| katty6. 05. 2013 15:45:33 |
Krn....gora koja me uvijek oduševljava ...možda mi je zanimljiva zbog svoje specifične forme koja je tako vidljiva izdaleka...možda i zato jer je točka gdje se krojila sudbina mnogih nevinim ljudi ....Možda me vežu za taj kraj sjećanja iz djetinjstva kad smo u velikoj obiteljskoj družini prvi put stali na vrh...hehe,barem ja....Da,možda....
U mojoj, zapravo bolje rečeno našoj glavi motao se Krn već koju 2 mjeseca ...To zato što sam htjela na njega u zimskim uvjetima ....u tom pravom,tvrdem snijegu,u zimskom sunčiću koji ti razneži dušu...i srce....Pa nam se vrh nekako izmicao i izmicao....kako ne,ovaj zimski je bila zanimljiva...dosta snijega,ali pravi zimski uvjeti stvarno nikad.
Više slobodnih dana za prvomajske praznike su prilika da ih iskoristiš u punoj mjeri...Da ne bi do polazišta vozila jako daleko,ovaj put smo prespavali kod prijatelja u Bovcu. Rani start kad još ptičići napola spavaju ,sunčece još nije provirilo, bio je prava odluka. Mir,tišina,spokoj je ono što tražiš...što te vuče dalje. Zbog blage tame smo par puta malo skrenuli s označene staze,ali smo znali da smo u pravom smjeru. Do planine Slapnik nas je jednom lagano nakvasilo tj osvježilo. Planina je naravno rano ujutro bila prazna, kad smo se vraćali bilo je na njoj mora lokalaca jer su popravljali ograde za pašu stoke. Pogledom natrag vidjeli smo da se parking polako lijepo puni....naravno smo takvo što i očekivali. Polako se,uz pogled na već cvjetajući avrikelj, penjemo...Na sedlu Leger gdje se staza spaja s onom iz Drežnice napravili smo dužu pauzu. Bili smo prilično razočarani pogledom koji je ovaj put bio baš loš. Okej,možda će oblaci razbjeći vjetar. Planinara koji se gomilaju prema vrhu sve više. I njih i nas kratko osvježe neke kapi kiše....Mi već malo umorni u zadnjem dijelu često posrćemo...koča koju gledaš veći dio puta još je pred nama . No,s upornošću i tvrdoglavošću nakon oko 3h gore. Klupice smo stvarno jako rado dočekali....Moram reć da smo bili iznenađeni tolikom brojem posjetitelja...Nakon oko sat i pol krenuli smo još na vrh....do njega nismo koristili ni dereze ni cepin, iako smo, vjerojatno jedni od rijetkih posjetitelja, oboje imali pričvršćeno. Opast na vrhuncu još uvijek jako zanimljiva i privlači naše poglede....Jezero dolje je već izgubilo ledenu površinu, vrhovi nad njim snega vjerojatno još neće izgubiti....Unatoč tome što nije bilo pogleda, onog stvarno ludo lijepog, ipak smo uživali...u društvu jedno drugog i ostalih...Da stvarno,osjećaš se jako jakim....ali istovremeno jako krhkim i malim u usporedbi sa svime što nas okružuje...Silazimo prema koći gdje još malo sjedimo, zatim polako prema dolini. No,tokom silaza upoznali smo i ljubaznu planinicu Sabinu i sina, s kojima smo kratko i ugodno proćaskali. Vjetar je konačno rasterao oblake pa se napravilo lijepo praznično popodne...koje nas je tako lijepo razveselilo da smo skrenuli s pristupnog smjera i pridružili se stazi iz Drežnice. Pogledavši ostatke ratnih utvrda na Sedlu odmah smo odlučili pogledati ih....Zbog ugodnog sunčića, ponekad dosta žarkog,odlučujemo da zaslužujemo pauzu ovdje....Šafrani, avrikelj, trobentice i malo zvončića su lijep motiv za fotke od kojih je bilo naravno dosta...Da ne bude prebrzo,odlučujemo napraviti još nešto dobrog i ubrati prijatelju malo maslačka kojeg je ovdje enormno....Za kraj lijepog dana otišli smo do koće na planini Kuhinja gdje smo se počastili zasluženim pivom i sladoledom.
Kao i uvijek, i ovaj put me Krn očekivano oduševio...Unatoč tome što sam bila na vrhu već nekoliko puta, ovaj put je bio opet malo drugačiji...Definitivno ga letos još posjetim, nadam se iz drugog smjera....
| (+4) |  | |
|
|