Darinka, ovaj put smo bili skoro zajedno, vi na proslavi kod Krnskog jezera, mi na Krnu. Točno u 12 smo došle na vrh, kad se čula salva s jezera. I mi smo bile na proslavi povodom 100. godišnjice kraja 1. svjetskog rata 2018.
Ovaj put s planine Kuhinja do Gomiščkovog skloništa. Staza je jučer još bila suha, samo visinske razlike treba savladati...Na skloništu sam primijetila i spomen-ploču Ervinu Gomiščku, koji je umro 1950., star samo 28 godina pri pregledu mjesta za postavljanje skloništa. Tužno, kliznuo je na ledenoj ploči.
U subotu je, unatoč visokoj oblačnosti, bila vrlo dobra vidljivost. Vidjele smo do mora, od Gradeža prema Veneciji. I Matajur, Kobariški Stol, pa sve do Dolomita. Na vrhu pogled na Batognicu, Vrh na Pesku, pa pogledi do Triglava. Na vrhu obnavljanje sjećanja na prošle uspone na Krn, 2244 m, iz različitih smjerova. I spavanje u skloništu je super, kad se pale svjetla po dolini.
Stvarno lijepi pogledi, na jednom mjestu se vidjelo Krnsko jezero, Soču i sve do mora, ludo dobro. Na planini smo nabrale malo šipka, sira nismo dobile. U Vrsnem smo otišle još do rodne kuće Simona Gregorčiča. Knjigu o njegovom životu, djelovanju u Kobaridu, Dragojili...imam uvijek pri ruci. Soča, krasna si bistre kćeri planina....
U Tolminu smo se počastile nečim toplim i kavom, jer smo bile cijeli dan u pokretu. Ovo je vjerojatno zadnji dvatisućak ove godine, 1.300 visinskih metara.