Popis foruma / Slovenija / Ostali planinski masivi - Italija / Tržaški Kras / Stranica 2

Tržaški Kras

Ispis

geofor1. 12. 2023 08:04:33

Uz tako čudesan opis, nekomu padne na pamet da je jedna riječ ili naziv mjesta "pogrešan". Pritom ste propustili da je @bagi sve ostale mjesta nazvao na slovenskom jeziku, a logično koristio jedno ime na talijanskom. Ko mislite da će još objavljivati ako ga napadnete kao lude pse?
I jeste li možda primijetili da uz svaku sliku ima komentar koji mnogo toga razloži i nam kaže zašto je slika tu. Ne 57 ili koliko slika bez komentara... .
Hvala bagi za odličan doprinos, super namig za upoznavanje zamejskih krajeva sam dobio.

(+14)

ločanka1. 12. 2023 09:01:22

Ja pak tak komentar shvaćam kao dobronamjeran. bagi je objasnio prema svom uvjerenju i to je to. Uostalom ne mislim da se premalo objavljuje na ovom forumu, nego uglavnom premalo komentira. Ako se komentira, to je znak da se čitalo i gledale slike. Komentari su vrlo dobrodošli nasmeh

(+7)

mosovnik1. 12. 2023 10:53:19

@bagi: "kapu dol" za sve tvoje opise vaših putova.
@geofor: zeeeelo dobro rečeno !!!
Zbog takvih "kauč promatrača/komentatora" vjerojatno mnogi sudionici ne objavljuju ništa na ovom forumu. jezen

(+5)

mukica1. 12. 2023 13:48:32

@bagi: čestitke obema za super ture,prezentacije i opise...mnogi tako upoznajemo lijepe krajeve,dobijemo ideje i istovremeno želju da ih i mi nekad možda prijeđemo.
Nekad sam rado opisivala svoje ture i predvsem uvjete na tim stazama. Sada mi se baš zbog "pametnjakovičev" više ne da, šteta vremena mežikanje

i energije
jezik

(+3)

ločanka1. 12. 2023 13:53:40

mukica, pa šteta! Smo rado čitali tvoje objave nasmeh

.
Pametnjakovići su pak itak posvuda kamo god pogledaš, zbog njih ja ne bi obupala nasmeh

(+3)

jprim1. 12. 2023 15:06:31

@geofor

popadali kao besni psi
Vidiš, ni ti nisi odabrao strpljivog konteksta. nasmeh

LP!

(+1)

tulipan1. 12. 2023 15:40:29

Kiša još uvijek pada, i u Trstu, Gorici i Čedadu velik

(+1)

bagi1. 12. 2023 16:47:48

Hvala svima za zanimljiva mišljenja, posebno onima koji su prepoznali osnovnu namjeru mog objavljivanja nasmeh

. Ova tema je izgrizana do kostiju i već je vrijeme za neku novu objavu. Pravilno slovensko, ili i ne velik

(+11)

bagi5. 12. 2023 14:17:45

Večernje snježene padaline promijenile su naše planove za sljedeći dan i brzo se opet pokazao Kras kao zamjenski cilj. Čim bliže moru da ne klizi, dakle ponovno preko granice u Italiju. Ovaj put smo se pomaknuli bliže Trstu i cilj je bio prijeći područje između Križa i Opčina po još nepoznatim stazama. Kao glavni cilj postavili smo dvorac Miramare i Brišku jamu, sve ostalo će donijeti put. I donio je, kao uvijek nasmeh

.

Krenuli smo na slovenskoj strani, u Vogljah. To je manje selo i parking prostora nema baš na pretek. Ništa zato, jer posjetitelja vjerojatno nema baš puno. Google vas ovdje ne elegantno dovede preko Italije i ne Sežane, pa oprez svima neupućenima u prometne veze u ovim krajevima.

Kod susjeda smo bili već nakon dobar 100 metara. Ubrzo smo uhvatili označenu stazu br. 3, koju smo prilično dugo pratili prošli put. Očito je namijenjena pograničnom pojasu. Slijedili su brojni odvajanja, na kojima bez prethodnog planiranja smjera ne bismo se snašli. Ovo ja zovem kućni zadatak, cilj pa je ne gubiti vrijeme nepotrebno i odrediti okvire koje možemo prijeći. Obično upali velik

.

