Popis foruma / Slovenija / Goriško, Notranjsko i Snežniško hribovje / Poličanka / Stranica 1

Poličanka

Ispis

črow5. 03. 2019 22:43:10

Potok Poličanka skuplja vodu na padinama Degarnika i Košarice. Na svom putu do rijeke Idrijce spušta se strmim stijenama gdje stvara više lijepih slapova. U donjem toku smiruje se u par šumova i kroz korita te pod cestom Idrija - Tolmin upliva u Idrijcu.

Put do slapova nije označen i uređen. Tko je vješt kretanju u prirodi i sposoban popeti II. stupanj, može si ogledati te slapove. Slapovi su hladnim zimama zanimljivi i za ledeno penjanje.

Ako se odlučimo za obilazak Poliške grape (Poličanke), dolazimo cestom Idrija - Tolmin do sela Reka. Tamo tražimo odcep za sela Bukovo i Zakojca. Od odcepa nastavljamo prema Tolminu još oko 200 do 300 metara. Odmah za mostom koji prelazi potok Kozarska, skrećemo desno na kolovoz i parkiramo. Pješice nastavljamo cestom prema Tolminu do prvog nepreglednog zavoja (500 m), odmah za njim skrećemo desno na put koji nas brzo dovodi u grapu. Po grapi nastavljamo tražeći prolaze lijevo i desno uz korita i slapove. Kod drugog (najvišeg) slapova, penjemo se kroz odspod dobro vidljivi preduh u stijenama desno uz slap. To je vrlo zanimljiv prolaz s penjanjem negdje II. stupnja. Dalje opet nastavljamo tražeći prolaze do livade uz potok. Kroz cijelu put po grapi prate nas zanimljivi prolazi s lakim poprežavanjem tik uz potok. Ako to nismo vješti, svuda postoji mogućnost umika i nastavak lakšim terenom.

Na livadi možemo se odlučiti nastaviti po strugi ili kolovozom do spoja s cestom koja vodi u selo Police. Ili na grebenu skrenuti desno prema dolini po napuštenom kolovozu koji je nekad bio jedina veza do sela Police. Po tom kolovozu prelazimo u Kozarsku grapu, kojom se spustimo do izhodišta za Poličanku.

http://www.burger.si/Slapovi/Posocje/Stopnik/Policanka/Policanka.html

Poličanka S ceste skrećemo desno na kolovoz

Poličanka Uskoro dosežemo uređenu strugu potoka

Poličanka Naprijed nas čeka šetnja i moguće penjanje mimo šumova i korita

Poličanka Uređeni spust, ako se penjemo po zaleđenom slapu

Poličanka Možemo nastaviti lijevo po strugi ili kolovozu, desno se spustiti u grapu Kozarske

Poličanka Desno počinje napušteni kolovoz u grapu Kozarske

Poličanka Lijevo Kojca, desno Rodne, otraga Porezen i dio sela Bukovo

Poličanka Po desnom kolovozu dosežemo strugu Kozarske i nastavljamo uz potok do izlazne točke

(+13)

anka 6. 03. 2019 10:13:03

Prelijepo!

funnyboy6. 03. 2019 14:09:55

Treba it pogledat velik nasmeh

(+1)

miri8. 03. 2019 21:55:53

Zar nije na 23. sl. Laharna?

črow8. 03. 2019 22:01:37

Miri, jest je. Zaseok Laharna, selo Bukovo.

črow10. 03. 2019 19:41:36

Načrtovanje obilaska Poličanke možemo povezati i s obilaskom Kazarske grape (prije sam pisao Kozarska, po provjeri bi trebalo biti Kazarska). Tako dobijemo lijepu kružnu stazu.

Potok Kazarska čine pritoci manjih izvora na padinama Degarnika, Bukovskog vrha, Kojce i Rodena. Cijela struga potoka duga je približno pet kilometara. U gornjem toku nudi na ogled lijepe tolune i par manjih slapova. U srednjem dijelu smiruje se, od Lutnih skala do Idrijce opet nudi nešto živosti. Na kratko se čak sakrije u usku koritu koje nije prolazno bez znanja i opreme za kanjoning.

Ako dođemo u Kazarsku grapu iz smjera Poličanke, dolazimo u grapu ispod plezališta Lutne skale. Slijedimo tok prema dolini tražeći prolaze po lijevom i desnom bregu. Ovuda-onuda čak ima ostataka starih stazica. Neprolazno korito obilazimo po lijevom bregu potoka. Prvo slijedimo vidljive ostatke stazice koja se blago penje. Kad vidimo izlaz potoka iz korita, spustimo se ponovno u strugu i nastavimo uz potok. Naletimo na napuštenu elektranu čiji su zidovi izgrađeni od lehnjaka. Iznad elektrane možemo vidjeti veliku stijen lehnjaka i promatrati njegovo nastajanje. Nastavimo još kroz otvor velikog naslonjenog (umornog) tornja i uskoro smo na livadi gdje smo parkirali i krenuli turu.

http://www.burger.si/geo/lehnjak.html

http://visitcerkno.si/kazarska-grapa/

http://www.aocerkno.com/07/2011/plezalisce-lutne-skale-pri-cerknem/

Potok se sakrije u približno 200 metara dug korit

(+2)

miri10. 03. 2019 20:41:03

Lijepe slike su ti "ratale".
Ova je i iz Kazarske grape.

