Ovaj put sam dosegao vrh, više u nastavku. Počinjem rano kod crkve preko visećeg mosta i odmah za njim lijevo po stazi, nakon 10-15 min hoda pojave se na desnoj mogućici, tu još ne skrećem, još malo dalje kad pređem potok, iza njega mogućici i vidna stazica. Tu idem desno dok ne dođem do stijene, vodopada koji jedva teče. Kad stignem tamo, lijevo gore se odvaja stazica, slijedim je do stijene gdje ugledam i čeličnice, penjem se po strmoj stazi i slijedim šumsku lovačku stazu sve do lovačke kuće na Staro Utro, usput mogućici, ponekad strmina konkretna, drugdje manje, treba mi nekoliko sati jer uzimam vrijeme. Kad dođem do kuće, ne odgađam puno s odmorom i nastavljam u smjeru Trentskog Pelca. Stazica na početku još uvijek dobro vidna, kasnije se gubi, ovaj put provjerim da sam stvarno na pravo stazu i čini se da sam nedavno malo direktno otišao do melišta, danas sam išao tamo gdje bi trebala ići, ali ipak prekopavanje po rušlju, bez toga ne može. Kad dođem do neke livadne klance, slijedim ga dosta vremena, više mi je pomogla neka požagana grana rušlja, mogućici nisu česti, zapravo rijetki. Više izađem prilično desno od Trentskog Pelca. Stazica koja ide pod oštrim Pelca postaje postupno sve zahtevnija od I. stupnja i prekopavanjem kroz rušlje dođem do klanca gdje postaje II stupnja, tu se popnem skoro do vrha, kasnije siđem i ispravim na pravi smjer. Uspon je izuzetno zahtjevan, nekoliko dobrih II stupnjeva, jako si zapamtim gdje sam išao da ne bude problema kasnije. Na turi nisam sreo nikoga. Vrijedilo je i s veseljem idem još jednom na Trentski Pelc jer sam danas osjetio posebnost koju je teško opisati, ali rijetko osjećam.