Popis foruma / Slovenija / Opći razgovori / Slovenski put sv. Jakova / Stranica 2

Slovenski put sv. Jakova

Ispis

bagi21. 02. 2014 14:12:31

@jvali .... hvala za čestitke nasmeh

. I ja sam uglavnom gornik, ali od prve prohođene staze te vrste tražim uvijek nove izazove. Stotine kilometara hodanja odjednom ti otvara sasvim drugačije doživljaje velik nasmeh

. Da ... što se tiče španjolskih putova prošao sam Camino Francés ... http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?ostalo=1&gorovjeid=10007&id=4576, isto tako Camino Primitivo ( http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?ostalo=1&gorovjeid=10007&id=5294 ) Baš se odlučujem po kojoj ću ići u proljeće nasmeh

Ako trebaš info o tim stazama, prijevozima, smještaju i opremi piši mi na mail.

(+4)

jvali25. 02. 2022 21:08:11

Zanimljivo. Malo pretražujem web jer me opet vuče koračanje po našoj zemlji. Otipkam JP i nađem Emilov dopis i čak svoj komentar. Tad sam samo razmišljala o toj šetnji...Toliko vremena je prošlo! Toliko godina zapravo.
U to vrijeme i ja sam drobila korake, i po Španiji s mužem i solo kod kuće. 2020. globalna situacija nam je oduzela Camino del Norte i za sebe sam našla alternativu; iz Lj pješice na zapad, do Svetih Višarija. Za rumenim školjkama. Sama. Luda, izuzetno iskustvo koje me ispunilo hrabrošću i optimizmom. Sve je moguće. Naše staze nisu lake, posebice gorenjska grana traži dobru spremnost.
Prošle godine sam ponovno na leđa natovarila svoju "kućicu", na nju zakačila Jakobovu djevojčicu koja hoda sa mnom za sreću, i otputovala iz prijestolnice u Trst. Četiri dobra dana, od ponedjeljka do petka-petak ujutro već sam stajala pred crkvom sv. Jakova.
Zanimljivo putovanje! Slijediti strijele, prepustiti se i ništa očekivati, dijeliti osmijehe i primati ih, upoznavati nove ljude koji dolaze na put kao blagoslov. Samo hodati, vjerovati u dobro jer put brine za sve. I za smještaj koji su kod nas rijetko razasuti. Krajina je lijepa, što bliže Krasu sve čarobnije, samotnije, med vinogradima i terenom prijateljskim tabanima.
Dijelim neke fotografije sa svoje staze, ako koga mami, samo staza pod noge i u lov za rumenim znakovima.

Nekad moje rodno Celje, ovaj put izhodište tj. prvi korak; vlakom u Ljubljanu.

Sa sobom nosim kišobrančić, suvenir iz Santiaga; predvečer hodanja u glavnom gradu kiši.

Uz Ljubljanicu, kroz Murgle, dio staze spojena je s tom slavno stazom.

Prema Barju, jedna ravnica i na stazi sam sama, samo čaplje i srne tamo na polju.

Ravno kao premica, pogled seže na Krim, Sv. Ano i Žalostnu goru. Ljepo je.

Vjerojatno most koji svaki hodočasnik fotografira; tu se staza spaja s Pentljom, kružnom stazom po Brezovici.

Odmaralište uz Ljubljanicu. Srećom tog dana nema komaraca, inače mogu biti jako nadležni, kažu.

Dok čekam na pike o kojima svi govore, moja šetnja preko Barja za povijest.

Srećom Cankar se Na klancu rodio, staza se uspinje. Vrhnika.

Lijepa oznaka za mogućnost prenoćevanja na Vrhniki; marširam dalje za Logatec, tamo imam rezerviranu spalnicu.

Upuštam se do Starog mlina, mlinsko kolo, jezero, koča, žig...sve je na tom mjestu.

Kroz šumu, gore dolje, spust do glavne ceste, nakon prijelaza zanimljiva dobrodošlica: pazi, medvjed.

Sv. Miklavž, crkva nasuprot velike romarske školjke. Tu imam srodstvo i radujem se susretu s njima.

