| rozka11. 10. 2021 21:53:55 |
Pa smo šli, ne znajući, prema zimi i dobro da sam bila opterećena time teškim karakterom  , hmm, inače bi se s kavkama ganjala tamo negdje više 
Izvorni cilj smo brzo zamijenili za drugi, jer smo već na prvoj zasneženoj prečki kopali korake u tvrd, smrznut snijeg i nastavak bi bio nepromišljen… pa idemo na početak gdje se obično sve i završava 
Uvezli smo se u Vrsnik, dalje Pod Zjabci, domaći i posjetitelji uskoro ćemo dobiti dio nove ceste i unatoč subotnjem radu, imali smo sreće i bez čekanja nastavili do zapornice br. 1 gdje ostavljamo konjića da odmara i pase u razgledima.
Već preko klizavog mostića i srednjom, neoznačenom ali vrlo dobro uhojenom stazicom brzo dolazimo do Planine za Skalo. Kakav mir, spokojstvo, sjest bih, da nije hladno i tu i tamo iz šume donese poznati zvuk, ne ne nije medvjed . Preko originalnog prolaza i počinje bajka, svaki metar više otvaraju se ljepši širi razgledi. Ovdje malo gledamo lijevo jer sam jednom čula za gornju prečku , možda na povratku ako idemo ovdje dolje i budući da se nama uvijek nešto zapetlja ili neočekivano okrene, i ovaj put nije bilo drugačije. Na blagoj izrovnjavici gdje stazica ide preko stijena ugledamo kamenca koji pokazuje moguću gornju stazu. Malo prošetam dalje, na stijeni kamencic 2, hmm, sigurno kad god probati jer nam se čini jedini logičan prolaz pod stjenom i iznad planine ali nismo znali da ćemo ga testirati isti dan
Nastavljamo u bajkovitu Travničku dolinu, prvi put stupamo na snijeg koji se ne štedi s visinom. Ugledamo Travnik, o bože, sav pobijeljen, sve više snijega ali ipak nastavljamo do sedla između Vršca i Travnika. Ovdje je spomenuta prečka gdje smo opipali tvrdoću snijega i zatim preko mješavine stijena/trave posute labavim snijegom koji je na mjestima smrznut. S sedla vidjela se naša ulazna prečka na Vršac koju preskačemo jer nismo odgovorno opremljeni. E pa brzo se odlučujemo i ravno s sedla nastavljamo na Travnik. Prati nas prava zima, jak i hladan vjetar koji na vrhu pošteđuje naša zadovoljna lica . Vauu, kakvi razgledi, koliko snijega i ne samo prah, zar ne sadrugu 
Malo zastanemo, uskladišavamo razglede koji moraju izdržati barem do sljedećeg vikenda hehe zatim silazimo istim putem gdje niže zauzmemo balvan i konačno pada prva užina koju dijelim s jako gladnom kavkom. Sa svih strana nas promatraju domaći, mislim tj. sigurna sam da toliko kamzika nikad nisam vidjela odjednom, govorim o 50 ili više kad su se kretali preko obronka cijeli brežuljak oživio
I jer sam jednom čula i za vrh Rušje dan je bio idealan za uspon na tog dlakavca koji je s Travničke doline "obrijan" i nije težak dok sa ostalih strana dlakav i barem izgleda neprohodan.
Spust natrag na stazicu i da avantura gornje staze je "uključena". Naravno zvuči hvalisavo ali smo uspjeli odmah prvo jupiii...početak pod izbočinom stijene zatim strmu prečku gdje nam je malo falilo nekog lijepog kamenca za potvrdu i uskoro dobili odgovor u prvoj pisanoj grani . Nakon travnate prečke staza preko mini sedla skreće desno u šumu ali prije dva obavezna koraka do odličnog vidikovca. Dalje pratimo pisane grane i nema većih problema. Ali ta "naša" stazica niže pred kamenjem se odvaja lijevo desna ide više prema Dol pod Plazmima treba istražiti gdje je početak-kraj. Mi2 bp nastavljamo samo dolje u šumi se stazica malo izgubi padnuto drveće ali uskoro bukvalno padamo na bočnu policu iz koje je stvarno teško naći "ulaz".
"Rastezanje" cestom do auta i s dobrom večerom dan počinje gasiti i štedjeti na temperaturi 
Travnička dolina stvarno očara i naš dan bio je mir tišina samoća samo stalni radoznali posjetitelji nas provjeravali od lisica, srna, svizaca, kamzika i jelena stvarno imenitno
Ariši je zima iznenadila i tek su u fazi bojanja ali dolina je svako doba godine prekrasna i unatoč promjeni prvobitnog plana tura uspješna...i daaaa zima je tu
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
| (+8) |  | |
|
|