| rozka22. 07. 2019 20:27:57 |
Krofička, ah Krofička… toliko lica skriva, koja je pažljivo umotala ili u ruševje ili već na prvi pogled iz doline u neprohodne grape, strmine i stijen(c)e… I da, taj dio mi je još nedostajao, pa mogu obkljukati prelazak gore, dolje, lijevo i desno  Kad smo se sreli u Robanovom kotu, približno sam vidjela gdje ćemo ići i gdje izaći, jer se grapa lijepo vidi iz polazišta, ali kad osjetiš puls te staze, znaš da si negdje gdje ljudska noga rijetko stupa i vladaju vješto-poskočni gamsi (čoko bombice ih izdaju ) i hodanje, plazanje ili penjanje dobiva još veću dodanu vrijednost. Stazu neću opisivati, za to je stručnjak jedan post iznad mene , moram dodati da je prvinska, divlja i na trenutke totalno luda tura. Prelasci, stazice, poplezavanje odlično, odnijelo me po odličnoj stini na balvanima , dva su prilično zahtjevna mjesta, prošlo bez konopca, ali oprezno. Strrrrme trave s primesom šodra nabijaju adrenalin, pogled dolje nije preporučen, moj ruševni prijatelj dobro je pobrinuo za moje dileme kamo i kako . Usred malo dahneš na markiranoj stazi između Škrbine i Kopinškove, ali uskoro se trebaš skupiti, slijedi prelazak pod Krofičkom, sve samo ne šetnja . Na Zadnjim Travnicima uska stazica ponekad nestane, vrtoglavi duboki pogledi u Robanov kot, ruševja ne manjka i ljubav je obostrana, čak na glatkoj stini (geppo fotka 15+16), gdje me nije htjela pustiti iz zagrljaja , moje klizanje zabavljalo je sudionike iza mene, moje ogromne prestrašene oči zurile u prazninu pod ruševjem, hehe Onda… Covnikovi travnici, ufff, kako je lijepo tu/tamo, kulisa Križevnika nasuprot, voda, hlad, obitelj gamsova, prva užina … ništa više i da, htjela bih ostati i iako sam htjela sići preko Črnog hribera, prvi koraci teški, onda do doline spalila sam sve ABS kočnice i ručne, strmina, ne znam, trenutno sam se našla u špagi koju nisam znala da još mogu i onda se spasiš ako znaš kako… čupaste trave koje grizeš ne drže, podloga nosi, ja u špaga modu, imate sliku , bila sam si najveća zabava i ostali su me čudno gledali zašto se smijem . Dolazak ili trčanje u Robanov kot pravo olakšanje, noge trebale par metara da se smjeste na ravno. Pogled nazad na prehođeno... ne shvaćaš gdje smo hodali, što smo prehodili. Tura nadmašila sve, fizički i psihički naporna, lijepo ako si naviknut na takav teren i bezpotje užitak, vrućina, ruševje, duljina... uživala 5 Olakšavajuća okolnost bila je da su bila dva koji su barem približno znali kamo , hehe, inače težina raste. Još jedno iskustvo, još jedno zavedanje naše malenкости i da je svaki trenutak koji uspješno prehodis/preplezes dragocjen i neprocjenjiv. Krofička je prava gorska fatalka, s ogromno tajni, prekrasnim kutcima i puna iskušenja... i da, još dolazim
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
| (+6) |  | |
|
|