Ovdje upozoravam na vrlo slabo vidljivi dio staze koji prije Briščika prelazi autocestu. Službeno su to plave oznake staze VertSPDT, u prirodi teško prati. GPS trag je tu više nego preporučen, glavni cilj je autocestni viadukt, ispod kojeg se dolazi na bolje utabanu stazu na drugoj strani.

Pogledali smo sve što nas je zanimalo. Svidio nam se dvorac Miramare i njegova okolica, nam je žao što nam je ponestalo vremena za obilazak Briške jame. Vrlo zanimljivo je i Marijino svetište na Vejni, koje je po mom mišljenju prekoračilo granice dobrog ukusa. Više informacija o tijeku staze kao uvijek na fotkama ...

Koordinate polazišta (selo Voglje): 45°43'46.0"N 13°48'29.3"E

Dolazimo u Voglje, malo selo tik uz državnu granicu.

Parkiramo na jedinom parkiralištu, velikom za tri, možda četiri automobila.

Nakon dobrih 100 m već smo kod granične postaje, sada više popilišta lokalne mladi.

Ovo je nekad bila granični prijelaz za potrebe lokalnog stanovništva.

Nalazimo se na visini približno 350 m i tu je sinoć lagano snijeglo.

Jedno od brojnih raskrižja. Krenuli smo trojkom, nastavljamo po putu 24.

Vrijeme je unatoč drugačijoj prognozi oblačno i vjetrovito, hladnoća pritiska.

Obilne padavine uzrokovale su obilne bare i na mnogim mjestima imamo problema.

Što se označavanja tiče, samo pohvale. Markacije su gotovo svuda osvježene.

Ali na mnogim mjestima idemo sami. U tim slučajevima naša zvijezda vodič je GPS :)

Koliko puta smo već naišli na tematsku stazu *Poti podeželskega Krasa*.

Naša motocikla ne mogu te brzine, pa idemo punim gasom naprijed :)

Usporavaju nas samo cestovne prepreke, naročito mokrijih vrsta :)

Imamo i malo asfalta, ali ga na cijeloj stazi ima jako malo

Središnji spomenik žrtvama politike u Gabrovcu. Tu susrećemo još dvije pohodničke duše :)

Penjemo se na obalni greben i prelazimo 274 m visoki Pavlji vrh

S njega se pruža odličan pogled na dvorac Miramare i luku Grignano pored njega

Prema obali silazimo neoznačenom, ali dobro utabanom stazicom

Niže se otvara pogled na najveću jedrilicu na svijetu, vrijednu preko 500 milijuna € Sailing Yacht A

Mi dvojica nemamo toliko novca, pa idemo pješice :)

Silazna staza prema dvorcu Miramare na nekim mjestima je već pomalo stara

Posebni dvojezični znak ručno napisane sorte :)

Željeznička stanica. Može se i preko šina, ali bolje koristiti podhod

Uskoro smo na početku prilično velikog parka s brojnim vrstama stabala

Po njemu idemo skoro kilometar prije nego stignemo do obale

Prvo silazimo u luku. Tamo je jedini otvoreni restoran daleko naokolo

Slijedi kratak obilazak turističkog i ribarskog dijela, potom se vraćamo u park

Gospodarski objekti s pripadajućom vrtnarijom

Dvorac Miramare s morske strane. Habsburzi su ga podigli

Odmah za alejom ispred dvorca tabla nas usmjerava lijevo u brdo.

Po brojnim stubašcima se snažno penjemo kat više. Stuba nema ni konca ni kraja.

Nastavljamo prema Kontovelskoj mlaki, odatle prema istoimenom selu na rubu krša.

Kontovel ima staro središte sela gdje se kuće drže jedna uz drugu.

Nakon obilaska napuštamo selo i preko Proška se ponovno penjemo na greben do vidikovca Vedetta Italia.

Pogled seže daleko naokolo. Na rtu je dvorac Miramare, u pozadini Sailing Yacht A.

Iznenađenje staze, megalomansko Marijino svetište na Vejni. O ukusu graditelja bi se moglo raspravljati.

Službeno … Tempio Nazionale a Maria Madre e Regina.

Megalomansko i unutra i to je samo manji središnji dio.

Rahlo razočarane izgledom svetišta krećemo dalje.

Slijedi najmanje vidljivi dio staze u smjeru Brščika. Bez GPS-a bi prelazak preko autoceste bio prilično zahtjevan.

