Popis foruma / Slovenija / Opći razgovori / Moji sjećaji planina kroz objektiv / Stranica 18

Moji sjećaji planina kroz objektiv

Ispis

otiv27. 01. 2011 08:15:20

Golte je planina kamo me moja strast prema planinama najčešće vuče. Pa, imam je skoro pred nosom i samo lijepo vrijeme neka bude i već krenem na tu prekrasnu planinu.

U jesen je svuda lijepo i čovjek se osjeća kao da će poletjeti pod nebo.

I ova fotka je odavde, samo fotograf je otišao drugamo.

Na Goltama su i brusnice kodar, ali same ne skaču u vaša usta.

Isto je drvo, samo meni je u srcu toplije, jer naša baka ide sa mnom na planinu.

Tako je zimi, kad je magla u dolini, mi smo na čistom zraku, jer smo neprijatelji duhana.

Golte su i smučarsko veselje, samo ako zima dovede dovolj snijega.

I još jedna za oproštaj, s pozivom, dođite na ovu planinu, da vaša, kao moja srca, sretna budu.

otiv27. 01. 2011 10:44:26

I opet neke uspomenice na proljeće i ljeto kada u prirodi prevladava cvijeće.

Oh, kako je lijepa priroda, plava ruža, i tebe vidjeti je srčana zabava.

Pa, što napisati ovoj ljubičastoj cvjetici, kao što kava prija poslije ručka.

Oštrina mi malo nagaja, ali mislim da je fotka taprava.

Tako je pod Golicom, za užinu, pa mama je ispekla pehtranovu poticu. (i mene je naučila)

Nismo cvijeće, smo razodijetje druge sorte.

otiv31. 01. 2011 13:29:47

Ob posjetu Triglava, lijepo je ako na vrhu zalapa zastava, što se meni dogodilo, ali tragična nesreća djevojke mi je malo ukvarila radost, tako nepredvidiv je naš život.

Svi ga znamo, zbog njega ga imamo, jer najviši vrh naših planina je, kamo svatko se rad uputi.

I gornik je sretan, kad pozdravi Aljžev toranj na Triglavu, kad na njem vijori naša zastava.

Poznati Vodnikov dom i panorama, iza njega, na koji vrh žurim.

Pogled s vrha Triglava, prema zapadu, do gdje dopire oko.

Još danas mi je teško gledajući ovu sliku, kad se sjetim njenog oproštaja od Triglava, planinskog raja.

Staničev dom gori, ali bez brige, možda se u kuhinji nešto kuva.

A to su edelweiss na vrhu Triglava, snijeg im je još zabava.

Ove staze se veseli planinari koji iz Trente na Triglav jure.

Jutarnji pogled prema Škrlatici, često u zori prava ljepotica.

Čak i u samim stenama su edelweiss, često bez vode, pa ipak uspijevaju cvjetati.

Triglavska ruža, samo meni nije dala puno cvijeća.

Sve do Krna se još vidi, sve dalje gubi se u sivoj boji.

Triglav nema samo Vrata, ima i prozor, koji nije velik, jer tko bi gore nosio staklo.

Rekli su mi da na Luknji sjedim, čekao sam što će se dogoditi, samo oblak prekriva nebo.

Teško je dobiti cvetoće ružice, jer su ljeti sve prebrzo pogođene tučom.

Blizu Triglava, pa su i plava jezercad, po katerima puno bisera pluta.

Kako opojno dišu te ružice, nema proizvoda među parfumerijom.

otiv31. 01. 2011 19:03:35

I opet neke umjetnine prirode, za vas, pa možda malo zabave.

Gore riblja glava, samo vode nema da zapliva.

Ne znam što to predstavlja, samo kipar je imao teško posao s tim.

Muškarčić prvi u redu stoji, da bi što rekao, pa se bojati nije.

Hej, tko je nosio te stijene na ovu goru, pazite na glavu.

Da ne bude samo sivina stijena, dodao sam još taj zalazak sunca.

otiv1. 02. 2011 07:28:05

Izlet na Golico, je pa kao da umjesto kruha jeo bi poticu. Naravno, da vam je u veselje gledati polja cvatućih ključavnica, kako Gorenjci praviju narcisama.

A ako je lijepo vrijeme, vidite još i Triglavu, kojoj možete mahnuti u pozdrav.

Ovo nije na Golici, nego na Rožci, njezinoj sestri.

Ključavnice koje otvaraju naša srca i nikad ih ne zaključavaju.

Pogled prema Rožci i Dovškoj Babi i još mnogo toga što vam je poznato.

Tko bi drug sjeo među njih, kao ja koji volim mirisati njihov dah.

Nadam se da vam je bilo lijepo na mojoj Golici, pa letos samo put pod noge i idite u planinu.

otiv1. 02. 2011 15:30:02

Moram vas popeljati, pa i na naš Hom, ne previše visok brežuljak blizu Griža, koje vam možda poznate. Na Homu ima crkvu i planinski dom, tako da gladni i žedni nećete otići odavde.

Tamo gore na brežuljku crkva stoji, Hom brežuljku ime pristoi.

U jesen sve boju dobiva, da prirodu krasi.

To je već na pola puta, gdje stoji stari kozolec.

I pogled prema našem gradu Žalec, središtu zelenog zlata.

otiv1. 02. 2011 16:26:56

Po planinama snijeg leži, mene pa čežnja po cvijeću tiši. Za lijek, pa neke cvatuće poljane.

