Popis foruma / Slovenija / Opći razgovori / Slovenske planine u svim godišnjim dobima / Stranica 3

Slovenske planine u svim godišnjim dobima

Ispis

velkavrh10. 03. 2014 04:03:30

Jučer na prekrasan sunčan dan na planinu Jezerce pod Krvavcem. Planina Jezerce je najniže ležeća planina krvavskog područja i dostupna po asfaltnoj cesti iz Cerkelja na Gorenjskem. Prije nego dođemo do gondolske žičare koja nas odveze na skijaško područje Krvavec u selu Grad skrenemo lijevo na lijepu široku asfaltnu cestu prema selu Šenturška gora. Nakon nekako dva kilometra skrenemo lijevo na Stiško selo i u selo Ambrož pod Krvavcem i dalje po lijepoj asfaltnoj cesti do velikog parkirališta na planini Jezerce. Odavde je rampa i plaćeni makadam na Krišku planinu i u suhim uvjetima do hotela pod TV tornjem.

Planina je paša. Njeni pašnjaci su ogradeni i protežu se sve do vrha Kržišča. Na samoj planini je više vikendica i kako se vidi još dva stara stana. Neke vikendice su već skrivene u šumi na donjem dijelu planine.

Nikad još nisam vidio toliko zauzetih parkinga kao jučer.

I naravno televizijski toranj s vrhom Krvavca.

Pano prije plaćene ceste dalje na Krvavec.

Planina je izlazna točka za ugodne nepredugih tura po ostalim krvavskim planinama i vrhovima i također za ugodan odmor u svim godišnjim dobima.

Odmah desno nas pozdravlja spomenik na II. svjetski rat.

Planina je dobila ime po ovom napajalistu za stoku koje je sad zaledenjelo i prekriveno snijegom.

Iznad jezerceta, bolje rečeno ljetnog bareta, je ova novogradnja.

Iznad jezerceta lijevo skrivaju se među tim smrekama blizanci-vikenda.

Ljepom stazom dolazimo do središta planine, gdje ima dosta novih i starih zgrada.

Kod novijeg stana pored nude ti ljeti čak i šnopče.

Lijevo je prastari stan Doverjevih s Ambrožem.

Straga su još neke baš lijepe vikendice.

Ne bih ništa protiv imati i ja tako nešto.

Neke se skrivaju na samom donjem rubu planine već u šumi.

Nesumnjivo barem za mene najljepši vikend planine Jezerce.

Na krajnjem desnom rubu planine kraj šume također nešto grade.

Kad se već penjemo uz brežuljak prema Kržišću ugledamo posljednji objekt prekrasne planine.

Vidljiva je tako već odozgo na putu prema Kržišću.

(+1)

velkavrh15. 03. 2014 17:35:39

Danas na šetnju po Velikoj planini. U području Velike planine ima više pašnih još živih planina. Na svim se ljeti pase stoka. Najobuhvatnija je naravno Velika planina, zatim Mala planina i Gojška planina. Tu imamo još planinu Marjanine njeve i planinu Kisovec. U tom području ima još planinu Dol, Konjščicu i Rzenik. Danas sam posjetio prve tri. Auto je ostao na Kranjskom Raku gdje je na raskrižju gostionica. Zatim iza gostionice lijevo po makadamu ali samo do oznaka za Gojšku i ostale dvije planine. Kad izađemo iz šume dolazimo na tako zvano Rakove Ravni gdje je veliko parkiralište. Lijevo od parkirališta nas staza vodi na Gojšku planinu. Veći dio stanova je na našoj desnoj strani niz obronik. Na ovoj planini prvi put vidimo karakterističnu arhitekturu stanova koji su tako tipične za cijelo područje Velike planine.

