Za mene najlakša put na Triglav je iz Trente, mulatjera preko Doliča do Morbegne, nič teško, samo hoditi treba, i preko Triglavske škrbine i po ploči na vrh je znatno lakše nego put s Kredarice ili obje s Planike (M. Triglav - Gorjanska). Inače danas sam uzeo nešto drugačije. Iz Zadnjice sam otišao kroz Korita na Luknju, još uvijek lijepo zasniježeno, samo tu i tamo nešto pada dol s Pihavca odnosno zapadnih padina Triglava. Snijeg ravno prav omekšan, tako da ni dereza nisam trebao. Od Luknje do pod grebena "Stene" je put suh, pod grebenom se pojave neke snježne nanose, gdje je najbolje oko, jer je snijeg zbijen i tvrd, ili dereze i cepin, cepin sam trebao, dereze su čekale u ruksaku. Malo me brinuo opast ili zamet na izlazu iz zadnje grane i stvarno je trebalo malo cepina da ga probijem, ali ovogodišnji je znatno manji od prethodnih godina. Budući da ovdje obično prelazim dolje, naveo sam dereze i krenuo po lijepo smrznutom snijegu (i novom) na zapadne Triglavske police. Od zapada dobro vjetri, nije bilo ni posebne vrućine, pa sam ga brzo probio gore prema Triglavskoj škrbini, snijeg tvrd smrznut, bez dereza nikako, ni tragova još nije bilo, kao ni preko Plemenica. No nad Škrbinom je suho skoro do vrha, samo tik pod vrhom kad se već vidi Aljaž još malo snijega. Ako je prije povremeno bilo maglovito, na vrhu se lijepo razvedrilo. Nisam dugo bio gore, pa opet dolje preko škrbine, pa mimo Doliča po zimskom prijelazu i preko Komara natrag u Zadnjicu. Silazak preko Komara za moja oštećena koljena nije najbolja opcija, ali mulatjera se i vuče, klance su suhi, ograde neoštećene. Ali dolje u udolini Zadnjice još uvijek ogromno snijega od plazova koji će izdržati do srpnja, ako ne i dulje.