(+2)

ločanka10. 03. 2019 20:43:16

da miri, slike nisu same "ratale", moraš takve napraviti nasmeh

(+1)

črow10. 03. 2019 20:49:55

Hvala miri. Slike su djelo Tadeje koja hoda sa mnom po takvim stazama. Znam da si to već obišao.

(+2)

miri11. 03. 2019 08:19:53

@ločanka, zato je u navodnicima.

(+1)

črow26. 05. 2019 16:51:45

Jučer opet gledat slapove Poličanke. Ovaj put ne sam... Završili smo kod plezališta Lutne skale i preskočili Kazarsku grapu. Ako treba tu i tamo urediti osiguranje i mirno ogledati slapove, ova tura traje i do četiri sata. Ovaj put namjerno sam objavio slike nekoliko prolaza koji predstavljaju negdje II. stupanj penjanja. Da ne nakupamo nevolja radije smo ispružili konopac. Ipak su bila dva pošteno mokra.

(+7)

črow25. 08. 2019 20:57:36

Na izlazu iz soteske (na vrhu, nad slapom Hudičeva cerkev), u zadnjem dijelu grape bujna vegetacija. Pun novog drveća koje rašte nakon požleda i trnja. U grapi su još i debla drveća koja su tada pala. Zato savjetujem umik iz grape nad tim slapom. Umičemo se na lijevo padinu potoka (desno ako gledamo nagore). Po padini nastavljamo do vrha grebena, tamo skrenemo lijevo i dođemo do gore opisanog puta za Kazarsku grapu.

U ovom dijelu Cerkljanske još ima puno lijepih staza koje čekaju da ih obiđemo i opišemo. Pričekamo jesen i zimu, pa idemo u akciju.

(+2)

črow9. 02. 2020 13:46:51

Skoro godinu dana kasnije, opet u Poličanki. Od zadnjeg obilaska, netko je pobrinuo za lakše prolaze. Na mjestu gdje je trebalo tražiti prolaz nad grapom sad su klinovi. Sad je prolaz moguć tik uz slap. Preduh je ostao bez viška željeza jer je tamo stijena dovolj razčlenjena. U gornjem dijelu primijetio sam samo još dva "prusika", vjerojatno za lakšu orijentaciju.
Lepa šetnja uz šum slapova. Još će biti ljepše kad se priroda sama očisti navlake koju je ostavila ledenica.

(+4)

ločanka18. 03. 2020 08:24:46

Za nedjelju je pala odluka da se uputimo u prilično nepoznatu grapu Poličanku, koja je bila već neko vrijeme u planu. Ime mi je postajalo sve ljepše zvučalo i sve domaćije nasmeh

. Pravo mjesto za propisanu izolaciju gdje ne sretneš nikoga, čuješ samo šumenje vode i pjevanje ptica. No, vidjeli smo samo jednog gamsa koji nije imao volje za druženje s nama. Grapa nije bila tako mračna kao što sam očekivala, lijepo se bleštalo sunce u njenim vodama, preko gornjih slapova se povukla i mavrica i čarobnost trenutka bila je potpuna nasmeh

.
Presenetila me je i urejenost grape, kao da je netko uklonio navlaku grana ili se priroda sama očistila nasmeh

.

Krenuli smo uz miran, spokojan potok, ali to prelazak preko vode potoka nije trajao dugo, teren se počeo dići i pustolovina se počela nasmeh

. Trebali smo koristiti sve vještine i snage da premagamo sve prepreke i ovire za napredovanje. Misli što se može dogoditi ako mi kliznem i čofnem u vodu, sproti sam se upirala, iako sam u ruksaku nosila rezervnu odjeću baš za taj slučaj. Mnogo rizičnih prelazaka, strmih penjanja po obroncima, vučenja za grane i korijenje nam nije bilo štedjeno, ruke su hvatale što su dosegle nasmeh

, noge pak lovile ravnotežu po klizavom terenu. Klini su u veliku pomoć, prusici pa za orijentaciju, ne za varovanje. No, iako moram priznati da sam se ponekad naskrivaj povukla s njih pomoću nasmeh

.

U grapi si puno zaposlen, zahtjevnost terena traži oprez i snage, ljepote slapova izvlače divljenje. Radili smo kružnu turu i to je bilo ono što me navdihivalo od početka. Iz grape smo se popeli na greben Na Lipju gdje smo lovili poglede prema selu Bukovo i nad njim zurili u zasnježene Peči koje su se u nedjelju bleštale na suncu. Spust smo napravili po čarobnoj Kozarskoj grapi gdje su me najviše privukla korita u koja se voda izlijeva i na neko vrijeme sakrije očima. I kad izađe opet na dan, čudiš se i zuriš. Prekrasna voda i podloga također. Mahovnine uz put i dosta.

Tura koja ostavlja vtis dugo nakon završetka. Misli mi se uvijek vraćaju u grapu na njenu zahtjevnost i ljepote pa na pobjedu koju osjećaš kad je premagaš. Moram priznati da bi mi bez pomoći društva na nekim ključnim mjestima bilo dosta gore. Vesela sam bila i što sam ostala suha, da su rezervna odijela ostala neiskorištena; pokvarena frizura, umazane hlače i zaprljani rukavi turi samo dodaju vrijednost nasmeh