Prečimo je ispod viadukta i nađemo se na lokalnoj cesti.

Ulaz u svjetski poznatu Brišku jamu, po Guinessu najveću turističku pećinsku dvoranu na svijetu.

Talijansko ime je prikladnije … Grotta Gigante. Njezine dimenzije su namreč zaista gigantske.

Nakon odlične kave u obližnjoj gostionici Dom Bistro nastavljamo u smjeru Repne.

Iznenaduju nove oznake staze VertSPDT. Ima ih samo dobri kilometer, potom se samo povremeno nađe obledjela.

Rifugio Gatti (mačji azil) uz glavnu cestu.

Po brojnim jedva praćivim stazicama konačno dolazimo na konkretniju stazu :)

Santuario di Santa Maria Assunta, Marijino svetište na uzvišici Tabor pored sela Repen.

Pogled na slovensku stranu. U pozadini zasneženi Nanos.

Sunce se oprašta od dana, mi od Italije. Još malo i prelazimo granicu.

Posljednji sunčevi pozdravi u Vogljah. Temperatura u autu je samo 2°C.

GPS trag prehođenog puta. Nakupljalo se 31 km i 1000 visinskih metara.

(+8)

bagi6. 12. 2023 08:06:54

Hvala Bojan, za ideju i stihove. Prvi put ih čitam i teško je Kras ljepše predstaviti nasmeh

bagi22. 12. 2023 10:11:31

Ove godine smo bili toliko puta na Krasu kod susjeda da bi se već mogli naučiti talijanski. To imamo u planu, za sada smo ostali kod naručivanja kave i što ide uz nju nasmeh

. Ideje za istraživanje još uvijek ne nestaju, lijepih i nepoznatih mjesta također ne. Sve više se krećemo prema Trstu, zato je to područje gušće naseljeno. Ali i ovdje se mogu naći staze koje više liče na koze staze nego na išta drugo.

Ovaj put smo krenuli iz sela Orlek blizu graničnog prijelaza Fernetiči. Također smo ga priješli i popeli se mimo njega na najvišu točku ovog izleta, Veliki Medvejek. To je vidikovac s kojeg se vidi daleko na obje strane granice. Slijedio je spust mimo Opčina prema moru, ne nužno u optimalnom smjeru velik nasmeh

. Više od toga smo htjeli vidjeti što više i iskoristiti dan.

Vraćali smo se uz obalu u smjeru Trsta. Toliko propale industrije dugo nisam vidio. Objekti se ruše, bezbrojni željeznički kolosijeci zarastaju drvećem. S jedne strane zanimljivo, s druge jezivo. Kako god, kod tramvajske pruge smo se okrenuli gore i popeli se bezbrojnim stubicama preko krasnog ruba. Slijedio je povratak na polazište i vožnja kući. Još ćemo doći nasmeh

.

Koordinate polazišta (terenište iza sela Orlek): 45.6898500N, 13.8396786E

Parkiramo kraj sportskog igrališta nekoliko stotina metara za selom Orlek

Da ne bude zabune i da ne dođete u ove krajeve na sport :)

Odmah preko granice ga nema više i pratimo označenu stazu

Prolaz preko željezničke veze Sežana - Opčine

Na takve table smo navikli, markacije tik uz granicu imaju svuda oznaku 3

Logistički centar na Fernetičima. Zanimljivo, tik uz njega je kamp s šatorima, kućicama i autokampovima

Kad se konačno uspneva u brežuljak, pozdravlja nas i prvo sunce tog dana :)

Pope se prema Velikom Medvejku. Staza je ugodna stazica među krškim rastocem

Veliki Medvejek, također Monte Orsario, cijeli 472 m visok vrh. Nije malo za ove krajeve :)

S njega je lijep pogled na Marijinu crkvu na Repentaborju

Poslije silaska s brežuljka nastavljamo smjerom Opčina

Dobra duša postavila je kamenje uz rub, koje koristimo s najvećim zadovoljstvom :)

Što smo bliže željezničkoj pruzi, više je tragova migranata. Među smećem se nađe svašta

Opčine, centar grada. Još je dopodne i jedva nalazimo otvorenu kavanu

Hmm, zato je bilo na nekim dijelovima tako strmo :)

