| LidijaJesih23. 09. 2011 16:54:15 |
Kako se čini, bit će ovo moj zadnji dedec na koji sam se popela ove godine. Kamniškog sam posjetila, Kranjskom sam danas mahala, onaj bez dodatka pod Mokricom još nije u planu. Čak četiri dedca (možda još neki?) skrivaju se nad Kamniškom Bistricom i da je Kugy više hodao po Kamniškim i manje po Julijskim Alpama, imali bismo jedan predivan zapis o današnjoj stazi, takav romantičan za zimske dane. Već kao "početnice" u planinama oči su mi se zaustavljale na opisima Gamsovog skreta, Žmavčarjevih, Šraj peska i Najnar štanta. Imena koja mame, ali brzo ti kažu da nije za svakoga. No, Šraj pesek i Skok u vezi s Lučkim dedcem mame već dugo, danes je misao dobila smisao (posuđeno ) i bilo je treba slušati. Parkiram na izlaznoj točki za Presedljaj. Po označenoj stazi oko pola sata, sada je tu u potpunosti šumska cesta, do odvajanja za slap Orglice. Smjerokaza za Orglice nema, ali crvene table za Presedljaj i Ojstricu pokazuju u suprotnom smjeru. Po dobro uhojenoj stazici do korita, iznad kojeg je slap. Odmah prije korita po dobro vidljivoj stazici gore, pa nakon 50 metara (običnih, ne visinskih) lijevo preko korita u brdo (možić). Tu je stazica malo manje vidljiva ali dobro prati se, vijuga strmo u brdo, gdje se nakon desetak minuta strmine počinje skoro široka lovačka staza. Treba joj slijediti lijevo, gdje prelazi grapu i po lijevoj strani (gledano gore) lijepo se penje neko vrijeme, onda prelazi grapu desno i opet grizući koljena gore. Nekoliko minuta nakon tog prelaska desno vidimo velb. Stazi slijedimo do skoka, koji je vrlo blizu velba na visini oko 1100 m. Tu nema mnogo okolišanja. Popela sam gore više manje sredinom, klinovi kakvi su već (stvarno više nešto) su ipak jedino za što se možeš zakačiti noktima, skok je dvojka, ako ne više, i klinovi za abzajl nisu tu uzalud. Ali skok ima dobru osobinu: svakih nekoliko metara ima policu, dakle ne padneš skroz dolje kad si gore  . No, nije za šalu, danes je bio skoro suh, u mokrom mora biti fuj i fej. Od skoka dalje lijevo uz grapu, lijepa vidljiva stazica nas donosi grizući koljena pod stijenama. Gdje se pridružuje staza iz Najnar štanta nisam vidjela, samo jedan možić bi mogao malo pokazati na to. Onda opet lijevo, gore po melište, cijelo vrijeme uz ostenja, čeka nas još kraći skalni skok (možda jedinka), onda smo skoro na sedlu. Dolje su Petkove njive, mi pa desno opet pod ostenja, hvatamo stazicu, na Durce (sedlo) pa lijevo na vrh. Da su pogledi izuzetni morala sam vjerovati na riječ, jer ih nije bilo (magla). Dolje pa po stazi koja vodi odmah s vrha, preporučujem samo da se drži desno, jer me je malo odvelo lijevo pa sam skoro penjala na Korošicu. No nisam, jer sam se vratila, desno, lijepo omožičeno, pridružuje se označenoj stazi iz Korošice na Presedljaj. Označena staza bi trebala motorku ili dvije, jako zarasla, ponekad misliš da si opet negdje sam. Sorry, nije se dala kraće. Ocjena? Iznenadila me laka orijentacija (u sumnji uvijek lijevo) i težina skoka (bio je teži nego što sam mislila). No, pa se izvukla.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
| (+2) |  | |
|
|