| geppo8. 08. 2014 22:18:24 |
Prvi put na Triglavu (preko Praga)
Nije mi sram priznati da na Triglavu još nikad nisam stajao. Svi pričaju o "triglavskoj" gneči (sezona), gneča me ne privlači. Neki to vole, meni ne…
Već nekoliko godina u bezpotjima gdje je mir i bez ikakve gneče. Često u društvu, ali somišljenika. Ne susrećemo nikog na "našim" turama.
Par dugogodišnjih prijatelja, ljubitelja planina, pozvao me na Triglav. Vjerojatno sam im išao na živce što nisam stajao na našem očuhu, iako sam već mnogo prepleo. Čak je i žena bila šokirana da idem na Triglav i brinula da mi se nešto ne dogodi. Prvi put nakon ne znam koliko godina ustala usred noći i gledala moje pripreme. Kad zatvaram ruksak, pita: "imaš kacigu, pazi se"? Bio sam doista dirnut takvim brigama jer inače uopće ne pita na koju goru idem.
U 6 u Vratima plaćamo parking i pakiramo se za uspon. Mase pohodnika nestrpljivo jure mimo nas. Neće valjda svi gore…? Kod prelaska Bistrice kolona na ulazu u stijen. Neće valjda cijelim putem…???
Onda se malo razrijedi i uspon ide umjereno. Za mene naviknutog na bezpotja "autocesta". Super, puno osiguranja, izrađenih stepenica i bez problema. Mladići s južnog komšije malo glasni. Kad pređu najzahtjevniji dio i skine pojas i samovarovalke, opuste se. Postanu glasni i razigrani… Pustimo ih daleko naprijed i u miru promatramo kozorogovu obitelj na paši. Na triglavskim podovima uživamo u snijegu koji ne stvara problema. No, konačno stižemo do Kredarice. Kad ugledam kolone u stini, na grebenu prema "Njemu", skoro odustajem… U koći se malo okrijepimo i ulazimo u kolonu koja nas vodi do grebena i konačno do tornja. Na putu imam problema s logistikom susretanja (dolje i mase jure), pa se onda polako socializiram… Ljubazno se pozdravljam, iako me neki čudno gledaju (vjerojatno ne razumiju), dajem prednost i fotkam. Super mi je da su drugovi na vrhu zaboravili krst (imali su pola sata raznih fotoaparata u rukama) i radili foto usluge drugima. Spust više nije bio u gužvi i protekao je umjereno.
U koći uredimo sobu pa u prepunu blagovaonicu. Loš zrak, vruće i gužva. Privoščimo topli obrok, mineralnu vodu, litru vina, a novi drugovi iz Posavja nas počastili jednom. Lica sjaje, "frajtonerica" radi na punoj gasu, raspoloženje na vrhuncu….
Rano u sunčano jutro natrag u dolinu. Polovicu puta nikoga, onda… puno.
Put besprijekorno osiguran, snježna polja bez problema, ujutro je snijeg bio tvrd (7 sati na povratku) i skoro smrznut. Na Tominškovoj još neke poteškoće sa snijegom (prema onima koji su došli gore).
Uspon 5,30 h, spust 4 h.
lp
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
| (+21) |  | |
|
|