| VanSims25. 07. 2014 22:25:09 |
Kad sam bio mali često sam pitao tatu ovo i ono o planinama. U mladosti je često išao s drugarima u planine. Sjećam se da sam ga pitao i koliko su teški pristupi vrhovima i za Mojstrovku je rekao da je prilično teško. I tako sam mislio da se Mojstrovka tako zove jer moraš biti pravi majstor da se popneš na nju.  Danas naravno znam da nije tako ali još uvijek mi je u glavi ostala "logična" asocijacija: Mojstrovka - planina za majstore! 
Dakle subotom prijeprošlog vikenda vozim se na Vršič. Na putu prema prijeđu me iznenade krave na cesti. Slovenčić pač koji terorizira turiste! Prijavljujem policiji! Unatoč najavljenim olujama popodne bilo je dosta posjetitelja i parkiranih auta iako daleko od uobičajene gužve u ovo doba. Na vrhu parkiram i već mi se približava parkirnica. Odmah krenem i parkiram niže.
Onda krenem prema Slemenovoj špici. Predgnem grupu Španjolaca koji su vjerojatno bili namijenjeni tamo, ja se na Vratcima okrenem prema ulazu na Hanzovu stazu. Na Vratcima susretnem par, strance. On je imao kacigu, ona u - supergama. Kažu da idu na Mojstrovku. Hmmm...  Pa vjerojatno je ona snježna krpa na početku (koja je sada, sudeći po slikama gornjeg posta, već vrlo laka) odigrala pozitivnu ulogu i otjerala mnoge neiskusne jer ih poslije nisam vidio, iako sam se malo motao prije ulaza i podešavao opremu. Na ulazu je bilo i nekoliko stranaca (u našim Julijcima ih je svakako više nego Slovenaca) i dva Slovenaca. Nakon početnog mučenja zbog snijega (koji je sada mnogo lakši) počela je uživancija.
Za slovenske uvjete staza je stvarno dobro osigurana, iako ima između neosiguranih dijelova. Neka sredina osiguranog dijela počelo se malo oblačiti. Iz smjera Tromeje došla je čak i pljuska, prošla preko Kranjske Gore i bojao sam se kiše ali krenula dalje Zgornjesavskom dolinom. Pogled sa staze je stvarno lijep: greben Karavanki od Kokova (Coccau) do Kepe naravno Špik i Martuljška grupa i Prisank, drugu stranu Ponce, postupno se pokazale i planiške skakaonice i Tamar, lijepo se vidjela i Slemenova špica. Vidio se naravno i nepogrešivi Dobrač, dalje Visoke Ture ne jer previše oblačno.
Osigurani dio je dug i kad se završi zaobiđem snježnu krpu zatim se nastavlja slobodno penjanje do vrha. To mi se svidjelo. Obično kad se ferate završe treba do vrha hodati npr. grebenom, ovdje je zanimljivo do kraja. 
Na vrhu nebo potamnjuje i pogledam prema Austriji gdje već konkretno pada. Tamo me čekaju i ovce. Baš se bacaju na mene kad izvadim keksiće iz ruksaka! Samo da me nisu zgnječile.  Da da dobit ćete malo, da! Sad moram i ja malo jesti. Kad keksića nestane prestale su me zanimati i čak bježe pred mene kad sam htio malo pomaziti. Onda se malo ogledam, lijepo se vidi i na primorsku stranu, iz oblaka prema zapadu počinje se pokazivati čak i Mangart ali sad vidim da je ono iz Austrije već blizu: iza Ponca sve crno! Bježimo!
Oprostim se od ovčica i krenem dolje. Normalni put natrag prema Vršiču (južna staza) slabo označena, barem nizbrdo, plus gornji dio vrlo krto. Štapi vrlo korisni, posebno s olujom iza leđa. I tako mimo mene prođe češka obitelj: Dobry den!, Ahoj! Dok sam ja bježao pred olujom oni su išli gore!  Svaka jim čast, ni kaj! 
Dolazeći dolje samo malo me poprskalo. Bilo je vrlo zanimljivo vidjeti kako je na gorenjskoj strani konkretno grmjelo, na primorskoj samo oblačno i suho. Vršič izgleda vremenska barijera! Staza je ipak bila mokra, osobito smotano kroz klancu, ali nakon toga sam bio u redu, do Vršiča odatle još pola sata.
Tamo idem u Tičarev dom na pivo, kobasicu i kupus. Ti Španjolci sjedili za susjednim stolom i razgovarali. Čuo se i: los Slovenos! Nadam se da su nešto dobro o nama govorili i odnijeli dobre utiske iz naše zemlje, unatoč još jednom iznenađenju na putu natrag prema Kranjskoj Gori: krave opet na cesti! Uopće se nije dalo proći. Otjeram ih neprestanom približno jednominutnom hupanjem. Ponovno zovem policiju i rekli su da su bili gore ujutro! Ne možeš vjerovati kako odvratan je taj čovjek. Policija ode, on opet lijepo stavi krave na cestu. Nije rečeno da nije sve promatrao izdaleka i zabavljao se. Brine ga šteta, a kamoli nesreća. Zašto idete na Vršič!
U KG još na sladoled pa kući! Ako oduzmemo malo kiše - super tura!
|
|