Sad pa na „izi“, kao što bi rekla čara... Rijetko objavljam s pohoda, ali tad, stvarno, to nije bio pohod preko Pohorja, nego po Pohorju. Tri dana, u osnovi po transverzali, ali više puta mimo i cik-cak, sporo, s posjetom svih zanimljivih točaka. Petak: start u pet po Šumljakovoj (transverzala), posjet Bolfenku, pogled s Cigelnice, Mariborska, Areh, Žigartov vrh, Bajgot, Koča pri Šumiku, povratak preko Kmečkog vrha, Tri studenca i Crno jezero na Osankaricu (30 km; spavanje; hvala Juliusu za namig!). Subota: Poh. bataljun, Tiho jezero, Klopni vrh (i koča), Pesek, Rogla, RTC, Lovr. jezera, Ribniško jezero, Ribniška koča (spavanje; 31 km). Nedjelja: Crni vrh, Pungart, V. Kopa, M. Kopa, Partizanski dom, Koča Planinc, Kremžarov vrh (i koča), Slovenj Gradec (22 km). Sve zajedno oko 83 km.
Prvi dan: lijepo i ugodno, čak i preko skijaških staza. Oko Areha vrlo lijepa pokrajina. Od Bajgota do Osankarice (s Crnim jezerom) zeeeeeelo lijepo, baš ugodna, bajkovita staza. A što reći za dio puta od Poh. bataljuna do Tihe jezera i od Klopnog vrha do Zgornje brve (drugi dan)? Često sam u životu uhvatio sebe kako govorim da je „ovo i ono“ najljepše dosad viđeno u planinama. Ali ta staza je stvarno nešto posebno. „Bajka“ i „raj“ nedovoljne riječi za to doživljaj smrekovih šuma, potočića, mahovine, divnih jutarnjih sjena, mekanih staza, zelene trave. Vrlo, vrlo lijepo i sve do Ribniške koče (s Ribniškim jezerom), onda umjesto gamsova do Crnog vrha slijedi divlje šatorsko naselje, što me totalno iznenadilo. Kamperi su se osjećali potpuno sigurno. Policija, inspekcija...? Skijaške staze oko Kopa razgledne, ali to nije moj tip staze na kojoj uživam. Na Mali Kopi se može završiti taj šetnje po Pohorju. Da nije te prekrasne Koče Planinc, taj zapadni dio Pohorja ne bi mi vrijedio ponovnog posjeta sa svojim zločestnim, kamenitim, vrućim i nenaturalno uzetim stazicama.
Koče: Sve pohvale za ljubazni oskrbni par na Koči Planinc. Na vrhu top liste ljubazna oskrbnica iz Koče na Klopnom vrhu gdje sam osjetio najbolji miris hrane u svom životu. Šteta nisam mogao čekati taj nevjerojatan skrivene gljive gulaš, sljedeći put... Nije bilo oskrbnika koji bi me razočarao, ljubazna je bila i oskrbnica na Mariborskoj koči. U stvari na nekim kočama do oskrbnika se nije moglo doći; samo konobari, kao na Pesku (gdje ne znaju pokazati transverzalni žig) i Pungartu. Na ta dva doma vrijedi probati jeftinu noćenje na njima, jer su još uvijek službeno planinarske postaje. Mislim da ne dugo, jer se pretvaraju u čiste sportske „entertainment“ i „outdoor activity“ destinacije (Pungart izgleda kao hotel 5*, a Pesek će to postati za dvije godine, nakon planirane rekonstrukcije; da, i Korošica). Na Ribniškoj koči te ljubazno (pisano) zamole da javiš ako ćeš uzeti hranu iz ranca (tko zna zašto, možda da te izbace van koče, na svjež zrak?), na Kremž. vrhu oskrbni par ne zna za vožnju autobusova u Sl. Gradcu (na koji bi mogao baciti kamen odozgo). Na RTC-u postoje priče o gradnji nebotičnika od 110 m visine(!??!?!). Koča pri Šumiku pa - zatvorena! Oskrbnik na dopustu, za julskog vikenda?!? Na Osankarici cijene vrlo razumne, iako to nije službena planinarska postaja (dunajski, salata, dva piva, čaj, noćenje u grijanoj sobi, tuš: 36 €).
Staze su uglavnom dobro održane, posebno s onim novim smjernicama (malo gore samo na zapadnom dijelu). Ali označeni vremena vrlo neobični. Iako nisam trkač, nisam ni spor pohodnik, ta vremena redovito nedostižni. Primjer na Klopnom vrhu: „Pesek 2 h“, 10 min duže „2,15 h“, 20 min duže „2,45 h“!?! Također i za oznake visina na smjernicama nije jasno što označavaju: ponekad na istom stupu dvije table s različitim visinama, ali ponekad vidljivo da je postavljena visina cilja, ne stajališta. Oznake su lijepo postavljene do Partizanskog doma, onda kao na Julijcama, gdje se više ne zna da postoji neka transverzala (i na kartama). Što se tiče tijeka transverzale, nije mi jasno zašto ne ide preko Cigelnice, zašto čini nepotrebni zaokret iza Mariborske koče na greben i posebno zašto između Bajgota i Peska ne ide ni najkraćom (mimo Trije žeblji) ni najljepšom stazom (Crno jezero-Tiho jezero-Klopni vrh). Onda ne obuhvaća ni Roglu ni V. Kopu, ni M. Kopu ni Kremžarov vrh. Dio staze koji mi se ne sviđa je od Tinčeve bajte do Bajgota i preporučujem zaokret desno po cesti, kao i zaokret na Koču Planinc umjesto direktno na Brneško sedlo. Kritična (potpuno neoznačena) točka je spust na cestu (u obrnutom smjeru kraj ceste) na poziciji bivše Koče na Klopnom vrhu (blizu partizanskog spomenika).
Ako kao referencu uzmemo novu turističku kartu Pohorje 1:40000 (bez godine izdanja), veće greške između Bolfenka i Mariborske koče, pri spustu s Žigartovog vrha (staza ide zapadnije i pravi veliki zaokret), pri Bajgotu (pogrešno označeni razcepi) i na karti označene (ali nepostojeće) označene staze na V. i M. Kopu.
Da, iz SG u nedjelju vozi autobus za Dravograd u 15,10 h, veza za MB u 17,40 h. Direkt SG-MB u 19,20, također SG-CE. Podaci na internetu za SG na siteu „avtobusne vozovnice“.
Zaključak pohoda (sve do Maribora) u ugodnom društvu Lucije i.... da, Bojana. Lijepi pozdravi, ako čitaju ove moje dojmove...