| katty20. 06. 2013 12:29:02 |
U nedjelju,16.6. s prijateljem Jurijem smo se ovaj put odveli na dio staze koji nam je ostao od prošlog vikenda kad smo priješli Z dio Karavanki od Korenskog sedla do Srednjeg vrha...
Budući da se očekivala malo hladnija nedjelja , odlučili smo da će to biti pravi dan za upoznavanje ovog dijela Karavanki, koji ne dobiva puno posjeta ovdje uokolo-osim Kresišća.
Rani jutarnji start nam je dao do znanja da će biti prekrasan dan, ne pretopao...i može ponuditi i neke osvježavajuće kišne kapi . Jutarnja kava nam razbistri glavu i misli, te da nove snage i zaleta.
Dolina potoka Belce nas privuče u svoj zagrljaj oko 5.30h. Kanjon ispod nas i stijene iznad njega stvaraju čudovitu harmoniju ....i pravi su raj za traženje foto motiva....Razgovor neko vrijeme ide u smjeru čemu je bila cesta prvotno namijenjena i kad je zapravo izgrađena . Do zaključka nismo došli, što znači da nas čeka čitanje neke zanimljive literature. Početna točka-nekoliko 10m iznad rampe, ostavljamo oko 6h. Bilo je tako svježe i spokojno, da su noge lijepe slušale i vodile preko planina i graba, te preko sedala na vrhove. Šumska staza koja vodi prema Jepci i Kepi i kasnije se odvaja u drugom smjeru, dovede nas nakon oko 15 minuta do planine Na planji. Tu nema ni duha ni sluha o paši, niti o stajama...ali kasnije primjećujemo neke telad, što nam daje misliti da se ovdje oko vrši paša. Lovačka staza zatim skrene desno u brdo....nekoliko vremena polako, u određenom dijelu i prilično strmo se penje...Nekoliko puta prelazimo potok Belcu, koji ima više rukavaca i grape koje nude raznovrsno cvijeće...Nakon otprilike sat i pol smo na sedlu, na koje ćemo se kasnije vratiti...ali iz potpuno drugog smjera. Šuma kroz koju idemo uglavnom je igličasta, dominira cvjetajući ariš. Misli mi već lutaju u jesenji period, kad može biti pravljala ovdje uokolo....Polako se među cvjetajućim telohima penjemo do sljedećeg sedla...ispod Laskovca. Sedlo je prilično razgledno, nudeći pogled na Murnovec, Bele peči, Trupejevo i Maloško poldne te Ojstru peć. Ispod nas leži planina Za lepim vrhom, koja je u 8h posebno lijepa....Nema nikoga, tako uživamo u prekrasnom danu....i promatranju prirode. Ako imamo puno vremena, možemo na Kresišče desno po vidnoj lovačkoj stazi koja ide gornjim dijelom po grebenu. Mi smo ovaj put odabrali kraću stazu koja ide ispod Kresišća i dovodi nas opet do novog sedla i na vrh. Nažalost nas je magla koja se dizala s Koruške prečrtala planove za super poglede . Tako da je bilo prisutno i malo lošeg raspoloženja. Prvi smo, ali nam uskoro slijede ostali planinari, pa i četveronožni prijatelj. Ranije spomenuta grebenska staza od Črneg vrha do Kresišća navodno je u super stanju, tako da oni kojima mika, idite njome. Cvjetajući greben Kresišća je oča ravljajući. Nudi dosta raznovrsnog cvijeća u punom cvjetanju. Budući da su maglice prilično dugo ostajale, nije se činilo da će se razići, odlučili smo za silazak . Na sedlu se rastajemo....ja sam se uputila prema Murnovcu. Na planini Grajšca sam se usmjerila direktno u strminu i po grebenu na vrh, koji je travnat i prostran. I koji nam nudi pogled na Martuljsku skupinu, na niže vrhove iznad Martuljka te okolne vrhove s Trupejevim i Maloškim poldnevom na čelu. Budući da nisam htjela silaziti istim putem, odlučila sam se za drugi smjer. Koji je bio prijazniji i prikladan...i gdje ide pravi pristup . Iz planine Za lepim vrhom vodi na Murnovec odlično uhođena i naravno uvijek praćiva stazica, ali prilično strm. Tako me staza dovede nakon 30 min silaska do mojih suputnika Bačota i Jurija. Na planini uživamo u sunčevim zrakama još sat i pol, zatim nastavljamo ispod Laskovca do sedla između Tišlerice i Mojstrovice, gdje nam lovac posluži neke zanimljive informacije. U strminu se uputimo prema prvom vrhu-Gromovcu, zatim preko planine Ravne do Mojstrovice, 1816m visokog travnatog vrha koji nudi čudovite poglede na Kegu i okolne vrhove od Kleka nadalje, pa na drugu stranu prema Martuljskoj skupini...Tu želiš da se vrijeme zaustavi....i da ostane....Mir, spokojnost, neljudska lokacija, predivna priroda....što još želiš....U takvoj čudovitoj družbi kao što sam ja imala, baš ništa više. Tako nam je ostao samo Visoki Kurji vrh, do kojeg je cca. 45 min hoda. Ispod vrha Mojstrovice vijuga staza dalje, koja nam u sljedećim koracima pokaže da zapravo Mojstrovica geološki pripada navodno Starim Karavankama. Staza među borovcima nas dovede do naše zadnje točke, Visokog vrha. Vrućina, kako sam zahvalna, udarila je tek tako kasno. Na vrhu zaslužujemo prilično dugu pauzu, ja pa još, na Bačotovu želju, berem borove češnje...prilično lijepo mirišu.....Silazak kroz gusto ruševje je prilično naporan....i neugodan. Lovačka staza koja nas dovede ispod planine Mikulovica ide najprije po grebenu, zatim ispod Visokog Kurjeg vrha do ceste koja vodi do našeg početka. Za vrhunac nas na kraju iznenadi jureći gams.
Bila je opet prekrasna nedjelja koja nam je otkrila neke nove krajeve Karavanki. Nažalost Kresišče ovaj put prilično posjećeno, tako da su se životinje pred nami uporno skrivale. Da ih vidim puno više, naravno se vratit ću....jeseni, kad će sve biti obučeno u zlatno žute boje.
| (+2) |  | |
|
|