Srodstvo po muževoj strani, SРЕЋAnje. S velikim čovjekom i najvećim hodočasnikom kojeg poznajem.

Strmo se vijuga staza, nastavljam prema preporuci kroz Grčarevec.

Planinska gora, gdje nazdravljam sama sebi i mahnem lijepom krajoliku nasuprot.

U međuvremenu imam kratku pauzu, upravo pravi trenutak kada mogu skočiti pod krov.

Medvjedu koji čuva Predjamski grad skočim za vrat.

Svježe jutro me nosi dalje u smjeru Podnanosa.

Kao španski Camino Primitivo, ulaz u selo Šmihel pod Nanosom.

Listoviti špalir, lijepo je hodati u sjenici i među zelenilom.

Pozdravim ga i mahnem mu, ovaj put slijedim strijele. Vidimo se drugi put.

Hja, za Trst treba, ali ne po autocesti, nego nogama okolo.

Pod Nanosom je staza jako ugodna... sretnem jedina dva hodočasnika na stazi, čavrljamo, kasnije zajedno skočimo u prvi bar.

Odmorište za hodočasnike. Svaki od nas trojice nastavlja po svom.

Dio puta prođem s župnikom iz Sežane i njegovim prijateljem. Zaniman trio smo. Staza donosi samo dobre ljude.

Dalje u prekrasne krajeve naše zemljice.

Opet staza podsjeća na korake po Španjolskoj.

S župnikom Aleksandrom idemo jedan za drugim, ali se ne sustižemo.

Užina kod crkvica na Štjaku, prijateljica Viktorija me dobro snabdi, naporan put je preda mnom.

Još jedno selo koje vjerojatno još dugo ne bih poznavala da ovdje nisam lomila korake.

Dobijem okrijepu u inače zatvorenom seoskom turizmu. Nastavljam za Dutovlje po namirnice i zatim uspon na Rebentabor.

Tamo gore treba ići. Tamo me čeka kućica na stijeni koja će biti samo moja.

Repentabor. Ovdje se po mom mišljenju može završiti hodočašće. Prelijep je završetak.

Kućica na stijeni gdje imam krov nad glavom. Romantično, mistično.

Ovaj put najskromnije prenoćište, pravo romarsko, ali iznimno zahvalna za njega. Toplo je, mekše nego na golom tlu. Sve se preživi.

Ustanem pred suncem i čekam ga neko vrijeme, dočekam ga.

Na talijanskoj strani sam vrlo brzo, grad živi, vreva, počastim se kavom i pregledom lijepih trgovina.

Poznat spust, strm, na sreću kocke suhe... prvi pogled na more.

Aha, pa sam tu. U centru uključim navigaciju jer nema oznaka; tek dva kasnije primijetim, za bicikliste.

U deset stojim pred crkvom, nazovem kući...

100

U crkvi popričam s Božjim bratom koji je i moj fotograf. Zahvaljujem se Jakovu za svu podršku i pratnju.

101

Opet se počastim osvježavajućim pićem i nazdravljam svom uspjehu.

102

Preoblačim se u turistkinju i šetam uz koparsku rivijeru do večeri. Vozom iz Kopra natrag u Celje...

103

Kartica je žigosana. Druga solo tura je završena.

104

(+10)

Majdag26. 02. 2022 09:33:36

jvali, krasno je to lutanje. Oči same traže žute školjke, vidiš ih već izdaleka. I ja sam prošla Jakovljev put, od Ljubljane do sv. Višarija, po etapama. Samo objave su pod trenutne uvjete, Višarska smjer. Lijepo je da, bravo. nasmeh

(+1)

jvali26. 02. 2022 11:59:24

@Majdag, stvarno je lijepo, da. Naša zemlja je biser, iako svakih toliko treba pobjeći van i daleko, šire se obzori. Školjke i strijele naše hodočasničko oko brzo nađe, odmah upadnu u oči! Podijelit ću još utiske gorenjske grane. Pogledat ću i tvoje.
@turbo, da, Krk vuče, u planu je. Prošle godine su me strijele tamo pronašle, pozvale, već razmišljam kad.

