| katty16. 08. 2012 09:36:31 |
Želja po "stupiti" na izuzetno lijep travnati razglednik nasuprot Triglavu-Tosc, tinjala je u meni već godinu dana. S prijateljicom Mojcom smo se ovaj put odlučile konačno krenuti gore .
Dakle, po prilično kasnom satu parkiramo na raskrižju za pl. Uskovnica i pl. Zajamniki. Nekoliko automobila svjedoči da će, kao što se za praznični dan dolikuje, biti živahno . Do pl. Uskovnica idemo same...uživamo u miru i tišini. Na planinama kraj crkvića promatramo Donje Bohinjske gore, koje su odavde baš čarobne....i lijepe . Ali tu smo promašile put iz Uskovnice prema Vodnikovoj koći . Šteta. Otišle smo desno gore- dakle strmiji kolovoz. Tu je još nekoliko lijepih vikendica u privatnom vlasništvu, pune posjeta. Pratimo djelomično strmi kolovoz sat vremena, zatim dolazimo do planine Konjščica. Odavde se nama otvara prekrasan pogled na vrh Viševnika. Već golim okom vidimo da je vrh prilično posjećen . Pratimo put prema Jezercima. Odmah primjećujemo da će put biti jako oblagan, jer gledajući nazad vidimo pravu kolonu ljudi iza nas. Ima i onih koji ne mogu reći nešto poput "dobro jutro, lijep dan, zdravo, živjo". I ideš dalje, misleći svoje. Vrućina već prilično jaka, što je za kasni sat normalno. Na Jezercima prva stanica. Posjetitelja toliko kao da dijele nešto besplatno. Bilo je dosta mladih, što je vrlo pozitivno. Dosta ide samo do Vodnikove koće, neki pa sve do Triglava. Prema Studorskom prelazu prave povorke, što se najlakšem putu na Triglav i dolikuje. Na vrhu me još mami Ablanca, ali se ne odlučujem. Još me čeka. U stvari sam čekala nekoga da se popne na nju da ga slijedim, ali korenjaka nije bilo. Tako smo slijedile gotovo ravan put prema Vodnikovo koči sve do raskrižja, zatim na Tosc. Da, tu strmina dugo ne popušta, pa zapravo sve do vrha Malog Tosca. Tu nas čekaju prekrasni pogledi. Nastavljamo do današnjeg cilja. Pogled na dio pređenog puta, na strmine Vernara i Velikog Draškog vrha, na Očaka i negdje lijevo na Kanjavec s Mišlj vrhom očaravajući. I moćan. Neprestano vrištanje s Očaka i njegovih nižih susjeda svjedoči da su vrhovi danes stvarno obloženi . Uzimam pečat, pravim neke fotke, zatim niže gdje nije sve "puno", na zasluženi i ugodan odmor. Između vrhova vidimo i dva skeleta ovčica. Slijedi silazak istim putem. Koljena prilično pate. Odlučujemo se silaziti u dolinu prema Uskovnici. Put je lijep, nekoliko puta malo izložen i prije svega nenatrpan. Čujemo svisce, nažalost nismo ih mogle promatrati. Vidjele smo mnogo njihovih domova. Posljednji dio puta strmim kolovozom, na kraju šumskom stazom pored vikendica. Planina Uskovnica ima dosta "nedjeljnih" posjetitelja. Nakon 3h silaska smo na izlaznom mjestu.
Opet mogu reći da imam iza sebe prekrasan 2tisućak koji me očarao svojim ljepotama. Bilo je lijepo.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47
| (+5) |  | |
|
|