Pogled na desni dio planine s nasprotne obale, te stanove prve ugledamo kad dođemo na planinu.

velkavrh15. 03. 2014 17:56:43

Iza Gojške planine preko malog brežuljka dolazimo na Malu planinu. Na ovoj planini domaćinstva imaju kar tri doma-Jarški, Domžalski i Črnuški. Zaustavili smo se u Domžalskom i pojeli odličnu čemaževo enolončnicu i ukusni štrudl-vrlo pohvalno.

velkavrh15. 03. 2014 18:15:17

Najobsežnija je naravno Velika planina i nekako je podeljena po pojedinačnim područjima. Možemo reći da Velika planina ima ulice. Ogledali smo samo predio oko kapele i stana-muzeja. Svi stani na Velikoj planini su bili za II.sv. rata spaljeni osim dva koji se nisu htjeli zapaliti. Dakle sve zgrade su sagrađene posle toga. Dopušteno je bilo graditi samo taj tip stanova. Novo je sagrađena i drvena kapela Marije Snježne koja je doživjela tijekom rata istu sudbinu kao cijela planina. Na planini su izgradili i uredili stan muzej-Preskarjevu bajtu koja je ljeti otvorena i prikazuje vrijeme i uvjete u kojima su nekad ovdje na planini živjeli i pasli pastiri. Stani su nekad bili ograđeni samo kamenom ogradom, danes su ograde oko stanova drvene. Ljeti ću tu planinu pogledati u potpunosti.

To područje iza Male planine zove se Poljane.

Kapela Marije Snježne vidi se već izdaleka.

velkavrh19. 03. 2014 19:13:10

Danas sam na povratku s Kališča odnosno s Doma na Kališču pregledao još i planinu Kališče ili donje Kališče kako ga i zovu. Tu se nalaze samo tri objekta i celo cvonček želja. Ima i spomenik NOB-a.

Uz stazicu koja vodi dolje je zvono želja.

Na ovoj visini se sve želje ostvaruju. Kad dođemo u dolinu ne znam što je s željama.

Tako bi se ova prijatna čistina pravilno trebala звati.

Druga je od pašne zajednice. Krave pa tu u svim godinama otkad prolazim još nisam vidio.

Još s druge strane. Ima čak i kućni broj.

velkavrh30. 03. 2014 19:46:03

Danas predstavljam Potošku planinu. Ona je samo pola sata udaljena od Valvazorjevog doma i put je označen. Ja sam išao od Koroške Bele, što je od tamo dva sata hoda. Put od Koroške Bele slabo ili ništa označen - ne preporučujem.

Ispod Potoške planine je neka napuštena planina s raspadajućim šupama, bi rekao.

Zatim dođemo, mislim već na Potošku planinu. Na početku je ta lijepa vikenda kuća.

Do staje i koče na Potoškoj planini je prilično prostrano pašište.

velkavrh30. 03. 2014 20:01:59

Sljedeća planina koju sam danes posjetio bila je Žirovska planina. Ona je samo oko dvadeset minuta udaljena od Valvasorjevog doma. Tu stoji potpuno nova štala - još nedovršena i koča na Žirovskoj planini.

velkavrh30. 03. 2014 20:11:43

Sljedeća pa je bila Zabreška planina koja je od Valvazorjevog doma udaljena nekako od dvadeset do pola sata. Ide se preko Žirovske planine ili ispod nje. Tu vas dočeka ugodna koča. Upravitelj s ženom je tu i prijateljski vas posluži. Koča je velika i ima mjesta za sjedenje vani i pod krovom. Vrlo preporučujem! Imala je puno posjeta.

Već pred Žirovskom planinom putokaz za planinu.

Najljepši ukras koće su pravi gorenjski nageljni - ovdje su preživjeli zimu.