Zanimljivo, tramvaj se ovdje još uvijek koristi. Trasa je međutim nekoliko godina u obnovi

Postavljen u čast austrijskog cara Franje I., koji je dao izgraditi vezu od Opčina do Trsta

Odmah iza obeliska cesta strmo pada prema moru

Tamo ne idemo direktno, nego prvo preko šumske staze desno smjerom Miramarea

Da će neki dijelovi staze biti tako strmi, nismo računali :)

Dolje je selo Barkovlje i tamo ćemo se spustiti do mora

Pogled na Marijino svetište na Vejni, gdje sva bila nedavno

Spust do mora je strm i prolazi brojnim stubicama i uskim prolazima

Veliku i skupu Sailing Yacht A premjestili su dobri kilometer od prethodne pozicije

Nakon obilaska luke upućujemo se prema Trstu. Na morskoj strani je ogromno propale industrije

Uzdłuż tramvajske pruge skrećemo nagore prema izhodištu

Na slici se ne vidi, ali pruga je speljana po strmom klancu

Tramvaju u pomoć dodana su tu sredinska vodila s debelom vučnom čeličnom užadi

Već smo u gornjem katu. Brojne stube dovele su nas sem

Nastavak je ravniji. Pokraj Trebča nastavljamo prema Orleku

Observatorij tik pred granicom. Prije desetljeća sigurno je imao drugu ulogu :)

Zaključak današnjih dogodovština. Igrište stoji prazno, naš auto također

GPS trag prohođene staze. Sveukupno smo prešli 29 km i 900 visinskih metara

(+8)

bagi24. 12. 2023 07:14:38

Ne, to su više lokalne tajne nasmeh

. Svuda ih ima dovolj, samo ih ne poznajemo. Kad sam npr. istraživao pozadinu objekata na Monte Nebria otkrio sam ovo blizu Ukeva ... https://www.frontieraest.it/en/ugovizza-eng/

(+3)

VanSims15. 01. 2024 12:56:12

Bagi, hvala za opis. Ovaj vikend sam prošao prvu od staza.

Prvo upozorenja:

1. Staza od vidikovca iznad Koglja do Koće Premuda ima prilično planinski karakter, izložena je i, zbog drobirja, opasna za klizanje. Oprez nije odviše, posebno nižegornjim pohajkovalcima koji nisu navikli visokoplaninskim stazama.

2. GPS aplikacija (kod mene Orux), ne samo dobrodošla, nego obvezna. Bez nje bih se već kod Botača izgubio natrag u Sloveniju ili išao po inače lijepoj razglednoj stazi direktno do Premude (također kod mene oko jedanaest još zatvorena), ali propustio vidikovac iznad Koglja, koji definitivno vrijedi posjetiti.

Da ne govorim o labirintu staza i stezica od Hrvata do i preko Bazovice, sve do spomenika bazoviškim žrtvama. Dalje na Kokoš vode plavo-bijele 'knafeljčeve' markacije.

Dio staze od Hrvata do Nemoguće jame prolazi iznad plezališta i ferate Bruno Biondi (prije oko 5 godina bio tamo)

Osim ujutro kad je bilo oko 2 do 3 ispod nule (godinu i dan nakon bagijevog posjeta nasmeh

), posebnog mraza kod mene nije bilo, bura ni. Ali ujutro, na biciklističkoj trasi bivše pruge, već sada puno talijanskih biciklista. Tu trasu sam prije oko 15 godina prešao i sam (Kozina - Trst - openski tramvaj do Opčina (onda još vozio) - Orlek - Lipica - Bazovica - Kozina)

Iz opisa Nemoguće jame sam saznao da je (na)'namjerno' osnovana komisija za istraživanje iste nasmeh

(+5)

bagi16. 01. 2024 08:17:05

Nema na čemu Simon nasmeh

. Lijepa mjesta su to i ako trebaš GPS trag, samo javi.

bagi18. 01. 2024 12:58:24

Opet smo odabrali za polazište Orlek blizu Fernetiča. Cilj je bio istražiti brojne brežuljke i udoline znatno lijevih od prošlog kruga. I ovaj put bila je kružna varijanta, kao međuciljevi Opčine s jedne strane i Bazovica s druge strane kruga.