(+1)

felix26. 02. 2022 19:45:45

Šteta što nema negdje objedinjenog opisa svih grana Jakovljevog puta kod nas. Jedna grana je i na štajerskom kraju, dolazi iz Austrije (Cmurek), mislim da se onda negdje oko Dravograda vrati u Austriju.

felix26. 02. 2022 19:51:12

Evo i poveznice:

JRP-RV-SLO.pdf (kozjanski-park.si)

felix27. 02. 2022 11:12:36

Hvala, Turbo. Međutim, kako se čini, niti na tvojoj poveznici ni sve ažurirano. Dio koji sam ja naveo nije u toj poveznici. Taj dio djelomično ide po Šentiljskoj puti, gdje sam i ja sudjelovao. Čini se da oni koji otvaraju razne odjelke puta nekako nisu povezani, nego kao i svuda drugdje rade više svaki po svom.
Lijep pozdrav!

(+1)

bagi28. 02. 2022 08:50:50

Čestitke @jvali nasmeh

. Središnja Jakovljeva pot je bila moje prvo iskustvo *beskrajnih* kilometara i na nju imam samo lijepe uspomene. Kad se jednom zaraziš takvim stazama, te se toga lako ne riješiš. Obične simptome ... godišnje svrbež đonova velik nasmeh

(+5)

zokipoki28. 02. 2022 10:20:27

Čestitke za lijepu put i s moje strane! Hvala što si podijelila s nama! nasmeh

Sretno!

(+1)

ih1. 03. 2022 10:16:21

felix
Jakovljeva pot koja vodi preko Dravograda je
Jakobsweg Ptuj – Maribor – Innsbruck

jvali17. 01. 2023 23:02:56

bagi, zokipoki: hvala obojici za komentar. Svakih petnaest minuta, ne, još manje, priključujem se na ovu stranicu u vezi s Jakovljevom putom. Sad se intenzivno pripremam za predavanja po knjižnicama i poromila sam sem. Prijatno je pročitati nešto novo. Da, srbe đonovi. Bagi, prošle godine sam prehodila i dolenjski kraj, Slovenska vas-Ljubljana i još preddvorsku granu JP. Hoditi po domaćem tlu je poseban užitak. Imamo tako lijepu zemlju! Objavit ću i ovdje svoje fotke i opis, možda koga podsjeti da spakira ruksak i krene stazama. Intenzivno se pripremam za Camino Portugal, tik sam prije kupnje karata. I opet nalazim Emilov zapis. Mi smo si suđeni, ha ha, manje nam je s mužem Norte. Dva puta nam je pobjegao. Ali doći će i njegovo vrijeme. Znam.
Sretno svima koji idete za žutim strijelicama, doma ili izvan granica.

(+2)

bagi18. 01. 2023 13:45:25

He, he Valerija, još mnogo zapisa ćeš naći nasmeh

. Nekoliko putova mi se nakupilo kroz godine. Ako te neki moj Camino posebno zanima, samo se javi. Gdje god da budeš, uživaj maksimalno velik nasmeh

(+3)

jvali18. 01. 2023 20:45:20

Od praznika do praznika, 27.4.22 - 1.5.22: Prihvaćam ponudu i svojoj planinskoj prijateljici vodim po dolenjskom kraku Jakovljeve puta. Idemo Dol(enjsku) hoditi, kažemo. Ovaj put imam drugu ulogu, ne idem sama i odgovornost je veća. Ni improvisirati se ne usuđujem, pa već prije polaska dogovaramo sve noćenja i smještaje. Put oduševljava. Izuzetna arhitektura, vinogradska padine, šumske staze, novi krajevi i sela, slikovita mjesta, da, izuzetno je koračati po domaćem tlu. Ako ne najbolje iskustvo. Dolenjska nije ravnica, puno je svakodnevnog uspona, jedan km visinskih metara svaki dan. Razdalje su i duge, svaki dan više od 30, može i 40 km. Nije lako, ali se da. Uspejemo. Uz pjevanje, smijeh, razgovor, lijepu prirodu, odličnu družinu, dobre ljude na putu stižemo prijestolnicu kako je planirano. Praznik rada je praznik hodanja. Završena je treća grana Jakovljeve puta. S najvećim zadovoljstvom dijelim komadiće ove prekrasne staze i preporučujem svima kojima mami istraživanje domovine. Put je izuzetno dobro označen, nema straha da se cilj izgubi. Buen Camino po Sloveniji.