velkavrh24. 04. 2014 18:07:46

Jučer na planinu Za Liscem. Startati se može već u samoj Bohinjskoj Bistrici. Bliže nam je ako se odvezemo kroz selo Ravne koje je nekako na rubu ski centra Kobla i parkiramo blizu bivšeg Mencigerjevog doma koji je već dosta godina u privatnom vlasništvu. Ovdje se s dobre šumske ili planinske makadamske ceste već nakon nekoliko desetaka metara lijevo odvaja označena pot za Črnu prst. Trenutno ondje vidim samo oznaku na stijeni koja nas upućuje na stazicu. Prije odvajanja je obavijest da je put zatvoren zbog plazina. Rekao sam si idem pogledati kakvo je stanje. U slučaju da ne prođe se vratim. Nisam iz obavijesti shvatio za kakav plazin se radi. Uskoro sam naišao na zemljani plazin koji je prije vodnog zahvata bukvalno odnio više od trideset metara staze. Napravljen je utaban zaokret koji izbjegava opasno mjesto. Dalje je šumska stazica lijepa. Zatim dolazimo na gornju šumsku stazu koja nije prohodna. Puna je snijega i stijena. Uz cestu su upozorenja o snježnim plazinama. Po cesti idemo nekako jedan kilometer zatim se uputimo na lakšu označenu stazu koja ide kroz šumu do planine Za Liscem. Snijega je puno. Čisto proljetni, još čvrst, tone samo rijetko. Ujutro može biti smrznuto pa su potrebne dereze. Stazica je slabo praćiva. Tragovi su zbog prljavštine snijega i otapanja izbrisani. Treba držati srednju smjer, ako ne vidimo oznake. Da smo otišli previše desno propuštamo planinu i dolazimo previše pod Lisec. Ako previše desno isto propuštamo koću. Naj kažem da sam na povratku lako slijedio oznake na drveću i stijenama, samo dva puta preko palih stabala. Na planini je Orožnova koča koja je ljetnom sezoni stalno otvorena. Radi se o najstarijoj planinskoj koći u Sloveniji koja je u nepoznatim okolnostima tijekom II. sv. rata spaljena i kao prije godinu dana - ne znam koje godine - izgrađena nova. Održava PD Bohinjska Bistrica. Ispod koće je jedini pastirski stan na planini. Pašno područje nije veliko ali ograđeno. Iza koće lijevo se nastavlja put prema Črnoj prsti. Vrlo brzo uz put počinje botanička staza. Uz stazu su raspoređene ploče s nazivima planinskih cvjetova koji rastu uz stazu. Svake proljeće ih postave nove gdje cvjetovi rastu, jesenju ih sklone. Črna prst je poznata po rijetkim planinskim cvjetovima - srebrna krvomočnica, alpska možina. Sada je još zima gore i treba još mjesec dana čekati prve cvjetove.

Parkiramo ob cesti iza bivšeg Mencingerovog doma.

Na lijevoj strani uskoro nakon doma skreće stazica lijevo u šumu.

Staza je zatvorena. Nikamo nisam vidio da je staza zatvorena ili sam loše provjerio.

Više idemo po gornjoj makadamskoj cesti koja još nije provozna.

Ovdje skrećemo s ceste lijevo u šumu, staza je na početku prilično strma.

U šumi moramo paziti da se ne izgubimo previše.

Pokraj je Orožnova koča. Ljeti je otvorena.

Ljeti tu vlada suživot paštene i planinarenja.

Planina ima čak korito za napajanje stoke.

Desno je bezpotje Lisca po kojoj se planina i zove. Niz njezin greben ne vodi nikakva staza.

Ravno naprijed vidimo Črno prst. Do vrha imamo sat i pol ugodne staze, naravno u suhim uvjetima.

Odavde su prekrasni pogledi prema Bohinju. Vrha nisam mogao ni razlikovati. Danas nije bio dan za lijepe slike.

(+1)

