Za jegliča treba ubrati cvjetiće. Često smo ih brali kod Vodotočnika. No, idemo danas 14.6. - subota. Budući da moj kasni ustanak za turu ovdje ne dolazi u obzir, budilnik u 2.00, nema bijega..., treba ustati. Za tri četvrt sata će biti. Znala sam vruć dan, duga vožnja. No, ne cviliti, kažem si.
Rano dolazak na Podvežak. Cesta ok. Pogledamo oko i vidimo da su neki auti od sinoć. Kasnije smo saznali penjači u stjenama Lučkog, kampiraju na Korošici. To je bila i naša prva točka. Sljedeći vikend dolazi upravitelj za taj kontejner, tako da će biti moguće dobiti nešto za piće, hrana ne znam. U razgovoru s dva mladenača koji su pješke donijeli pivo u ruksacima, saznam da bi koča već bila građena da nema takvih poplava. No, susreli smo puno mnogo mlađih od nas cijeli dan.
No, idemo na Lučkog dedca. Za dušu, kad vidiš 360 stupnjeva vrhove koje smo osvojili i staze kojima smo hodili. Za dušu. Cvijeća – malo mora, kako se kaže, samo nema majčine dušice nigdje. Ni kod Vodotočnika, prerano, čini mi se da je njegov opseg manji nego prije godina. Popnemo se na Desku pa pastirskom stazom natrag na planinu Podvežak gdje smo jutros vidjeli puno majčine dušice. Kod koče popijemo nešto – cijene, ne znam je li normalno za pastirsku koču (dovoz autom), pivo u limenci i pola litre radenske 6 eura. Krave još nisu na paši, dolaze sljedeći vikend, tad će pastirska koča biti otvorena svaki dan.
Prekrasan dan, bez oblaka ali sa znojem.