Ne znam zašto su se tu našli gladni đeca, ali rekla sam si OK i premislila. Dakle: "usvojenog" imamo dijete u Ugandi, prošli put smo dali za kozu i njegove svinčiće, višak odjeće (premala itd.) moja baka osobno razvosi obiteljima koje trebaju - ovdje po Sloveniji (neki su sretni, drugi ti daju misliti da nisu zahvalni, ali to je druga rasprava), šaljemo SMS s raznim ključnim riječima, kupujemo UNICEF čestitke, darove često kupujem u trgovini Tri muhe u centru LJ, gdje su ručni proizvodi siromašnih Afrikanaca, koji onda direktno dobiju novac za svoj rad, jer proizvod nije oporezovan, bila sam na Šri Lanki, gdje sam pomogla ocu kupiti prah za mlijeko za djecu, donirala novac za žrtve cunamija na licu mjesta, stvarno sam planirala sa sestrom posjet Ugandi, gdje bih neko vrijeme pomagala kao volonterka, ali došlo je do komplikacija ... O čemu bi se još mogli požaliti? Hm ... Recikliram (jogurt lončića na Gorenjskem još ne možemo zasebno reciklirati, pa ih vozim u LJ kad idem na posao), ne pušim, štedim vodu, koliko mogu vozim biciklom, ne koristim pesticide ...
Ali tu će se uvijek naći netko tko će mi nešto zamjeriti. Tako je to. Svijet ne možemo vratiti u kameno doba, gdje bi se ponovno uspostavila prirodna selekcija (bismo li to htjeli? Tamo bi bilo još više govana!). Svatko zna da radi nešto što doprinosi uništenju prirode. Jer život je takav danas ... Onda tu su ekonomija i politika zbog kojih uopće govorimo o gladnima u Africi, pa mislim da i gospodin Tom shvaća da jedan čovjek ne može spasiti sve gladne.
Imam i štенка. Pronađenu. Imam činčilu, spašenu od toga da postane krzno. Imam kornjaču, hvala bogu nije završila u kanalizaciji. I imam 14-godišnju papigu. I brinem za sve i radim sve gore navedeno. I nije mi teško. Teško mi je što je tu toliko netrpeljivosti. I zbog takve i drugačije netrpeljivosti, gladni su, gospodine Tom. Ako netko zna način da pomognem svima, neka kaže. Javim se. Do tada imam čistu savjest i svima koji ovdje na forumu tako ili drugačije izražavate neprijateljstvo, stavljam na srce jednu stvar: kad vam se učini da je stvarno jedini problem na svijetu vrijedan tolikih uvreda i pažnje, vlasnik psa, tada se ljutite na nas. I, Tom & Co., još to: da gore stvari postoje od brige za psa i gore stvari od pasjeg kakca koji vas toliko smeta. Umjesto da se bavite time, bolje se pobrinite za ono što stvarno zatruva okoliš i nije samo povremeni (čak sumnjam) problem na đonu vaše čizme ili patike. I ja ne volim neodgovornost, da nema zabune, sve ovoj neprijateljstvu koju ovdje čitam više se ne smijem, nego čitam s užasom, jer više nije samo netrpeljivost, nego mnogo više.
Znam da sama teško mogu promijeniti svijet, ali svaka sitnica može nešto učiniti. Bilo da imam psa ili ne. Pod sitnicu računam i to da nisam ni blizu tako netrpeljiva prema bilo kome, bilo vlasnik psa ili bilo tko drugi. Nisam loš čovjek - čak i ako imam psa.
Lp
Z.