velkavrh27. 04. 2014 05:22:10

Nehotice sam jučer našao meni nepoznatu pradavnu planinu i vjerojatno mnogima - planinu Stare Stale. Ne znam piše li se "stale" s velikim slovom. Naravno sam imao veće ciljeve - doći na Korošicu pod Ojstricom. Na Korošicu sam već više puta išao od Kamniške Bistrice preko Presedljaja. Na Šraj pesek još mi nije uspjelo, a iz Robanovog kuta - izuzetno lijepa zaštićena staza - priporučujem. Budući da pristupe od Podvolovljeka još ne poznam, nehotice sam otišao od izlazne točke Za Loncem. Sad znam zašto se tako zove. Prije izlazne točke samo pet minuta od dobre makadamske ceste velika kamena kotlina u kojoj se skuplja voda. Stara pripovijest kaže da se kamena zdjela skotalila velikanu s planine Stare Stale u dolinu. Put do čudesne planine skrivene od očiju vodi prvo kroz šumu uz potočić koji ga jednom vidiš i u trenu opet presuši. Uostalom, puno je izvorića koji dotječu u Lučku Belu - u taj ledenjački kutak odozgo - i stvaraju lijepe male slapove, male brzice i ljubke tolmunčiće i korita. Put do planine prilično je strm. Od izlazne točke idemo do planine približno dva sata. Prije ravnine gdje se nalazi planina dočekao sam zimu. Tu je još puno snijega. Južni se ne prodire jer je podloga smrznuta i hod po njemu ne stvara problema. Rano zjutro bi mogle trebati dereze. Iza ravnine u polukrugu okolnih ružnato-stjenovitih manjih vrhova uhvatila se čudovita ravna dolinica velika za dva recimo nogometna igrišča - prastara planina - Stare Stale. Tu domaći i presihajuće jezero koje hrani potočić koji se u čudovitom dvostrukom slapu - jedan za drugim - ispod snijega izliva u tolmun dolje. Zatim voda čudesno nekako nestane pod snijegom. Slap je bio jako vodan - vode dolje nikjer. Ako tu još nešto pasejo, ne znam - vrlo je odmaknuto. Prelaza dalje na Korošicu nisam opazio, pa sam prešao cijelu planinu i uživao.

Tu sam skrenuo u Podvolovljek. Nazad, na početku razdvoje stajao je mlaj i šator. Bilo je puno ljudi. Ne znam što su slavili.

Došao sam samo do pola, dalje nije bilo moguće zbog palih drveća.

Tu je putokaz za Lonec, po kojem je izhodište za turu na Korošicu dobilo ime.

Već ovdje vidimo vrhove koje ne poznajem.

Ponekad teče i po stazi, koja je prilično strma.

Ispod ravanice počinje snijeg i tu još imamo zimu.

Kada dođemo na izravnavo na vrhu uspona ugledamo ispod sebe ugodnu dolinu oklopljenu s one strane više manjih vrhova.

Tako ovi vršići okružuju pradavnu planinu Stare Stale—od lijeva prema desno nad planinom.

Tu između njih vodi staza dalje prema planini Korošici.

Nije bilo tragova, ni oznaka, pa nisam znao kamo skrenuti po snijegu i tu sam završio turu. Ljeti ponoviti.

Iz sredine sence nekako dohajaju, zato se spustim dol po snijegu u dolinici i dođem do prekrasnog dvostrukog slapa.

To je gornji slap, koji kako se čini izpod snijega priteče po stijenama.

Donji pak tako ljubko priteče u tolmun dolje.

Oko tolmuna pa toliko snijega. Bliže se nisam usudio da se ne bih našao u vodi. To bi bilo malo neprijatno.

Taj slap čini najviši potok u našim Alpama.

S ravnice nad planinom vidi se i Velika planina.

Već s ravnice nad planinom vidjele su se na desnoj neke luže i to je vjerojatno presihajuće jezero pod snijegom u koje otječe voda s tih slapova. Bliže se nisam usudio da se ne bih našao u vodi.

(+1)

otiv27. 04. 2014 06:45:19

Dobro jutro!
Brane, ispravno si zapisao Stare Stale. Oboje s velikim slovom. Na planini naravno ljeti također susretnemo stoku, kao svuda u smjeru Korošice i Podvežaka. Stoku dovedu cestom Podvolovljek - Podvežak. Malo iznad planine je Vodotočno jezero koje je i jedno od lijepih kutaka KSA.
Lijep pozdrav!

