Želja ostvarena, Snežnik iz Mašuna u lipnju. U subotu nas se sakupilo šest, hodali smo po europskoj pješačkoj stazi E6, dobro označeno, što je u ovim šumama nužno. Neko po cesti, neki usponi, čak i prilično strmi, ukupno označeno 4 sata uspona. U ovoj jako vrućini pot kroz šumu se baš svidjela, opazili smo srnu, sovu, pa i tragove medvjeta. Bili smo čak malo brži od predviđenog vremena, oznaka nas je iznenadila, 20 min od Malog Snežnika i 40 min do vrha. Pot kroz rušje do Malog Snežnika strmija, onda lakši dio i zadnji uspon do koće. Neki idu jednom na Snežnik i vide Kvarner s otocima, ja ovaj put prvi put u ovo doba, u jasnini, ali ipak se nije vidjelo do mora. Vidjeli smo Učku, prema Brkinima, u daljini Nanos i Lošku dolinu. Snežnik je stvarno botanički vrt sada, rožice divne, pogačice, alpski zvončić, svišč, kosmatinec, lan...Kolegica je ovdje prije nekoliko godina vidjela hrpu planika, ali kasnije, sad ih još nismo vidjeli. Ukupno 21 km, 1.200 visinskih metara, konkretno za tak vruć dan. Kod gostionice u Mašunu puno odsluženih pila, skulptura, očito dobra hrana. Snežnik ima pravo ime, snijeg još ima, Sviščaci također, puno svišća...ljepa tura.