILOM: Dne 02.11.2007 otišao sam na Kranjsku reber iz smjera Kamnika. Vozio sam se obvoznico mimo Kamnika i pred krajem Kamnika je odcep lijevo s glavne ceste, gdje je tabla za smjerove KAMNIŠKA BISTRICA, VELIKA PLANINA. Zatim se vozite 600 metara do kružnog raskrižja, gdje skrenete desno za smjer KAMNIŠKA BISTRICA, VELIKA PLANINA, GORNJI GRAD. Po ovoj cesti vozite 15 kilometara do prelaza ČRNIVEC, gdje ćete na desnoj strani vidjeti veliku i lijepo uređenu građevinu gostionice te i makadamsko parkiralište. STAZA OD POČETNE TOČKE: Od parkirališta na prelazu ČRNIVEC prijeđite preko ceste i u šumu, gdje ćete vidjeti dvije planinarske smjernice. Na jednoj piše Veliki Rogac, Lepenatka, Vrh Kašne planine (moj cilj) i na drugoj Pl. Ravni, Pl. Travnik, Dom na Menini planini. Tu idite lijevo u brdo. Vidjet ćete planinarske markacije na drvetu odmah iza table i tako dalje u brdo samo pratite markacije, kojih ima jako puno i do vrha se nikako ne možete izgubiti. U knjizi Kamniško-Savinjske Alpe, autora Andreja Stritarja stoji da je staza slabo označena, ali to za vrijeme mog posjeta više nije važilo. Uz stazu gore triput ćete prijeći makadamsku šumsku cestu. Ja sam je prvi put priješao nakon 15 minuta hoda, između prvog i drugog 10 minuta i između drugog i trećeg dobrih 5 minuta. Od trećeg prijelaza šumske ceste do vrha zatim sam trebao 35 minuta. Staza uglavnom ide kroz smrekovu šumu i jako je lijepa i nije strmo, pred vrhom pa prvo susrećete gorsku bukovu šumu i na kraju livadu. Od početne točke na Črnivcu sam tako hodao neprekinuto i za stazu trebao 1 sat i 5 minuta. Na vrhu me jako ugodno iznenadilo malo jezerce, kakve sam veće vidio na Pohorju. Takvih jezeraca još se može vidjeti nekoliko pri spustu s vrha prema pastirskoj koći. Osim toga, s Kranjske rebri možete vidjeti sve najviše vrhove Kamniško-Savinjskih Alpa. Na SI vidite Rogatec i Lepenatku, na SZ Veliku planinu, Grintavec, Skutu, Planjavu, Ojstricu... Izlet je tako jako pogodan za cijelu obitelj, možete ga obaviti i ljeti (veliki dio staze štitit će vas šuma od vrućine) i zimi. Budući da sam jednu stazu već spoznao, odlučio sam se spustiti natrag na početnu točku stazom mimo pastirske koće na Kašnoj planini (usput, Kranjska reber je vrh, Kašna planina izgleda da je planina neposredno pod vrhom), kako je predloženo u ranije spomenutoj knjizi koju sam koristio na ovom izletu. S vrha Kranjske rebri otišao sam prema sjeveru i došao nakon 10 minuta do pastirske koće. Kao što sam ranije zapisao, na ovoj stazi vidio sam još nekoliko manjih jezerc vode koji mogu jako lijepo iznenaditi oko. Ispred koće je klupa gdje biste mogli s obitelji nešto pojesti, pastira nije bilo nigdje (ni krava nisam vidio; očito je vrijeme paše već dosta dana mimo). Odavde sam se malo osvrnuo oko i u smjeru juga (cca 20 metara od koće) ugledao šumsku cestu i bio uvjeren da je to šumska cesta koju predlaže autor knjige Kamniško-Savinjske Alpe. Po njoj sam hodao prema jugu oko 5 minuta, nakon čega se završila i došao sam do žičane ograde koja razdvaja livadu od šume. Odavde je ispred mene bila vidljiva uska stazica (širine jednog planinara) i po njoj sam nastavio put prema jugu i lagano nizbrdo. Što dulje hodam, sve jasnije mi je bilo da nisam na pravoj stazi. Ali bez panike, rekao je dobri vojnik Švejk. Odlučio sam nastaviti put tako da ću se uvijek lagano spuštati nizbrdo i uvijek ići prema jugu. Tako sam doživio jako lijepo iskustvo hoda stazama koje koriste šumske životinje i bezpotjem. Ova avantura trajala je dobrih 30 minuta, nakon čega sam stigao do makadamske šumske ceste koja mi je dala do znanja da sam na pravom putu prema civilizaciji. Još oko 15 minuta hodao sam po ovoj cesti i stigao do mjesta gdje sam na putu gore priješao istu makadamsku šumsku cestu i tako "zavezao kobasicu". Odavde sam se zatim po istoj stazi kojom sam ranije išao u brdo spustio prema početnoj točki. Za put od pastirske koće do početne točke na Črnivcu trebao sam tako 1 sat i 10 minuta. Stazu kojom sam se ja spustio dakle ne preporučujem djeci i onima koji se ne osjećaju dobro uz neizvjesnost da su se možda izgubili. Ako pa i vi želite doživjeti avanturu hoda po neoznačenom terenu, samo hrabro, jer se ne možete izgubiti ako idete po pravilu da idete uz podnožje brda uvijek prema jugu i uvijek se spuštate. Na prelazu Črnivec možete vidjeti i spomenik koji govori da su na tom mjestu 16.6.1942 borci Kamniškog bataljuna uništili jednu od prvih okupatorskih postojanki na Gorenjskoj i Štajerskoj, u toj borbi pa je pao i partizan Pirš Rudi. Sretno. Moje vrijeme efektivnog hoda: 2 sata i 15 minuta Nadmorska visina početne točke: 902 metara Nadmorska visina Kamniški vrh: 1435 metara Koristena literatura: knjiga Kamniško-Savinjske Alpe, autor Andrej Stritar, izdavač Sidarta Preporučuje se i korištenje karte Kamniško-Savinjske Alpe 1 : 50.000, ali ja je nisam imao sa sobom jer je knjiga bila potpuno dovoljna. (ako zaboravimo da sam se ugodno izgubio na povratku)
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
|
|