velkavrh1. 05. 2014 14:14:56

Danas dopodne sam prešao skoro cijelu Krišku planinu pod Krvavcem. To je zapravo najposjećenija planina krvavskog područja. Nudi nam sve godišnje dobe gotovo sve. Zimi alpsko skijanje, trčanje na skijama i vožnju motornim sankama. Ljeti je prekrasna pašna planina s prekrasnim pašnim površinama koje su ograđene da stoka ne zaluta previše na sam krvavski pašni dio i u šumu, pa na Kržišče koje je nekako pašni dio planine Jezerce. Vrlo je turistički razvijena jer ima pored bivšeg takozvanog apartmanskog hotela čije apartmane su poduzeća uglavnom prodala privatnicima. U njemu još uvijek i lokal i pored postaja žičare s Krvavca. Na suprotnoj strani vidimo skup četiri opsežne zgrade. Prva odozdo je Turistička kmetija Viženčar - gospodari su s Ambroža, zatim slijede apartmani čijih vlasnika ne poznam, slijede ugodni apartmani Škrjanc - vlasnici su sa Stiške vasi i kao na vrhu prekrasna planšarija Pr. Florjan - također na vrhu Ambroža kod crkvice imaju veliki gostionice bi se moglo reći. Kod oba se dobro jede domaću hranu - vrlo preporučujem i može se i prespavati. Otvoreni su cijelu suhu sezonu, zimi u vrijeme skijaške sezone i između vikendima sigurno. Svuda vas prijateljski posluže. Pred ovim objektima usred paše bivši objekt paške zajednice koji je većinom prodan privatnicima. U smjeru prema Krvavcu brojni prekrasni privatni odmarališni objekti. Na samu planinu se dolazi makadamskom cestom i planinskom stazom koja ide iznad makadamske ceste od planine Jezerce. Do planine dakle možemo doći cestom - treba platiti cestarinu - mislim pet eura. Ne smijemo skrenuti kod čistilne stanice desno jer parking ispod apartmana namenjen je vlasnicima njih. Vozimo se lijepom makadamskom cestom ravno pa kod putokaza za gostionice skrenemo desno i zatim prema gostionici ili apartmanima gdje idemo. Na sam Krvavec k hotelu i kapelici vodi ugodna stazica iznad objekata i dovede nas točno tamo. Pašno područje planine širi se na desnoj istočnoj strani objekata i prilično je prostrano. Ograđeno je tako da stoka ne zaluta na pašno područje Kržišča koje nekako koristi planina Jezerce i naravno ne zaluta u šumu gdje ide put na planinu Koren dalje na planinu Košutno. Na kraju planine već iza mreže je točka zime - tu zimi voze motornim sankama prema Kržišću. Do ovdje dovodi i put s Kamniškog vrha i iz Kamniške Bistrice.

Put nad makadamskom cestom prema Kriškoj planini.

Samo s planine Jezerce ima malo klanca, inače ide po ravnom.

Lijevo je stanica žičnice s Krvavca i apartmanska zgrada s bifeom.

Na desnoj strani su četiri sklopa objekata.

Prvi je turistička kmetija kod Viženčara.

Pred ulazom nas pozdravlja ova skulptura.

Desno od njih je zgrada pašne zajednice, koja je također u privatnom vlasništvu.

Još dalje desno već je vučnica na skijašnicu Kržišče.

Kržišče nudi ugodno skijanje zimi ako ima dovolj snijega. Nikad nije prenapućeno.

Desno već na rubu paštine na ovoj strani samo jedan objekt.

Lijevo u brdo počinju vikendice. Ova je nekako u sredini.

Nad ovim vikendom vidi se dom na Krvavcu, koji je u privatnom najmu mislim.

Pored doma je poznata Plečnikova kapelica, koja je izgrađena prije 2. svjetskog rata.

Od apartmana idemo cestom na glavnu cestu za Gospinc i uskoro se na njoj odvaja desno cesta prema više vikendica. Ova je prva.

Prvo susretnemo kontejner Prve pomoći - sjećanje na zimsku sezonu.

Odmah iza apartmana počinju lijepi vikendi.

Nekako u ovom području su veliki panoji s pticama ovog područja i ljekovitim biljkama.

Ondje se otprilike skreće s glavne makadamske na desnu makadamsku cestu prema objektima na planini.

