Res, prijavnina nije "jeftina", ali ako razmislimo, svakako svatko od nas potroši mjesečno barem 15,00 € na stvari za koje sigurno ne bi znao reći kamo su isparile.
Priprema tako masovne priredbe ima svoj troškovnik. Nažalost nas je bilo ove godine, zbog vodene ujme, samo 16.000, prošle 25.000.
Prijavnina se troši na organizaciju putovanja, zagotovljenu besplatnu zdravstvenu pomoć, u nuži besplatan prijevoz pohođača s bilo kojeg dijela staze, pripremu brošura, majica, sigurnosnu službu, prometnu regulaciju, dodatne usluge SŽ, komunalne usluge, besplatan topli napitak u neograničenoj količini, održavanje staze i oznaka, ove godine su dodali i nove i produžili trasu, da to baš nešto nanese.
Unatoč tako velikom broju sudionika nikad se nije dogodila nikakva nezgoda i nitko nije ostao na stazi. Čak i oni pojedinci koji se onesvijeste od previše žarkog obožavanja Martina nisu prepušteni sami sebi. Domaćini ih prenoće i sljedeći dan "dostave" natrag do Litije.
Priredba je otvorena i svatko se može uputiti na putovanje bez plaćanja prijavnine, ali mu je ipak sve na raspolaganju. I to je velika prednost koja omogućuje i onima koji si ne mogu priuštiti taj trošak da su ipak dio tog događaja. Ali, onome komu je do tog pečata, platiće ili ga nabavi na prevaru.
Osobno rado plaćam prijavninu jer novac ostaje kod kuće i imam osjećaj da njime dobro vode računa.
I što može biti ljepše od toga da se poklonimo prirodi, ljudima koje susretnemo na tom putu, kušamo domaće delicije, družimo se, uzmemo si vremena za sebe i svoje najdraže. Takvim priredbama čuvamo naše selo. Zašto im ne bismo dopustili i neki zaradu?