U srijedu smo otišli s obitelji (žena, desetogodišnjak, sedmogodišnjakinja i četverogodišnjakinja) do Macesna u Malu Pišnicu. Oko dva kilometra uz strugu gdje se držimo desne strane (u smjeru hoda odnosno lijeve strane potoka). Prelazak struge jednom ili dvaput nam ne promašimo. Kad se struga suzi, stazica uz strugu pa se počne uspinjati, skrenemo oštro i strmo desno gore po vrlo kršljivom terenu koji je na mjestima izložen. Popnemo se za oko 100 visinskih metara, zatim put zavođeno prelazi u šumu gdje se priključuje staroj putu s Jasne koji je godinama zatvoren. Put zatim teče prilično vodoravno i nakon dobrog kilometra dovodi do prodišta gornjeg dijela Male Pišnice. Tamo se još uvijek držimo desne strane pri hodu i prelazimo nekoliko šljunčanih nasipa koji padaju s oštrih stijena Ciprnika. Iako se put na prodištima gubi, možemo se nakon manje od kilometra bez većih problema na desnoj strani, nešto uzdignuto iznad prodišta, popeti do idilično postavljene lovačke koće. Ako želimo do Macesna, moramo nastaviti dalje. Prvo se od lovačke koće polako spustimo dalje do struge, zatim ponovno brzo skrenemo u šumu gdje moramo uhvatiti stazicu. Stazica je na početku, oko kilometar, lijepo vidljiva i prelazi nekoliko grapa. Zatim počinje nestajati. Tada nailazimo na prilično srušenih stabala i teže prolaze. Moramo se držati više lijevo i ići pod strmim oštrim stijenama desno gore, zatim se, kad put opet postane vidljiviji, popnemo strmo gore u zavojevima. Kad prijeđemo izraženu grapu desno, dođemo za desetak metara do vidikovca gdje možemo u daljini pogledati slap u zaleđu Male Pišnice koji pada s oštrih stijena Robičja. Odavde dalje nema izražene puti do Macesna. Put, koliko ga ima, vodi prema Grlu, ako želimo do Macesna, moramo s puta krenuti nosom desno i ga potražiti pod melišćima Grla negdje na visini 1430 metara. Nećemo ga vidjeti izdaleka jer ne stoji na samom, ali kad ga nađemo bit ćemo uvjereni jer se doista ističe svojom mogoćnošću među pretežno lišćarima. Naš cilj bio je Macesen. Budući da se žena nije htjela vraćati niza put prilično zao odjeljak koji se strmo i kršljivo penje iz struge Male Pišnice, odlučili smo se još malo poigrati visinama pa smo se popeli do označene puti koja povezuje Vršič preko Grla s Tamarom. Od tamo smo došli do puta koji vodi na Slemenovu špicu, zatim preko Vratc spustili na Vršič od gdje smo autobusom se vratili natrag do Jasne. Prekrasna i prilično avanturistička tura. Prošle godine smo je s tada devetogodišnjim sinom obavili u varijanti da smo se od Macesna vratili natrag do lovačke koće pa zatim krenuli još po lovskoj puti na Ciprnik, zatim preko Vitranca do ski staze i s ljetnim sankama u dolinu. U ovoj varijanti je to ozbiljna tura s 1400 visinskih metara.