| rozka1. 07. 2019 20:50:17 |
Od prošlogodišnjeg promatranja, ove godine došao na red ranije nego što sam se nadala nadati
U »ruksaku« imali smo dva uža izbora, ali budući da je zadnja riječ ovaj put pripadala najmlađoj sudionici, idemo na »kraću« turu
Skupljamo se u Kranjskoj Gori, odvezemo se do Val Aupe i koristimo jutarnji hlad, koji uskoro počinje popuštati. Na parkiralištu već par kola, opremimo se, malo oklijevamo oko konopca, ali budući da nitko nije digao prst, ostavimo ga u autu. Hod do staze 437, koće Grauzaria brzo prođe i vrućina je već na djelu. Usred srećemo skupinu penjača, namjeravaju popeti jedan od smjerova u markantnoj Sfingi i na povratku smo ih još uhvatili pri penjanju malo ispod vrha
Kod idilične koće Grauzaria, s jedinstvenom kulisom, malo se okrijepimo i već nastavljamo prema sedlu Foran de la Gjaline, zatim blagi spust, gdje malo prije skloništa Mestri napustimo stazu 437, te se ponovno počinjemo penjati neugodnom stazom, koja je mix krša, trave, klizave podloge i samo nema kraja
Ispod stijene Sernia stavljamo kacige i ja s malom iščekujem što ću ugledati iza ruba. Početni prečac digne adrenalin i drži ga, jer je fino začinjena enka, mjesto dvica, naročito jer ti većinu vremena straga puše praznina i dubina. Ali hvataljke odlične, stijena drži i kad si u kakvom skrivenom kaminu, super je. Staza originalno provučena kroz prirodne prolaze i baš kad se zagrijemo, već stojimo na grebenu i zuremo naprijed i vrh…juhuuu, Monte Sernio, moćan vrh koji čuva svoju Grauzariu i iako se ne hvali najvećom visinom, dominira daleko unaokolo svojim oblikom.
Ah, razgledi pa…na sve strane fantastični, malo sjednemo, malo fotografiramo i polako silazimo normalkom. Rasprava se već »vrti« oko donjeg tornjića, na koji smo lani pristupili desnom stranom, koja je »lakša«, zato s kolegom već pravimo plan da se popnemo težim pristupom, ali najmlađa sudionica odlučno protiv i već lovi hlad, mi dvojica već dahtamo prema vrhu Torre Nuviernulis. I otišli smo lijevo…da, stvarno teža od desne varijante, jer ima dva detalja, prvi je kamin gdje je pola-špaga obvezan element i drugi je skalna zapora s blago previsnom pločom, hmmm i da sve je u položaju, i da onda sve ide, hehe, hvala mojem su-trpitelju. Potom nema više teškoća, prolazi označeni, iako blijedim točkama, ali vidiš jednu, ugledaš sve. Ovaj put našla knjižicu na vrhu iz 2006! , ali što, nije pisala (ko god ide, nek propušta neki kuli). Silazili smo lakšom variantom. Stijena i hvataljke odlične.
Silaz do ne-sudionice zadnjeg uspona, zatim zajedno zoprnjom grapom, jedna pred Forca Nuviernulis, do označene staze 419. U koći limunada odmor i jedva smo dignuli nožice ponovno u pogon. Još ću doći, čeka namreč još prva dama, Grauzaria
Kod auta odlučujemo pronaći svoj tolmunić i pronašli smo ga, u usamljenoj strugi negdje kod Ovedassa. Dok smo parkirali auto, prošao je pored nas biciklist i nestao . Sljedeći put smo ga vidjeli kako se hladi u NAŠEM tolmuniću, hahaaa, stvarno nam je razveselio dan i hlađenje malo pliće , jer je zauzeo dublji "bazen", nama ostao dječji tolmunić, hehehe
Odlična družina, zatim obkljukana dugo željena tura + bonus uspon, sunce, neizmjerna vrućina, iako pri usponu preko stijene imali smo cijelo vrijeme hlad a zatim još više od dobrodošlo hlađenje…bio je savršen dan
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33
| (+8) |  | |
|
|