Ovaj put su sve staze bile izuzetno ugodne, čak i na grebenu iznad Tršćanskog zaljeva. Ovdje je sigurno prolazila neka granica, jer je očuvano puno graničnih kamenova, jednako tako se nađu postolja za topove i brojni rovovi. Za razliku od prethodnih istraživanja sreli smo puno pješaka, prilično trkača također. Očito se osjeća blizina Trsta i da ljudi traže opuštanje u prirodi. I mi smo takvi i jedva čekamo nastavak nasmeh

.

Koordinate polazišta (terenište iza sela Orlek): 45.6898500N, 13.8396786E

Parkiramo kao prošli put pored igrališta u Orleku. I početni smjer je isti.

A već nakon nekoliko stotina metara nastavljamo po novoj trasi. Pratimo oznake 2A.

Iako smo na Primorskem, pred nama su brojne zimske prepreke :)

Uskoro konačno obasja sunce i odmah je sve prijateljskije.

Pred nama je Škratova zemlja. Nema ih na vidiku, vjerojatno se sakrili od hladnoće :)

Ponovno smo u Opčinama, ovaj put s druge strane.

Tipična kavana … nešto za popiti, nešto za pojesti, prije svega italijanski glasna :)

Skrećemo na razgledni greben iznad Tršćanskog zaljeva. Ovdje ima dosta mejnika iz 19. stoljeća.

Banovski brijeg s odašiljačima i radarem obalne straže

Grebenasta staza je lijepa i cijelo vrijeme dobro označena.

Prelazimo s brda na brdo. Cijelo vrijeme su tragovi utvrđenih položaja, vjerojatno još iz prvog rata.

Još jedan od međuvršnih uspona, Goli vrh.

Pašnjak s ovcama. Ove sigurno ne smrzavaju.

Golf igralište uz stazu. Čudno susrećemo samo žene.

Nenavadno veliki znak za ulicu Srečka Kosovela

Uskoro smo kod zadnjih kuća i polako se vraćamo prema polazištu

Uskoro smo na još jednoj prekrasnoj stazi … pješačka staza Josef Ressel

Josef Ludvík František Ressel je izumitelj brodskog vijka, živio je u Trstu

Staza je bogato opremljena informativnim tablama svih vrsta

Malo prije granice Resslova staza se završava, oznaka 3 ostaje

Jedna od mnogih tabli *Confine di stato* upozorava na blizinu granice

Već smo u Orleku. Kratki zaključni dio je isti kao jutarnji.

Sveukupno se nazbilo 24 km i 600 metara uspona.

(+5)

bagi23. 01. 2024 13:57:04

Snijeg i prava dosadna hladnoća u većem dijelu Slovenije odgovorni su za ponovni posjet susjedima, ovaj put već osmi. Već smo istražili dosta oko tamo, još dosta novog nas čeka nasmeh

. Ovaj put predio uz talijanski dio Soče, koji bi mirno mogli nazvati stazama Soške fronte. U žestokim bitkama između Austro-Ugarske i Italije ovdje je izgubilo život i mnogo Slovenaca i ne kažu uzalud *Doberdob, grob slovenskih momaka*. Žao za njih, kao i za stotine tisuća drugih vojničkih duša koje su izgubile živote u ovim krajevima u ime političkih interesa.

Da su tu prolazile prve borbene linije primijetio sam već u prvom dijelu puta, na vrhovima Monte S. Michele. Ima četiri vrha, jedan ima i slovensko ime Debela Griža. Toliko jarkova, rovova i podzemnih labirinta rijetko vidiš. Greben su držale austro-ugarske jedinice, posebno puno mađarskih vojnika. Po njima su i ulice u obližnjem selu Martinščina (San Martino del Carso).

I brežuljak Mali Brestovec u zadnjem dijelu puta apsolutno vrijedi posjeta. Sav je probušen, podzemni labirinti uređeni za ogled. U njima je muzej na otvorenom s objašnjenjima tadašnjih događaja. Većina je napisana i na slovenskom, tako da razumijevanje neće biti problem. Do najvišeg vrha brežuljka dolazimo stazom koja ide oko brežuljka. Tamo su i neke ploče s objašnjenjima i veliki obelisk u spomen i podsjetnik.

Od svega me najviše dirnula beskrajna kosturnica na padini brežuljka Sei Busi pored sela Sredipolje (Redipuglia). Tamo su ostaci 100.187 vojnika 3. talijanske armije pali na fronti uz rijeku Soču. To je najveći takav spomenik u cijeloj Italiji, vjerojatno i Europi.