Pripremim namirnice za romarski trio: pjesmica Pleši, medo, da ga otjeramo; i tekući jager za protutežu kosmatincu.

Uigrani trio u brdima, planinama, Livingu, sada ih vodim po dolenjskoj grani JP.

Jedna od zidnica, u blizini prve Jakobove crkve, gdje imam randi s župnikom, priprema iznenađenje za moje soromarke-blago.

Nekoliko sati šetnje kroz šumu, bez signala i bez žive duše.

Divimo se urednim seoskim kućama, dvorištima, originalnosti domaćina.

Sunčani izlazak. Drugi dan, Slinovce - Novo Mesto je naša navigacija.

Prema Mariji Magdaleni, prekrasnoj razglednoj točki. Tu nam domaćin skuha kavu, mi ga počastimo salamom.

Nastavljamo kroz cvjetne livade prema Novom Lurdu.

Lijepo speljana staza i izuzetno dobro označena.

Prekrasne hiške. Oči se stvarno spočinu na ovom kraju zemlje.

Jakobina i baf te žuta puščica, moji vjerni pratitelji.

Ravnice i brežuljci. Dolenjska ima više gore nego dole.

Brusnice. Malo produžimo šetnju, isplati se.

Zanimljiv kip Isusa, identičan stoji u Međugorju.

Hrušica. I puta još nije kraj. Duga je ova etapa.

3. dan, Novo mesto - Frata - Šmaver - Vrhtrebnje - Trebnje.

Ravnina nas zavede, svaljkamo se, čekaju nas brežuljci.

Kroz šumu, dom kosmatinca. Sada pjevamo na sav glas.

Donji, Srednji i Gornji Globodol, čitamo Glavobol, hi hi

Cijela pot puna je tih glinenih školjki. Donijeli su ih sa Štajerske ovamo.

Na vrhu, pogledi su izvrsni, strmina je konkretna.

Strm spust dol, preko autoceste u Trebnje.

Trebnje. Prisnemo u Hotelu Opara. Preporučujem, vlasnik razumije potrebe hodočasnika.

Već se vide i prepoznaju brežuljci Zasavja.

Da, taj nudi čašicu, mene bi pa pravega, ali ga nema.

Staza uz autocestu je naporna, nepotrebna, na sreću završava i dočekuje nas seoska panorama.

Ovdje prespavamo. Pogled iz naše spavaće sobe. Oaza mira. Odlična večera i smještaj.

Na Dan rada uz pleh glazbu napustimo samostan.

Polica. Gdje nas župnik spasi kavom i cvičkom i čavrljanjem.

100

101

102

103

Izuzetna staza koja se nastavlja u strminu koja ne popušta, ali vrijedi svakog napora.

104

105

106

107

108

109

Prijateljska obitelj nudi nam krov nad glavom. Žute ribice i školjka u akvariju. Ozbiljno?

110

111

Cilj, crkva sv. Jakova, Ljubljana. Trio zasluženo vrišti!!!

112

(+5)

jvali18. 01. 2023 21:06:08

bagi/Emil, da, gdje god kliknem, nađem vaš opis puta. Doma ili u Španjolskoj, Portugalu. Mnogo ste posla već obavili. Bravo. Čak nalazim i neke svoje komentare među oglasima, još iz vremena kad sam samo razmišljala o dugim hodanjima. Vesela sam što sam od misli prešla na djela. Pitati ću se i javiti kad budem u nedoumici. Porto-Santiago vuče jako, jer duljina odgovara muževljevim dopustnim danima. I vi uživajte gdje vas korak zanese.

