| VanSims2. 10. 2013 17:27:52 |
Ove subote sam iskoristio vrijeme pred kišnom nedjeljom i ujutro (malo kasno, tek u 9 h) kroz Šoštanj i preko prelaza Sleme otišao na Korošku. Cijeli put je bilo do vrha prelaza sumorno i rahlo je rosilo. Kad sam došao na korošku stranu, bilo je oblačno, ali suho vrijeme, pa i cesta do Črne je tamo bolja. U Črni skrenem prema Podpeči i po t.i. 'autocesti'  do Jakoba. Što reći o cesti o kojoj je u prethodnim postovima bilo puno govora? Trenutno (rujan 2013) koliko toliko prohođiva, vozio sam se i po goroj. Također ne vidim veliku razliku ako štartaš iz Črne ili Mežice jer se oba puta spajaju i tek onda (barem iz Črne strane) počinje zoprniji dio.
No, kad jedva parkiram (u 11:30 već je bilo dosta automobila) krenem do koče. Dok idem do koče, gotovo se razvedri, dolje vidim maglu u dolini. Kod koče se uputim na Malu Peću odakle je upravo silazila velika grupa pohođnika, bila je priredba "Pravljični svijet Kralja Matjaža na Peći" kako kasnije saznam na netu. Iz Male Peće idem na sedlo gdje na raskrižju skrenem lijevo na plezalnu stazu. Vrijeme se medutim opet zabuljelo.
Sama plezalna staza je za naše razmere vrlo dobro osigurana, može se čak reći uzorno. Nije baš tako duga. Kao i obično, prepenjem je slobodno s samovarovanjem na užetu. Ocijenio bih je za niansu težu od npr. Žrela na Storžiču. Ova zadnja postiže malo veći nagib tek tik prije izlaska na greben, ovdje su barem dva duža strmija mjesta uspona. Stijena, kakva je za Karavanke, prilično dobra i razrađena.
Nakon plezalnog dijela staza se prvo još strmo penje, zatim postaje sve blaža i dolazi do nečega što bi se moglo reći da liči na nogometno igralište  , gdje je i spoj s lakšom stazom. Od tamo je još oko 15 min. do vrha Peće (Kordeževa glava).
Na vrhu je, kako sam očekivao iz zapisa prethodnika, jako puhalo pa sam našao zaklon iza stijene i pomalicao. Zatim sam nastavio do Knepsovog sedla. Bilo je i maglovito, ali se prilično dobro vidjelo naprijed barem markacije. Tabla koja na vrhu Kordeževe glave označava Knepsovo sedlo jako pretjeruje.  Do tamo je max. 20 min., ne 45.
No, na Knepsovom sedlu zbog magle počinju rahle orijentacijske poteškoće. Želim doći na Končnikov vrh, znam da je samo oko 10 min. od sedla. Jedna staza vodi u Koprivnu, druga na austrijskoj strani na Bistrišku špicu. Odlučim se za našu, zatim nakon 2-3 min. hoda presijecem desno bez staze na vrh. Tu negdje mora biti. Bojao sam se da možda zbog magle ne nađem natrag, ali sam istovremeno znao da se moram negdje sresti s austrijskom stazom iz sedla. Dođem na vrh gdje na stijeni piše Knieps. To je vjerojatno to (kasnije kod kuće na netu saznam da je Knieps austrijsko ime za Končnikov vrh). Na sedlu nije bio nigdje označen.
Nema što vidjeti pa krenem austrijskim markacijama natrag na sedlo i natrag do Kordeževe glave. Smerokazi, posebno na austrijskoj strani (1 h) kao i na našoj (45 min), opet pretjeravaju. Svega zajedno sada možda pola sata jer povratna staza ide malo gore. Nije ni tako strma osim malo prije vrha Kordeževe glave. Dok se približavam, počinje se razvedravati i kad dođem na njega vidim kako lijevo iz oblaka viri Uršlja gora, ispred Raduha, Olševe i skrajnje istočnu stranu glavnog grebena KSA s Ojstricom i Moličkom peću. To je bilo skoro sve. Dalje se nije vidjelo, ni po grebenu ni na austrijsku stranu. Još uvijek je puhalo. Natrag do 'fudbalskog placa'  spustim se nemarkiranim graničnim grebenom koji dovodi malo lijevo od raskrižja i uputim se lakšom stazom natrag prema koči.
Kod koče skrenem još prema pećini Kralja Matjaža koji spava za svojim stolom (usput, stvarni Kralj Matjaž navodno nije bio mađarski Matija Korvin - http://www.youtube.com/watch?v=qFlvmF2hKaQ ), zatim nemarkiranom stazom mimo Male Peće dođem opet do koče. Tamo se počastim pivom i kobasicom. Pokraj mene se igraju razigrana djeca, iako ih je oskrbnica smirivala, njihovo vrištanje me uopće nije smetalo, više me smetalo razularenost 'velikih djece' s harmonikom u susjednoj prostoriji.  Njih nitko nije smirivao!
Zatim krenem natrag do auta, odvezem se natrag kroz maglu, u Črni još na sladoled i preko Slemena opet natrag kući. Vrijeme na koroškoj strani bilo je cijelo suho, kako rečeno čak se na trenutke razvedrilo. No, kad dođem natrag na šoštanjsku stranu prelaza, opet me dočeka rahlo rosenje...
| (+2) |  | |
|
|