I to je već prvo lijek, vjerojatno će ganuti još nekoga.

A ovo je dvostruko lijek, jer uz ružice još Ojstrica je ojačanje.

bostjan851. 02. 2011 19:22:59

pa još malo mojih slika prošlog ljeta, ovaj put sa Slemena, kakvu pesmicu će Otiv reći nasmeh

otiv1. 02. 2011 19:39:10

@boštjan85 Pozdrav!
Sleme je pa gorska tratica, kamo se rado hodi pasti naša dušička, gdje vidimo naš Jalovec, vječni pobjednik.

Nešto malo će biti, pa neka drugi još nešto kažu. nasmeh

bostjan851. 02. 2011 19:41:34

he he, dobar si, rado gledam tvoje fotke i čitam sve pesmice

otiv2. 02. 2011 10:03:11

Otiv, neće čekati na maj, da se rožice pokažu malo, skener malo požene i slikovice za sve nas su naložene. Sretno svima vama koji hodate ili plezate, samo da se tega veselite i svoje tijelo jačate i na kraju s fotkama i tekstovima, sve to među nama podijelite. Hvala!

Šopek za vas ili nas, samo da je prirodi u ukras.

Za sjećanja, samo oprostite, nije najbolje oštrine.

Trata na gori cvjeta, svi smo sretni tog svijeta, posebno marljiva pčelica.

Što vam oči govore kad to vide, vjerojatno markaciju koja se ponekad baš razveselimo ako se izgubimo.

Pa još jedna markacija s drveta, do pobjede vašeg ponosa.

otiv3. 02. 2011 10:25:16

Na Velikoj planini sada još snijeg leži, ja vas podsjećam na proljetne dane, jer tada tamo sve cvate.

Stric bi rekao polja cvijeća, samo gdje ćeš hoditi da ne uništiš ružice.

Sretan put po planini želimo vam, mi bijele ružice koje smo vesele u toplom proljetnom suncu.

Tako je proljeće na planini, neka vam ostanu lijepi spomeni.

I mi smo vesele, zašto ne bismo bile, bijele ružice jer sunce grije sve nas.

Plavo kao nebo, samo da se netko ne zaljubi.

otiv3. 02. 2011 15:58:37

Zlatnih macesnov, pa i nikad nije dovolj za naše oči, pa pogledajte tri fotke.

Ariši žuto zlatni, kako je lijepo vas promatrati.

Prelijep šumar ariša, rekao bi šumar, neka živi kao dar čovjeku.

Četkica u ruke, pa nacrtajte to šareno drvo, možda će vam uspjeti.

otiv8. 02. 2011 21:37:53

Pa idemo na strme vrhove, gdje žene luduju.
Mislim da nešto slično piše u planinskom domu na Korošici i nije naraslo na mojemu vrtu.

Najljepši pozdrav s planina je jutarnja zora.

Pa nemojte misliti da samo žene lude, ružice i mene hladnog ne puštaju.

Sada imamo i Babu na slici, želim da ipak ostanu dobri kontakti.

Ljepo je gledati cvijeće koje je prekrilo planinu.

Zlatni ariši oživljavaju sliku, žene to čine s odličjem.

Boje za slikare, jer ih pomiješati je pravo znanje.

otiv14. 02. 2011 19:08:40

Mnogo planina kod nas nosi ime Baba, naj vas odvedem na Veliku Babu koja se nalazi blizu Krnskog jezera.

Lijevo je Velika Baba, koja voli sve nas koji smo joj posvetili svoje vrijeme.

Tako je pogled u suprotnom smjeru, samo ako se nebo ne zamagli.

Pogled na Triglav i bezbrojne druge vrhove, sve poznajemo, zbog njih ih imamo.

Mislim da se u daljini vidi Veliki Klek, odakle su i lijepi sjećaji.

U smjeru Jalovca snimljeno je ono što se vidi, pa će biti teško jer oblaci prave zbrku.

Mjerač dubine snijega, skoro bi bio prenizak, toliko snijega je navaložilo.

otiv17. 02. 2011 07:50:41

Pa idemo opet u Karavanke, naše sjeverne "daske", da vidimo što se događa onkraj ograde.

Krenuli smo dolinom Belce i zaputili se prema Kepi.

Kao i uvijek, staza se uspravlja da prebrzo ne dođemo do krava sa zvoncima.

Vrijeme je bilo tako-tako, zato nema plavog neba.

Granični kamen vjerojatno još stoji, samo natpis na lijevoj strani više ne drži.

To je više za poživljaj, toga moje oko na Kepi nije primijetilo, jer je bilo drugo vrijeme i drugo cvijeće u ukras.

Karavanke su poznate po tim ružicama le teh, u maju cvjetaju uz gorske staze.

Kepa ima i strmine, treba paziti da ne skliznemo u dubinu.

Na Dovje se spustimo i za sobom ostavimo osvojenoj Kepi.

tisa18. 02. 2011 06:42:51

Koliko lijepih slika još imaš na zalihi? Nadam se da ih neće brzo zmanjkati. Vrlo su lijepe, osobito duhoviti podnapisi u stihovima. Očito si mala pesnička dušica.
Sretno.

otiv18. 02. 2011 12:06:49

@tisa Pozdravljena!
Mislim da je moja stara mama znala uvijek nešto lijepog napisati i vjerojatno ima zasluge za ono što ja danas radim.
Sretno gdje god te sunce nosi, svakako i po brdskoj jutarnjoj rosi.