(+1)

Majdag19. 01. 2023 09:46:09

Bravo cure, super komentari i opisi i slike, jvali.. Još puno sreće i lijepih sunčanih dana na šetnjama koje slijede. nasmeh

(+3)

jcerni24. 01. 2023 00:02:31

Slovenska Jakovljeva pot u slici i riječi prije deset godina.

(+1)

jvali28. 01. 2023 16:38:06

majdag: Pohvala paše, u njoj se krije zahvala, srčana zahvala dodajem ja i namenjena je vama. Da bude godina obojena pohodnički, želim sebi i vama i svima na ovoj strani.

(+1)

jvali28. 01. 2023 23:33:30

Srpanj 2022: Malo mi se okrenu naglavačke moji planski odmor, ali ne dopuštam da zbog toga završim i ja na glavi. U stvari moja glava brzo melje i izmleti alternativu: žute strelice se mogu pratiti i na domaćem tlu. Mamac ponudim prijateljici koja odmah ugrize. Mudro odredimo dan odlaska, proučim logistiku, okrenem neke kontakte i sve se složi na pravo mjesto. Idemo u naručje Storžiča gdje teče zakrpan dio gorenjske grane Jakovljeve staze.
Hraše kod Smlednika - Preddvor sa Sv. Jakovom je prvi dio našeg rajže. Prisnemo kod camino prijateljice Francesca u Beli. Drugi dan napišem priču Camino bejbe. Preddvor- Križe gdje tražimo Evu i zajedno odčeknemo dio staze s njom i psićom Lunom koja je navikla na hodanje. Zatim s Mojcom odmarširamo sve do Brezja gdje se duo opet ujedinjuje u kvartet i nazdravi.
Lijep je ovaj svijet, izuzetno lijepa staza, stupite po njoj ako vam je ruksak drag prijatelj i oči naviknute na žute oznake.

Opet joj mahnemo za žutim strijelicama i oznakama Jakovljeve staze.

Hraše. Odavde pa sve do Brezja idemo pješice.

Okružena je poljima i livadama, od nje se odmah ulazi u mirnu, sjenovitu šumu.

Zanimljivi oglasi uz put. Domaće se računa!

Nad autocestom preko zanimljivog, arhitektonski dovršenog i lijepog nadvožnjaka.

Lijепe kućice uz put, kao u bajci, mačka Copatarica mogla bi živjeti u njoj.

Dvije crkvica, sv. Katarine i sv. Radegunde.

Uzdžuz zelene Kokre i uz aleju lijepih stabala.

Prvi pogled na međucilj, Sv. Jakob tamo na brežuljku.

Obavezni predah kod dvorca Preddvor. Grofa i grofice nema, ali kako oživjeti dvorac se lijepo vidi.

Prilično strmom put pelje na Sv. Jakoba, cijeli sat hodanja, ali jako lijepa, i razgledan je njegov vrh.

Kod donje kapele od jezera gore. Malo se razvedrava, da se kapljice smire.

U zagrljaju Storžiča, jezero Črnava, izuzetno fotogenično.

Hotel koji spava, šteta ga je. Ali ima lijep odraz u jezeru.

Franceska nas razmazi do amena. Hvaljni do neba!

Tri super ženske i Storžič za dekoraciju.

Bašelj. Jednom će trebati na Bašeljski vrh.

U daljini se razkazuje i oduševljava nas Triglav.

Na Hudo, malo prije malo gubimo oznake i stvarno nam je hudo, potrošimo pol sata.

Cilj. Ovaj put dolazim iz treće smjeru. Uvijek drugačije.

Moja Jakobina. Pratiteljica na Jakobovim stazama.

