Pelci – prečenje grebena od Škrbine za Gradom do Niskog vrha -
tura koja nudi svu raznovrsnost planinarskih doživljaja: izuzetni pogledi, uski grebeni, provalije, usponi i spusti na više grebenskih vrhova, strme trentarske trave, kamenje, bespuća, samotni svijet, mir … i trunku adrenalina.
Vječno pitanje na početku: u kojem smjeru obaviti prečenje, najbolje prepustiti iskusnijima i onima koji su tu već bili više puta – i zato smo ga pod vodstvom M.J. krenuli od Škrbine za Gradom, prvo na Kloniškog, onda na Velikog, Srednjeg i na Zadnjeg dvoglavog te pod Niskim vrhom preko kamenja i za Grivom sišli na zelene trave Velike planine i dalje dolje na napuštenu pl. Zapotok. Od parkinga Flori u Zadnjoj Trenti mimo Špičke do Škrbine za gradom je udoban označeni put, u dobroj kondiciji i malo bržem tempu do tamo se potroši dobre tri sata, ako pak krenemo smjerom preko planine Zapotok, po strmom bespuću gore sigurno ćemo se više »hvatali« i umorili, jer je i udaljenost nešto duža.
O pojedinostima prečenja Pelcev može se najviše pročitati na stranicama Primorske stene ili u Habjanovoj knjižici Brezpotja/Sidarta te kod nekih slikovitih opisa ovdašnjih dobrih »starih forumaša« - u sažetku kratko (i malo površno) pa:
- vrlo zahtjeban pristupni greben na Kloniški Pelc (ili i Pinja, Pelc nad Kloncami) s jednom zoprnama škrbinom,
- dosta teško, raznovrsno i doolgoo te često gore – dolje po grebenskoj rizi na Veliki Pelc,
- jednostavno preko Srednjeg Pelca,
- ponovno vrlo teško na Zadnji dvoglavi Pelc, prvo vrlo strmo zeleno priča, onda zoprna uska, strm a i glatka međuškrbina cca 12 m, u koju smo se spustili absejlom (napravljeno je sidrište, ako mu ne vjerujete, 2m omča oko stijenskog rogla i zadovoljavajuće rješenje),
- jednostavan spust s Zadnjeg Pelca prema Niskom vrhu i dalje na prostrano kamenje između Grive i grebena Niski vrh – Špičica - Skutnik
Stijena je prosječno dobra, krumljivost grebena nije smetna, neugodne mogu biti strme guste zelene trave, koje nikako ne valja potcijeni. Ocjene težine su naravno vrlo subjektivne, moja ocjena: prosječno II, najviše dijelova je I, barem dva ili tri detalja preko grebenškrbina, pa mirišu po III. Izvođenje prečenja bez konopca i osiguranja !? – možda, za vrlo iskusne i hrabre, inače s glavom na zabavu !
Za prohođeni kružni put potrošili smo bez većih pauza 10 sat i pol, od čega otprilike po trećinama ravnomjerno raspodijeljeno za pristup, greben i spust, zato je dobra psiho-fizička kondicija vrlo dobrodošla. Na kraju i malo svrbe jastučići na prstima, jer ste veći dio ture više manje na sve četiri – hmm, … zato je gamasima toliko lakše.