Koju god od ovih dviju destinacija odabereš bit će u redu. Svuda ste dobrodošli.

velkavrh22. 05. 2014 04:04:59

Proljeće već dolazi kraju i opet ćemo raditi ture malo više. Prošli utorak smo s kolegom otišli na Vošcu. Malo smo se muvali u Mojstrani gdje skrenuti da dođemo u planinsko selo Srednji Vrh, ali bilo je vrlo jednostavno. Odmah nakon ulaza u Martuljek odcep na istoj strani za Srednji vrh - ima tablu i preko mostića vozimo se po prilično uskoj i strmoj asfaltnoj cesti na parking u selu. Parking je čak označen. Tu ostavimo vozilo i pješice krenemo smjerom Vošce desno po asfaltu mimo kapele i mimo lijepo očuvane kmetije, mimo napuštene stražarnice. Zatim se nastavlja makadam do ekološke kmetije Jurež. Imaju čak ovce. Od kmetije pa preko paša u šumu gdje nas prilično strm put vodi do njihove ugodne planine - Jureževe planine. Planina djeluje kao ogromna čistina sredine šume. Ograđena je, postavljene su čak stare kadice za napajanje stoke. Šteta što sam je premalo slikao.

Imam samo još ovu sliku s planine - tek kod kuće sam shvatio da je to planina.

(+1)

velkavrh31. 05. 2014 21:47:21

Zadnji dan maja na Strušku i prva planina na putu je Pusti vrh. To je prva planina u podnožju grebena Struške - na visini 1296m. Podolga je - po ljeti pase. Ima mlaku za napajanje stoke, koja je čak zaškarpirana. Na planini je i lovska opservatorija. Na planini je planšarski objekt s pomoćnim objektom. Gore vodi lijepa široka makadamska cesta od Doma Pristava.

Pastirski stan s pomoćnim objektom je na lijevoj strani ceste.

velkavrh31. 05. 2014 22:05:03

Druga planina danas je Svečica ili Belska planina - 1703m. navodno najviša ležeća slovenska još živa planina. To znači da se tu pase stoka. Četiri stotine metara više leži od donje susjede. Na nju vodi lijepa gorska cesta koja se za planinom Pusti vrh uskoro odcepi desno i nakon pola sata hoda od odcepa nas dovede na lijepu planinu koja ima čisti gorski karakter. Tu nema tako lijepih pašišta. Tu je prekrasna planšarija otvorenog tipa gdje ljeti ljubazno posluže. Planšarija izgleda nova - lepo građena - pored nje neki stari. Okolica nudi puno prostora za odmor - puno prirodnih stolica i stolova. Nasploh takvih uzornih planšarija po našim brežuljcima malo. Za stoku imaju korita za napajanje. Hvataju kišnicu. Vrlo mi se svidjelo. Ako dođemo do odcepa ceste planina je stvarno blizu.

Parkiralište ispred rampe za planinu Pusti vrh.

Ako je rampa otvorena možemo se dovezati do odvajanja na samu planinu.

Sigurno će ljeti postregnuti s kiselim mlijekom.

velkavrh5. 06. 2014 15:40:08

Jučer na turo na Košuticu i na toj puti idemo preko čudovite planine Korošice. Tu dolazimo donjom stazom po gorskoj cesti koja u gornjem dijelu postane kolovoz - primjeran put za traktor za opskrbu planšarije koja je na ovoj pašnoj planini. Gornja staza - takozvana graničarska ili lovska mnogo ugodnija za hodanje. Prvo ide okljukom kroz šumu. Između dva vidikovca. S njih prekrasan pogled na greben Begunjščice. Uskoro dolazimo do šume koja nam otvara prve pašnjake pod Zajmenovim Pečima. Tu čak izvorac s drvenim koritom za napajanje stoke. Do tu dolazi stoka s planine. Između malo prepadnog terena lijepo ograđenog da stoka ne padne. Stazica nas lijepo vodi preko grapice koju gore i dolje obrašća šuma i već nam se otvara svijet prema planini. Pašna planina prilično prostrana proteže se i gore prema sedlu gdje je i korito za napajanje. Planina ima veliku planšariju otvorenog tipa u pašnoj sezoni. Dobijemo domaću hranu i raznorazne okrijepičitve. Pored glavne zgrade hlev za stoku. Oko planšarije puno prostora za sjediti. Odavde vode dvije staze na kućnu goru Košuticu i na sedlo i od sedla ferata na glavni vrh grebena Košute - Veliki vrh.

Na početku lovačke staze ukroćen hudournik.

