| turbo21. 06. 2020 20:12:50 |
subota, 20.6.2020
Iako se samo sporazumijevam na talijanskom, uz rječnik rado čitam mrežne vijesti iz zamejstva. O tome što ima novoga u Beneškoj Sloveniji, koja je sada Slavia Friulana, prije je bila Slavia Veneta, i naravno o mojoj dragom Reziji. Tako sam prošle godine među vijestima vidio da su u Zajzeri otvorili novu planinarsku stazu Sentiero Alfonso Della Mea, u spomen na alpinista i gorskog rješavača koji je živio u obližnjoj Ovčjoj vasi. Istog dana kao Della Mea umro je i Mario Gariup, jedan od posljednjih slovenskih Čedermaca, župnik u Ukvama. Della Mea je bio Gariupov faranin, bili su prijatelji, sudbina je htjela da se oproste istog dana, samo nekoliko sati razmaka, samo nekoliko kilometara jedan od drugoga.
Stazu su otvorili prošle jeseni, zatim je pao snijeg, zatim je došla epidemija, želja za posjetom Krniškoj glavici tom stazom nije utonula u zaborav. Na putu do Zajzere kišilo je sve do Gornjesavske doline, da je kišilo i na izlasku, rekao bih da nam je odplaknula turu. Srećom bilo je drugačije, čak malo plavog neba i sunčan zrak se pojavio kad smo krenuli. S planine Zajzera pošli smo cestom pod Montaž, na prodišćima slijedili CAI 616 do CAI 639, otišli još malo do sljedećeg raskrižja i tu uzeli CAI 639a tj. Sentiero Alfonso Della Mea. Ubrzo nas je dovela do potoka, nad kojim je bilo nekoliko slapova, galantno sam prenio je preko, zatim nastavili strmo gore kroz šumu gdje gotovo nismo imali pogleda. Više gore šuma je postala rjeđa i polako prešla u otvoreni svijet, gdje smo među grmljem brzo došli do spoja s CAI 611. Lijevo dol prema CAI 616 i gore preko Nabojsovog sedla do koče Pellarini ili dol u Zajzeru, mi smo nastavili desno gore i nakon pet minuta došli do bivaka Stuparič, skrivenog malo više iza ruba. Nastavili smo preći obronke pod Montažem, prošli dva snježna polja gdje nam mekani snijeg nije pravio problema, i na raskrižju gdje lijevo gore ide put na Foran dela Grave, skrenuli desno prema Krniškoj glavici. Još malo ovdje ondje kroz rušlje i već smo bili kod ruševina, odatle do vrha samo još nekoliko koraka. Odmor, užina, prve ovogodišnje hruške. Sjećanja, želje, obilje oboje, čak i suza sreće i tuge ovisno o čemu sam pomislio, zatim smo već morali dolje. Prvo oprezno, dosta krša na podrtoj stazi, gledano kroz pseće šape naravno, zatim ugodno do sedla, odatle mimo jezera i koče Grego do auta ali blata do koljena. Pa, pretjerujem, priznajem, skoro do gležnja. Bilo je lijepo, nadvse ugodan dan. 
https://tubojan.blogspot.com/2020/06/jof-di-sompdogna-krniska-glavica.html
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41
| (+10) |  | |
|
|