20-21. srpnja 2019
Dvodnevna tura s početkom u Zadnjoj Trenti. Sat je 6:50 i u društvu tri prijatelja krenem prema Jalovcu. Dan sunčan i odličan za planinarenje, staza nas vodi mimo skloništa pod Špičkom kojoj se izbjegnemo i idemo ravno prema Jalovcu. Pod Jalovcem nas dočeka neka magla, ali se zatim pod vrhom razbistri. Stignemo u 10:30. Pogledi izvrsni, pregledam daljnji put koji me čeka. Budući da prijatelji planiraju samo uspon na Jalovec, oprostim se od njih. Čeka me spust na Kotovo sedlo, s Kotovog sedla pa spust prema Loškoj Koritnici; nakon spusta staza se odvaja desno za Mangart. Slijedim označenu stazu pa skrenem na stazu za bivak Alberto Bussettini (bivak Tarvisio). Staza još uvijek dobro vidljiva, na njoj čak neke oznake, inače slijedimo kamence. Oprez potreban jer je škrila i kamenja ogromno. U 15h stignem do bivaka, razpakiram se. Slijedi užina i ogled okolice bivaka. Postavljen na malo sedlo, vidljiv s puta do njega. Udobno se smjestim u bivak, upišem knjigu iz koje saznam da nije baš posjećen. Prije spavanja skočim pogledat kratki dio staze prema Malom Koritniškom Mangartu koji me čeka sutra. Nakon istraživanja oko bivaka idem spavati. U 4h zvoni budilica; utvrdim da preko noći nije bilo drugog planinara. Budilicu pomaknem na 4:30 jer je u bivaku ugodno toplo. Kad ustanem, opremim se s pojasom, samovarovalnim setom i kacigom te u 5h krenem prema Malom Koritniškom Mangartu. Mjesec lijepo svijetli, dovoljno da ne treba lampa. Staza prvo gore s bivaka pa strmo dolje, pomoć je ogradna žica. Vidim da je staza na mjestima označena, ali oznake blijede. Kamci jako pomažu. Nakon spusta staza strmo gore prema stini Malog Mangarta pa plezanje po klancu. Škrila prisutna, oprez. Nakon plezanja u klancu strmi žlijeb s ogradom. Uspon strm zahtjevan, snaga u rukama korisna. Kad prođem uski dio žlijeba, par min ravnine, kratki uspon na vrh Malog Mangarta; sunce izlazi, skriva se za oblacima. Zatim hoda lijeva strana grebena gdje se staza više puta spusti i popne. Pred Hudom Škrbinom pridružimo se stazi iz Loške Koritnice. Spust s ogradom i nekoliko kuka do Hude Škrbine. Staza zatim na travnate padine pod Mangartom, prelaz preko trave pa uspon prema Mangartu; kad trave završe brzo se priključimo talijanskoj stazi. Zadnji dio uspona i u 7:50h na vrh Mangarta, iznenađeno sam. Slike pogleda, pojedeš malo, par stiže traže sliku, uzvratim, upišem knjigu, natrag istom stazom; spust do Hude Škrbine pa dolje pod bivakom do raskrižja za Kotovo sedlo. Uspon na Kotovo sedlo uzme puno energije i vode jer sunce peče. U 12:30 konačno Kotovo sedlo, olakšanje; spust prema Tamaru. Dogovorio sam se s prijateljem na Vršiču, ali od umora i nepažnje promašim odvojak za jalovsku škrbinu. Spustim se prenisko po škrili, pogledam kartu, shvatim da moram gore prema jalovskoj škrbini. Ruksak: vode 4 dcl. Pozovem prijatelja, kažem situaciju, dogovorimo da si spustim u Tamar, dolazi po mene do Planice. Na spustu sretnem dvije djevojke, kramam par min; bile jučer na Jalovcu, spavale bivak pod Kotovim sedlom. Bio pun, četiri Talijana. Žuri mi u dolinu ne želim prijatelja čekati u Planici, zaobiđem ih, požurim dolje. Do koče u Tamaru: naručim veliko pivo i štruklje. Uff, sjeda! Platim, pola litre vode, požurim Planicu. U 15:30h Planica, prijatelj čeka. U baru nordijskog centra malo popričamo pa kući. Ukratko, odlična dvodnevna tura iza mene, višegodišnja želja ispunjena: iz Jalovca na Mangart.
Pa siguran korak svima! Ps red slika nije točan.