Vjetrova oluja stazu nije poštedjela. Sada je već očišćena.

Neposredno pred planinom - sve spremno za ograđivanje paši.

Na desnoj strani planine na kucelju domaći prijatna planšarija.

Čak su gorenjske nageljnje donijeli gore.

Udaljavam se od koče i idem prema gornjem dijelu pašnjaka u smjeru sedla.

I prestižni cilj za izabrane - ferata s austrijske strane na Veliki vrh - najviši vrh grebena Košute.

velkavrh12. 06. 2014 04:45:15

Jučer sam opet prošao preko planine Konnščice. Sad u kasnoj proljeći prekrasna je. Stoka već na paši. Iz dimnjaka planšarije dimi. Već na povratku mogu na pir i ćaskanje i izvještavati ih kako je prema Vodnikovom domu.

Ovaj put sam na kraju puta prema planini skrenuo preko potočića.

Iznad potočića vidi se dio središnje planine sa stajima.

Nato se popnem na planinu i idem mimo te ruševine - jedine na planini.

Planina je lijepo zelena - stoka se pasla.

Idem prema planini Jezerce i dalje na Studorski preval.

velkavrh12. 06. 2014 04:58:36

S Studorskog prelaza lijepo se vidi napuštena planina Zgornja Gruntovnica. Do nje vodi staza s planine Tosc koja je također napuštena. Mislio ići do nje ali tek nakon planine Tosc shvatio da se drugačije ne može nego spustiti po obronku preko pašnjaka i naći stazicu dolje koja je s Studorskog prelaza dobro vidljiva. Drugi put.

To je napuštena planina Spodnji Tosc - 1652 m.

Tako lijepo je speljana. To je put prvopristupnika na Triglav.

Vidni su samo još temelji objekata. Ako sam dobro prebrojao, bilo ih je tri ili četiri.

velkavrh12. 06. 2014 05:09:26

Kad idemo stazom na Vodnikov dom staza gotovo po ravnici ide zapravo gore nad pašnjakom napuštene planine Tosc. Dolje ispod staze još uvijek vidljive ruševine objekata. Tu se pase samo ovce koje vidim svake godine. Ove godine ih nisam vidio. Ljeti ih uvijek sretnem.

Nekako u sredini je gore odcep neoznačene staze na Tosc.

Stazica ide stvarno po ravnini - ugodno.

Duboko dolje, nekako na početku planine ugledamo ruševine nekoliko pastirskih objekata.

Vidne ruševine. Ovo je bila nekad najviša ležeća bohinjska planina.

Drvo je istrunulo, ostali su samo donji kameni dijelovi koji su se i oni do zemlje srušili. Praktički su ostali samo skalniji temelji.

(+1)

velkavrh12. 06. 2014 05:29:07

Onda na Malo polje koje ne tretiraju kao planinu nego kao visokogorsko močvirje. Kroz njega teče sad prilično vodnat bistar potočić koji ima glavni izvor malo pod Vodnikovim domom desno napaja ga i izvor kod Vodnikova doma koji trenutno snažno teče obronkom i pridružuje se glavnom potočiću. Potočić se pomiče sem tamo po dolinici da na kraju ne propadne i izađe u Vojama kao rijeka Mostnica koja na kraju Voya stvara znamenita korita. Preko prelaza na kraju Malog polja nestajuće jezero koje ljeti presuši. Trenutno puno vode napaja se iz izvorčeta pored. Ljeti taj izvor presahne. Dalje na skoro napuštenu planinu Pod Mišelj vrhom. Do tamo od jezera nije daleko. Tu osjetiš tok povijesti. Planina više nije pašna. Ne znam kad su zadnji put pasli. Da tu zaluta stoka s Velo polja malo vjerojatno. Mala planina nekako locirana pod gorom. Imala je prilično veliku staju s bivalnim dijelom žao samo ruševine i par tipičnih bohinjskih stanova. Nekako stan stajao na stupovima. Dolje otvoren prostor za stoku gore bila jednostavna zatvorena jednodnevnica za pastira i njegove potrepštine za život na planini. Osim jednog stana koji obnavljaju ostali propadaju-žao.