| Volk23. 06. 2008 23:18:37 |
Inače je pristup Planjavi preko Zelenica lijepo opisan u planinarskom vodiču (Andrej Stritar - 111 izleta po slovenskim planinama), ali zašto ne.
Ali ta 'staza' tamo je ocijenjena kao VRLO ZAHTJEVAN BREZSTAZNI PUT, tako da ...
U Repov kot lako se dođe po uhojenoj stazi koja počinje u Klinu (crvena strijelica za markaciju na Kamniško sedlo). Tu uzmemo donju stazicu (preko pao loga stabla), i po njoj bez muke se penjemo, cijelo vrijeme lijeve strane doline. Do tolmuna stazica na kraju vodi preko otvorenog kamenog obronka, gdje korak slijedi nekoliko savijenih klinova (malo pomoći, izloženo klizanju). Prekrasan 'bazenćić' ugledamo nakon samo par metara spusta u drč (desno), sa staze među rušem. Po širokoj stazi u rijetkoj šumi u cik-cak idemo gore. Ubrzo dosegnemo izuzetno razgledni šljunčani greben, na kojem još stoji usamljeni i vidno ožgan viharnik (nekoć je ovdje gorjelo). JOŠ PRIJE NJEGA desno se odvaja stazica koja vodi na Srebrno sedlo (gdje je vrlo brzo kratko treba popeti)! Mi s tog grebena gledamo u markantan spodmol koji nas stvarno sasvim blizu vuče u sebe. Ali oprez! Više na obronku, pod stijenama, pokazuje se još jedan, mimo kojeg nikako! Dakle, po šljunčanoj ravnini grebena pod podužim spodmolom, na kraju kojeg vidno obožeglo rušje. Iza njega po neizraženom širokom žlabu kratko gore, gdje nam lijevo među rušem uskoro se pokaže nešto nalik stazi. Nad nama se nadvija taj ogroman spodmol (ili bolje pećina), mi ga pređemo poprečno preko trave prvo lijevo, zatim uz rušje uskoro gore (zahtjevno, strmo) pod manje stijene, gdje nas čeka odrasli ariš! Horizontalno iza njega još jedan! Prelazak mimo drugog je i tehnički najteži dio cijele 'staze' (vrlo izloženo, ali dobri oprimci i stopice, kratko). Iza 'ugla' nas pozdravlja srdačan lomac. Ali to izloženo mjesto se može i zaobići. Iza prvog ariša po zagušćenoj grapi lagodno silazimo, ali ne baš daleko! Iza kraja prve stjene odmah desno opet se moramo popeti u strm, travnati žlab (vrlo zahtjevno), u koji lijepše dolazimo horizontalnim prelaskom mimo onog drugog (usamljenog) ariša ... Po tom izraženom žlabu samo ravno gore (strmo, vidno izgaženo, sigurno od kozica) na trave među rušem, iza kojih izlazimo na otvoreno melište. I svijet se otvara (Zelenice) ...
Odavde do vrha Planjave možemo cijelo vrijeme ići bez većih problema, za melištem preko više ili manje strmih trava, tražeći najlakše prolaze. Ali i Sukalnik je nadmoćno blizu ...
Pristup preko Srebrnog sedla je tehnički teži, ali orijentacijski lakši (kao što piše u vodiču). 
P.s. Još jednom. Samo za iskusne u brezstazju!
zmp2, GPS trag? Hm, zasad sam još jako staromodan, ali vrijeme ...
I sretno, gdje god. 
 1
| (+2) |  | |
|
|