Sve je u suštini ogromno terasasto stubište, na vrhu kojeg stoje tri kamena križa. Terasa ima 22, na njima po abecednom redu ostaci 39.857 identificiranih vojnika. Na vrhu pod križevima su još dvije ogromne grobnice prekrivene bakrenim pločama. Tamo ostaci 60.330 vojnika kojima nisu mogli utvrditi podrijetlo. A utisci kad se šetaš među desecima tisuća mrtvih? Iznenađenje, tuga, ljutnja, prije svega poštovanje ...

Koordinate polazišta (Miren): 45°53'40.8"N 13°36'30.1"E

Parkiram u selu Miren na manjem parkiralištu uz rijeku Vipavu

Kroz stari dio sela uputim se prema talijanskoj granici

Put do nje nije baš za hvaliti, ali mraz barem luže zaključao u ledeni oklop :)

Još malo i uskoro prelazim granicu. Ispred mene je selo Rupa, ondje karabinijer koji me čudno gleda :)

Takvih spomenika je u pograničnim selima Krasa svuda puno

Lijepo, slovenščina na drugoj strani granice :)

Željeznički most preko Vipave blizu zaselka Rubije

Malo dalje iz sela skrećem s glavne ceste desno u šumu

Pratim dobro označenu stazu s oznakom 073, cilj Monte S. Michele

Još nekoliko mjeseci i sve će se zelenjeti :)

Na označenom mjestu napuštam stazu 073 i penjem se na greben

U njemu su četiri označena vrha, svi prva borbena linija. Ovdje je prvi vrh (Cima 1)

Ogroman broj utvrđenih jarkova i labirinta. Ovaj je pod Debelom Grižom (Cima 2)

Pored je informativna tabla na tri jezika s fotografijama iz tog razdoblja

Treći, glavni vrh. Pod njim je sve iskopano brojnim topničkim linijama na sve strane

Brdo ne obilazim u potpunosti, ali ipak nabrojim osam takvih linija. Visina svake cca 4 m

Pogled u unutrašnjost jedne od njih. Kroz ovu podzemnicu samo organizirano uz vodiča

Nastavljam prema selu Martinščina (San Martino del Carso)

Na početku sela. Žuti putokaz ukazuje na prisutnost mađarskih jedinica na ovoj fronti

Na kraju sela skrećem na stazu 070, ali nakon nekoliko stotina metara lijevo

Opet hodam uz brojne utvrđene jarkove tik uz glavnu cestu

Nažalost tu su se dogodile najtamnije strane borbi u Prvom svjetskom ratu, napad kemijskim oružjem

Nastavljam put kroz lijepe krajeve s tužnom poviješću

Čopad magaraća mi razvесeli dan. Nije rijetko da se osjećam kao jedan od njih :)

Sljedeći cilj je Polač (Polazzo), gdje se brežuljci konačno prelaze u ravnicu

To se odmah vidi. Sve je još uvijek nekako zeleno, ambijent drugačiji

Agave su tu uobičajene ukrasne biljke. U pozadini su Dolomiti

Također je stil crkava potpuno drugačiji

Samo malo dalje na rubu sela Sredipolje, iznenađenje … ogromna kosturnica Sacrario di Redipuglia

Poseban osjećaj te obuzme kad se šetaš po terasama među bezbrojnim poginulim vojnicima

Na vrhu. Ovdje dolje su ostaci još gotovo 40.000 nepoznatih vojnika

Pun dojmova nastavljam put kroz jedno od najgorih bojišta … Doberdobska planota

Svuda su utvrđeni rovovi, neki održavani u spomen na te dane

Mnogo je i informativnih ploča. Ovo je dio jedne …

Čak i oznaku *Padlim slovenskim vojakom* opazim …

Doberdob. Tijekom rata bio je skoro potpuno uništen i kasnije obnovljen

Vrijeme me već malo pritišće, pa se ne zaustavljam

Zaselak Vižintini. Put me vodi direktno kroz njega

Još uvijek Vižintini. Uz glavnu cestu tražim nastavak

Moj sljedeći cilj, Mali Brestovec po stazi 074

Staza je lijepa, sunce me još uvijek grije, samo moja stalna družba ovaj put nažalost nedostaje

