Marjan,
ja sam imao sličan slučaj prije mnogo godina iznad Bavšice. S kolegom smo išli prema planini Bukovec, kad u Tesnih vidim ležati malog kamza. Polako sam mu se približio, on me je mirno gledao. Došao sam mu sasvim blizu, tiho sam ga ogovorio, on ništa. Gledao sam je li povrijeđen, ali ništa nije bilo vidljivo. Čak sam ga pomazao, on ništa. Budući da nisam znao što učiniti, otišao sam do potoka, sipao napitak i natočio vodu, pa dao kamzu piti. I pio mi je iz dlanova. Što učiniti, vrtjelo mi se po glavi i budući da nisam znao, odlučio sam ga odnijeti u Bavšicu, gdje sam osobno poznavao nadzornika TNP-a. Uzeo sam ga u naručje, on ništa. Nio sam ga, on ništa. Onda je neodlučno pokazao da se ne želi više nositi, nežno sam ga spustio na tlo i on se polako uputio do obližnje stijene i legao. Ja sam brzim korakom u dolinu do nadzornika, rekao mu što i kako, on me podučava da ga nisam smio nositi i da je dobro što sam ga obavijestio. Otišao je odmah gore pogledati. Mi s kolegom smo otišli drugdje, što se dogodilo s kamzom, ne znam. Tad sam dobio savjet da u takvom slučaju nije ništa loše ako se osobno javiš na prvoj policijskoj postaji i prijaviš događaj, oni onda obavijeste lovačko društvo. Je li to stvarna praksa ili su službeni uputi danas drugačiji, nažalost ne znam. U svakom slučaju zanimljivo pitanje, za koje se nadam da ga nikad više neću rješavati.