(+2)

bagi19. 08. 2024 14:48:19

Središnja Jakovljeva pot - Dolenjska smjer

Nakon trinaest godina došlo je vrijeme za ponavljanje, ovaj put u znatno toplijim mjesecima nego prvi put. Većinu puta sam itak zaboravio, pa je bilo opet mnogo novog zavijanje z očmi

. Zbog stalnih popodnevnih pljuskova jedva smo našli četiri suha dana zaredom, pa smo za početak napravili Dolenjsku granu od Bregane do Ljubljane. Primorska grana još čeka hladnije dane. Evo kako nam je išlo …

Dan 1 - Bregana / Kostanjevica na Krki

U stvari smo krenuli malo prije Bregane, kod pekare i kafića Suban tik uz autocestu. Jutarnji poslastici su bili dobra putnica za kilometre pred nama i odmah je bilo lakše nasmeh

. Početni žig smo uzeli tek nakon nekoliko kilometara kod Slovenske vasi. Nalazi se na drvetu i lako ga se propušta. Nastavak je išao neko vrijeme tik uz granicu, zatim se pomaknuo prema Krki. Usred su dvije okrepne točke, jedna kod Klunivih toplica – bar Biondy i druga u Bušećoj vasi – bar Jeruzalem, srećom obje otvorene velik nasmeh

. Ali nije bilo svuda tako. Smještaje je trebalo pažljivo planirati jer je njihova ponuda prilično ograničena. Pa smo prvi dan završili u Kostanjevici na Krki, prenoćili u gostionu Žolnir. Tu se dobiva dobra kuhinja i prosječan smještaj, komarnike će morati ranije ili kasnije namontirati na prozore.

Najprije kavica i rogljičići, zatim čisto ozbiljno krenut ćemo :)

Ujutro je sunce još ugodno, kasnije brzo zagrije zrak

Tako će biti većina puta. Hodit ćemo kroz sela koja bismo automobilom nikad ne posjetili

Malo nas čudno gledaju, ali ih paša uskoro mami :)

Prva od brojnih starinskih prega koje ćemo vidjeti na putu

Postaje vruće i višna odjeća brzo ide u ruksak

Ljetna atmosfera. Sunce, vrućina, cvrčci i mi dvoje na usamljenoj stazi

Točno mimo čebeljnaka moramo. Odmah se oglasi sjećanje na neugodno iskustvo iz Španjolske

Slijedimo žute oznake svih vrsta. Mnoge su novo povučene

I putovi su svih vrsta, od asfalta do makadama, poljskih staza i šumskih stazica

Firbec je zla stvar. Već smo u jednom od brojnih plastenika ovdje okolo

Ovdje će biti naša druga pauza. Bar je otvoren, najbliža trgovina nažalost samo dopodne

Po imenu sudeći nekad su tu bili brodari, ali ih već dugo povezuje most

Skreće na desnu varijantu Jakobovog puta

Hodimo mimo polja koja su tik pred žetvom

Ovdje koristimo GPS jer je put zarastao i teško praćiv

Stari dio Kostanjevice na Krki. Na fasadama se dobro vidi razina poplava

Gostište Žolnir, gdje ćemo prespavati prvu noć. Za noćni život će pobrinuti komarci.

GPS trag prvog dana. Nakupljalo se 33 km i 600 visinskih metara.

(+2)

bagi20. 08. 2024 13:54:17

Dan 2 - Kostanjevica na Krki / Vavta vas

S hodom smo krenuli odmah nakon ranog doručka i lovili svježinu jutra. Ali nije dugo trajalo. Sunce je brzo zagrijalo zrak i na usponu na Gorjance bilo nam je već pošteno vruće. Na to smo navikli, pa nam nije bilo ništa. Pol kile zaštitne kreme i široka pokrivala sve rješava velik nasmeh

. Prije svega smo se divili svijetu oko sebe, kakav se vidi samo pješice. Predivno iskustvo. Slijedio je spust do opatije Pleterje i nastavak prema Novom mestu. Tamo smo napravili jedinu i zato malo dužu pauzu, zatim krenuli prema Vavta vasi. Prisnuli smo u gostionu RaMar, koji samo toplo preporučujem. Sobe su stvarno na nivou i po super cijeni, gostitelj izuzetno uslužan. U blizini su i pizzerija i pekarnica, pa je za hranu poskrbljeno nasmeh