Još jedno od iznenađenja staze. Ulaz u svijet podzemnih zakloništa

Tu unutra treba. Oznake su nedvosmislene

Čelke ne trebam, kišobran bi bio korisniji

Ambijent je lijepo opremljen, u svakom bočnom rovu nalazi se komadić povijesti

Sve vreme na tlu su i metalne ploče, njihova poruka mi je nepoznata

Po stazi 074 odjurim prema glavnoj cesti u smjeru Gabrje / Miren

Dan mi ističe, zato napuštam glavnu cestu i uzimam prečicu prema Mirnu

Staza je napuštena, zato mi u bočnoj grapi uspijeva slikati mitraljez vojne žičnice

Prečica je čudne sorte, zarasla i upitno prohodna. Hoće, neće?

Kar odahnem se :) Nakon nekoliko sumnji i ogrebotina na rukama konačno dolazim do prvih kuća

Približavam se centru grada. Ovdje skrećem lijevo na prečicu

Zatim kod općinske kuće skrećem lijevo preko Vipave

Večer. Dan ide na odmor, ja pa prema polazištu

GPS trag. Ukupno se nakupilo 34 km i 900 visinskih metara

(+7)

piotr23. 01. 2024 15:32:51

Poučna, uzbudljiva i ukratko, krasna predstavitev zamejstva.. nasmeh

(+6)

bagi13. 02. 2024 11:32:59

Za ovaj posjet susjedima odabrali smo kraću i ležerniju šetnju, baš pravu za lošu vremensku prognozu. Naslov teme je Tršćanski Kras, pa smo krenuli ravno u Trst. Pješice naravno nasmeh

.

Parkirali smo u Bazovici, koju smo posjetili u jednom od prethodnih istraživanja. Ali staza ima puno u ovim krajevima i uglavnom se trase mogu planirati bez ponavljanja. I ovaj put tako je bilo i po nepoznatoj stazi brzo smo bili u Trstu. Nekad je centar vrvelo Jugoslavena, sada je to čisto, uređeno mjesto. Najveći procvat Trst doživio u vrijeme Austro-Ugarske, kad je bio glavno pristanište monarhije. Povijesno odgovarajuće u gradu ima puno toga za vidjeti i šetnja kroz središnji dio bila je poseban užitak.

Vraćali smo se po trasi bivše uske željeznice koja je povezivala Trst i Poreč. Duga je bila 123 km i imala je 11 mostova, 6 viadukta i 35 stanica. Mnogo toga još je očuvano, trasa pretvorena u biciklističku i pješačku stazu. U zaleđu Trsta staza prekrivena nekim asfaltom, dalje makadam podloga. Čudno, nismo sreli puno biciklista, iako ih je obično puno. Možda vrijeme i ne previše prijatne temperature, ali nama je to baš odgovaralo velik nasmeh

. Brzo smo bili visoko iznad Trsta, gdje smo kod Jezera skrenuli prema Bazovici i nakon manje od sata stigli na polazište. Više u foto priči ...

Koordinate polazišta (Bazovica): 45°38'34.9"N 13°51'58.8"E

Parkiramo na rubu Bazovice na jednom od rijetkih parkinga.

Slijedi dobra kava i grickalice, tek tada počinjemo ozbiljnije hodati :)

Prometnom centru izbjegavamo bočnim ulicama.

Uskoro smo na selu, ako se tako može reći :)

Ipak je to Kras, jer su posvuda oznake za ovu ili onu jamu.

Nastavljamo po oznakama, staza ima oznaku 044A.

Prijeći krasni prelom počinjemo silaziti prema moru. Nasipi uz put svjedoče o nekadašnjoj važnosti ove veze.

Ispred nas je Sveti Ivan, predgrađe Trsta.

Automobili su parkirani svuda, mnogi su i udubljeni.

Skutera je puno i oni su zapravo najpraktičnije prometno sredstvo.

Prostora nema ni lijevo ni desno, pa idemo ravno sredinom :)

Već smo u Trstu. U prednjem planu Fontana del Giano Bifronte.

Pridružujemo se svakodnevnom ritmu i radoznalo promatramo okolinu.

Ulice su izuzetno čiste, zbog vikenda nije ni previše ljudi.

Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona uz Veliki kanal.

Ovdje si dopustimo kavu u spomen na bivša vremena Ponte Rossa

Bila je nekad kupovna Meka za Jugoslavene izbliza i daleko, danas je tu samo običan pazar

Kanal je izgrađen za dostavu manjim čamcima, Ponte Rosso pa prvi, još drveni most, kojem su godinama dodali crvenkasti odtenek

Sve što je više od sadašnjih tri mosta preko Velikog kanala parkirano je uz obalu

Glavni trg u Trstu je Piazza Unità d'Italia, izgrađen još u vrijeme Austro-Ugarske

Za čistoću brinu veoma zanimljivi usisivači pod budnim okom upravitelja :)

Nastavljamo na prvi tržaški brežuljak u smjeru crkve Marije Snežne

Do tamo vodi dosta nepotrebnih strmih stuba …

Nastavljamo dalje i uskoro smo u predvorju Sv. Justa

Da se i danas strijeljalo s takvima, ne bi bilo toliko gorje po svijetu

Posjećujemo crkvu Sv. Justa staru nekoliko stoljeća

Na susjednom brežuljku je crkva Sv. Jakova, koja ima za mene velik značaj :)

Ovdje je bio kraj moje prve od svih dugih staza, kad sam u jednom potezu prešao 300 km. Ovo iskustvo mi je otvorilo potpuno drugačiji svijet :)

Još i njezin interijer. Ovdje se klanjamo sjećanju onih koji više nisu s nama

Za povratak biramo trasu bivše željezničke veze Trst - Poreč

U neposrednoj blizini Trsta koriste je uglavnom šetači pasa i trkači

Ali je lijepo uređena i ima odvojene trake za bicikliste i pješake

Sva izložena mjesta su zaštićena ogradom, na prijelazima preko cesta su nedvosmislene oznake

Ispod ogromnog bolničkog kompleksa asfalt se završava i nastavljamo makadamom

Jedan od šest viadukata Parenzanke (također Poreška proga, Vinogradniška, Istranka, TPC …)

123 km duga veza med Trstom i Porečem imala je i 8 tunela ukupne duljine 1530 m.

Stanice su bile građene po pravilima austro-ugarskih državnih željeznica, lijepe na pogled i funkcionalne.

Trasa željeznice s razgledišta nad Glinščicom. Najveći nagib je 28‰, najveća brzina vlaka bila je 31 km/h.

Već smo u San Lorenzu sa slovenskim imenom Jezero, čiji izvor ne prepoznajem.

Slijedi još malo pješačenja uz rub asfaltnog puta prema Bazovici i brzo smo na izhodištu.

GPS trag prohođenog puta. Ovaj put nam se nakupilo 23 km i 600 visinskih metara.

(+4)

bagi14. 02. 2024 11:25:13

Hvala na linkovima nasmeh

. Te krajeve smo već obišli, posebice jer je tu početak zanimljive staze Camino Celeste. To je talijanska varijanta Jakovljevog puta s krajem na Višarjama, baš kao naša gorenjska grana. Još poveznica ... KLIK

(+2)

bagi22. 03. 2024 12:34:58

Proljeće nezaustavljivo dolazi u naše krajeve, još više se to primjećuje uz more. Izbor područja dakle nije bio upitan, mi smo se malo kolebali između posjeta našoj primorskoj ili talijanskoj strani. Na kraju smo odabrali ovu posljednju u duhu istraživanja Tržaškog Krasa. Ovaj put smo prošli područje između Trsta i Milja te dalje do Lazareta, vraćali smo se malo po slovenskoj, malo po talijanskoj strani.

Za posjet obalnim krajevima sad je baš pravo vrijeme nasmeh

. Sve cvate i cvjeta u bezbrojnih nijansama, trava je ponegdje već tako visoka da je kosaju. Zrak je ujutro tako ugodno hladan da bi ga jeo, uskoro sunce pospravi višak odjeće u ruksak.

Staze su svih vrsta podloge. Mnogo je seoskog asfalta, dosta i šumskih putova. Između zaselaka Mačkolje i Dolina šumski put dobro koriste i divlje svinje, kojih ima po tragovima sasvim dosta. Jedna je čak pobjegla tik pred nama, moglo bi biti i obrnuto velik nasmeh

. Više o tijeku staze u foto priči i zemljevidu GPS zapisa.

Koordinate polazišta (parkiralište iznad sela Dolina): 45°35'57.8"N 13°51'34.0"E